5.0 u osnovnoj nema puno smisla: Iako je trebalo u škole, ministrica odbacila bolje vrednovanje učenika za upis u srednju
Za nekoliko tjedana školsko će zvono oglasiti kraj još jedne školske godine, a hrvatski osmaši pohrlit će na upise u srednje škole. Upis u željenu školu uvelike će im ovisiti o ocjenama koje su stjecali u višim razredima osnovne, a posebno će profitirati tzv. ‘superodlikaši’, učenici koji su od 5. do 8. razreda iz svih predmeta imali zaključene petice. Sve o njima otkriva istraživački dvojac iz Zagreba koji posebno upozorava da prosjek zaključnih ocjena (opći uspjeh), pa tako i 5.0, zapravo nema puno smisla. On o učeniku ne govori ništa i ne bi ga trebalo uzimati u obzir pri upisu u srednju. Iako je predloženo kvalitetnije rješenje vrednovanja učenika, kao i upisa u srednju, ministrica obrazovanja to je nedavno odbacila.
Superodlikaši. Školski superjunaci koji tijekom viših razreda osnovne škole, od 5. do 8., iz svih predmeta imaju zaključene petice. Prosjek im je, dakle, kristalnih 5.0. Tko čini tu neobičnu učeničku vrstu, otkuda dolazi i je li zapravo toliko neobična? Radi li se zaista o školskim superjunacima ili petice koje su skupljali u svjedodžbama pričaju neku drugu, manje superjunačku priču? Superodlikaše su skroz naskroz prokužili znanstvenici Zrinka Ristić Dedić i Boris Jokić s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu.
Dečki superodlikaši u daleko su manjem broju od cura superodlikašica
Ovaj znanstveni dvojac u novom istraživanju otkriva da je superodlikaša po generaciji oko 5 posto. Točnije, od 46.050 učenika koji su u ljeto 2013. završili 8. razred osnovne škole, njih 2.296 imalo je zaključnu ocjenu odličan (5) iz svih predmeta od 5. do 8. razreda.
Superodlikašice (68,4%) su u toj generaciji bile daleko brojčano nadmoćnije od superodlikaša (31,6%).
Gledajući prema županijama, najviše superodlikaša (u odnosu na ukupan broj učenika u županiji) brojao je Grad Zagreb (7,72%), a potom Međimurska županija (6,36%). U ljeto 2013. najmanje ih je bilo u Brodsko-posavskoj (2,77%) i Šibensko-kninskoj županiji (2,25%).
Što se tiče većih hrvatskih gradova, superodlikaši u najvećem broju ‘uspijevaju’ u Varaždinu – tamo ih je bilo čak 8,99% u odnosu na ukupan broj učenika u gradu. Slijede Zagreb (7,72%) i Velika Gorica (7,17%), a veliki gradovi u kojima superodlikaša ima najmanje su Pula (4.15%) i Slavonski Brod (3.17%). Zanimljivo, u brojnim manjim gradovima i mjestima zastupljenost superodlikaša još je veća no u velikim gradovima, a Ristić Dedić i Jokić kao primjer navode Čakovec.
Kamo superodlikaši odlaze u srednju?
S obzirom na srednjoškolska strukovna područja, najviše superodlikaša (94,1%) upisuje gimnazijske programe, a potom srednjoškolske programe u području zdravstva (2,3%), ekonomije (1,2%) i elektrotehnike (0,9%).
Što se tiče srednjoškolskih programa, superodlikaši u najvećem broju upisuju opću gimnaziju (53,7%), zatim prirodoslovno-matematičku (27,8%), jezičnu (5,5%) te klasičnu (3,1%). U odnosu na postotak u ukupnom broju upisnih mjesta, superodlikaši su izrazito nadzastupljeni u prirodoslovno-matematičkim gimnazijama.
Potrebno mijenjati način upisa u srednju: Nije opravdano koristiti prosjek zaključnih ocjena!
– Trenutni sustav upisa u srednjoškolsko obrazovanje u Republici Hrvatskoj uvelike se oslanja na opći uspjeh učenika kao mjeru obrazovnog postignuća. Opći uspjeh izračunat kao prosjek zaključnih ocjena ne ukazuje na jake i slabije strane učenika, njihove interese i potencijale i nije valjan pokazatelj onoga što pojedini učenik jest. Stoga nije opravdano korištenje općeg uspjeha pri upisu u srednjoškolsko obrazovanje, ističu Ristić Dedić i Jokić u istraživanju.
Naglašavaju i da je trenutni sustav upisa u srednje škole dobro polazište za daljnje razvijanje modela upisa – pozitivna je strana postojećeg modela pridavanje veće vrijednosti zaključnim ocjenama u onim predmetima koji su važni za nastavak srednjoškolskog obrazovanja u određenom sektoru i programu. Pozitivnim ocjenjuju i mogućnost organiziranja ‘prijemnih ispita’ u školama koji u određenoj mjeri utječu na poredak kandidata.
U pogledu prema budućim rješenjima, Ristić Dedić i Jokić ističu da treba izbjeći vanjske ispite (‘mala matura’) na kraju osnovnoškolskog obrazovanja te se okrenuti sustavnim rješenjima koja kombiniraju školsko i vanjsko vrednovanje (tzv. hibridno vrednovanje).
Cjelovita kurikularna reforma predvidjela kvalitetniji model vrednovanja učenika za upis u srednju
Rješenja osmišljena prije tri godine u sklopu Cjelovite kurikularne reforme nudila su kvalitetniji, objektivniji, valjaniji i pravedniji postupak upisa u srednjoškolsko obrazovanje. Osmišljeni Okvir za vrednovanje procesa i ishoda učenja u osnovnoškolskome i srednjoškolskome odgoju i obrazovanju zalaže se za transparentnost, valjanost i pravednost vrednovanja, za uravnoteženost školskoga i vanjskoga vrednovanja te za aktivnu ulogu učenika.
Upravo je Okvir nudio hibridno vrednovanje učenika koje se ističe kao poželjno sustavno rješenje. Ono kombinira dobre strane vanjskog i školskog vrednovanja na način da ispitni centar, u suradnji s učiteljima, osmišljava i sastavlja ispite znanja i vještina učenika iz određenih predmeta koje onda u školama koriste predmetni učitelji putem mrežnih aplikacija.
Ovakvim vrednovanjem, učitelji bi se koristili ispitima provjerenih sadržajnih i metodoloških karakteristika, donosili bi utemeljene procjene o postignuću učenika i ocjenjivali ih bez vanjskih pritisaka (od roditelja, učenika). Osim toga, primjena tehnologije olakšala bi učiteljima posao u smislu sastavljanja i ispravljanja ispita.
Na ovaj način, zaključne ocjene iz pojedinih predmeta bile bi valjaniji pokazatelj postignuća učenika od postojećih zaključnih ocjena utemeljenih samo na unutarnjem vrednovanju.
Predloženi model vrednovanja ministrica Divjak je odbacila
Okvir također predviđa ukidanje informacije o općem školskom uspjehu u svjedodžbi.
– Velik broj nastavnih predmeta, njihovi različiti kurikularni zahtjevi i razlike u ostvarenim raspodjelama zaključnih ocjena upućuju da opći uspjeh nije valjana mjera. Jednostavno zbrajanje učenikovih zaključnih ocjena u svim predmeta nema ni logičnu ni matematičku opravdanost, a štetno je koristiti takvu mjeru učeničkoga postignuća i u selekcijske svrhe, za upis u srednju školu, stoji u istraživanju u kojem znanstvenici dodaju i kako motivacijski gledano opći uspjeh nepovoljno djeluje na učenike jer zanemaruje individualne interese i talente učenika. Uz to, kažu, neopravdano izjednačava bitno različita učenička postignuća i previše ih usmjerava na krajnji rezultat, a ne na proces učenja.
S obzirom na potrebna rješenja predviđena u Okviru za vrednovanje, Ristić Dedić i Jokić upozoravaju da u Izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju, koje su od danas u saborskoj proceduri, Okvira za vrednovanje jednostavno nema. Ministarstvo na čelu s Blaženkom Divjak iz izmjena Zakona odlučilo je izostaviti temeljni dokument koji određuje vrednovanje u okviru kurikularnog sustava.
– Ovime su strukture obrazovne vlasti u Hrvatskoj propustile napraviti značajan iskorak prema kvalitetnijem, valjanijem, objektivnijem i pravednijem vrednovanju učeničkih postignuća i boljem usmjeravanju učenika u srednjoškolske programe, zaključuju znanstvenici Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, koji su ujedno osmišljavali i inicijalno radili na provedbi Cjelovite kurikularne reforme.
Čini se, dakle, da će superodlikaši i dalje biti svojevrsni školski superjunaci bez pokrića, čije petice o njima samima malo govore, a služe im isključivo za što uspješniji upis u srednju.
______________________________________
