Nastavnici o pripremi za obveznu informatiku: Naše edukacije su neprofesionalne, samo 10% nas bit će spremno najesen
Za samo tri mjeseca, s početkom nove školske godine, svi učenici 5. i 6. razreda počet će pohađati novi obvezni predmet – Informatiku. Zastarjeli nastavni program zamijenit će se novim kurikulumom, a Ministarstvo obrazovanja od siječnja priprema nastavnike za novi obvezni predmet. No, priprema ne teče glatko. Naši sugovornici nastavnici informatike upozoravaju kako su njihove edukacije nepripremljene i izrazito neprofesionalno napravljene, velik broj nastavnika ih uopće ne pohađa, a kažu nam i da su uvjereni da će tek 10% nastavnika biti spremno najesen. Edukacije MZO-a opisuju slikovitim primjerom – kao da u medicini čašom vode ili kamilicom tretirate ozbiljnu bolest.
Učionica budućnosti
Kao jedan od prvih poteza u ministarskom mandatu, Blaženka Divjak uz svoju pomoćnicu Lidiju Kralj, u kolovozu prošle godine najavila je uvođenje obvezne informatike u sve 5. i 6. razrede osnovnih škola od iduće školske godine. Početak nove školske godine opasno se približio, no priprema za uvođenje obvezne informatike ne teče glatko.
Razgovarali smo s dvije nastavnice i jednim nastavnikom Informatike, koji će od jeseni predmet predavati kao obvezan u 5. i 6. razredima. Naši sugovornici htjeli su ostati anonimni, tvrde da je trenutačno izrazito nepopularno kritički se osvrtati na pripremu i proces uvođenja novog obveznog predmeta. Naše sugovornice u tekstu ćemo zvati Maja i Ivana, a sugovornika Petar.
Obvezna informatika kao smokvin list koji pokriva stvarne probleme
Ivana smatra kako se uvođenje obvezne informatike predstavlja kao veliki uspjeh kojim se zapravo prikriva odustajanje od stvarne reforme.
– Na obveznoj informatici su se već prije nekoliko godina skupljali jeftini medijski poeni. No puka promjena statusa bez da se ozbiljno zasuče rukave u stvarnom reformskom poslu neće promijeniti gotovo ništa. To nije nešto što se mijenja u nekoliko mjeseci, priča nam Ivana i dodaje kako uvođenje obvezne informatike vidi kao smokvin list koji pokriva stvarne probleme.
Tvrdi da se cijeli proces vodi na način da učiteljima nije jasno što se zapravo događa.
– Stalno se ponavlja da imamo informacije, da je sve jasno predstavljeno, da je sve na vrijeme pripremljeno, a zapravo smo zbunjeni i osjećamo se kao da nam se prodaje magla, govori Ivana.
MZO tvrdilo da će edukacije biti obvezne za sve, a velik broj nastavnika uopće ne pohađa edukacije
Svi naši sugovornici u prvom su redu kritični prema edukaciji nastavnika koja se provodi od siječnja. Tada su iz MZO-a prema javnosti komunicirali kako će ‘svaki organizirani oblik podučavanja za sve nastavnike biti obvezan’. Naši sugovornici govore da tome nije tako, odnosno da velik broj nastavnika edukacije uopće ne pohađa.
– Na forumu online edukacija pojavio se upit o tome jesu li edukacije obvezne. Odgovoreno je da jesu, ali i da ne postoje nikakve posljedice za nepohađanje. Jedino što se iz toga može zaključiti je da u Ministarstvu ne znaju što znači riječ “obvezno”. Vrlo lako se prati koji nastavnici koliko sudjeluju u edukacijama, ali za one koji ne sudjeluju – nikom ništa. Neće imati nikakve posljedice na svoj posao, a iskreno, nisu ništa izgubili ni na obrazovnom polju, govori nam Petar.
Pojašnjava kako se radi o “online edukacijama” u virtualnoj učionici, koje polovica nastavnika informatike uopće ne pohađa, a tri četvrtine ne pohađaju redovito. Dodaje da edukacije drže ljudi koji su redom sami nekvalificirani za ono što navodno pokušavaju učiti druge te da se to jasno vidi u kvaliteti edukacija.
– Tako je primjerice edukaciju o autorskim pravima držao učitelj informatike koji o njima ne zna ništa pa je lupao stvari koje su u hrvatskom zakonodavstvu nepostojeće, a edukaciju o vrednovanju video prikaza držala je profesorica pedagogije koja ne zna ništa o snimanju videa, objašnjava nam ovaj profesor informatike i dodaje kako riječ ‘edukacija’ nije pravi opis onoga što se događa – tvrdi da se zapravo radi o besmislenim zadacima koji su tu samo pro forme.
‘Možda je u meni problem, ali meni to nije nikakva priprema’
Maja, nastavnica informatike iz jedne od južnijih županija, dala nam je primjer zadatka iz jedne od edukacija. Nakon rješavanja zadatka i objave vlastitog odgovora na forumu, svaki je polaznik morao vrednovati odgovore drugih polaznika edukacije kako bi dobio tzv. značku, dokaz da su ‘položili’ određenu domenu.
– Da bih dobila značku, nakon svoje objave moram vrednovati odgovore ostalih sudionika. Znate koliko je bilo odgovora? 488. Je li bitnije to ili je bitnije da nam netko stvarno pokaže što se od nas tražilo. Na što trebamo obratiti pažnju. Neki ljudi su cijeli svoj profesionalni život posvetili vrednovanju i da to znanje prenesu na nekoga im treba sate i sate rada, primjera, zadataka, razgovora, sastanaka. Mi bi to trebali sami pročitati u okviru za vrednovanje i riješiti zadatak 1 i zadatak 2 iz naše virtualne učionice? Možda je u meni problem, ali meni to nije nikakva priprema. Da stvar bude bolja, izvršila ja jedan ili sve zadatke, nema apsolutno nikakve razlike. Nema kazni, nema nagrada. Nastava kreće od rujna kako god. Sad vi meni recite jel to priprema?, pita se Maja i dodaje kako je sigurna da će najesen tek desetak posto nastavnika biti spremno za izvođenje obvezne informatike po novom kurikulumu.
U edukacijama nedostaje iskustva koja bi nastavnike potaknula i ohrabrila na stvarnu promjenu
U opisu trenutnih edukacija, Ivana je vrlo slikovita.
– Učiteljima je potrebno snažno transformacijsko, reformsko iskustvo. Edukacije koje se provode su kao da u medicini čašom vode ili kamilicom tretirate ozbiljnu bolest. Sadržaji i zadaci su često površni, čak banalni. Više izgleda kao forma koju treba ispuniti. Jer, eto, ne možemo se hvaliti reformom ako nismo napravili edukacije, a i brojke da je educirano toliko učitelja u medijima zgodno izgledaju. Edukacije su obvezne, ali zapravo nisu jer nema posljedica ako ih zaobiđete, priča nam Ivana i dodaje kako u edukacijama nedostaje praktičnih primjenjivih sadržaja i, još važnije, iskustva koja bi nastavnike potaknula i ohrabrila na stvarnu promjenu. Nadovezuje se nastavnica Maja i upozorava kako virtualne edukacije ne mogu i ne smiju biti jedini način pripreme učitelja.
Maja nam govori i da su 16. svibnja na zagrebačkom FER-u i 23. svibnja na varaždinskom FOI-ju, održane prve prave radionice gdje se predstavljao pripremljeni nastavni materijal za domenu računalno razmišljanje i programiranje u okviru novog kurikuluma.
Naš sugovornik tvrdi da pomoćnica ministrice Lidija Kralj ignorira upite nastavnika o opremanju škola
– Izvrsna stvar, no samo za 40 sudionika po skupu što je premalo obzirom na sve. Naravno da su se svi prijavljivali i sve se brzo popunilo, priča Maja što govori u prilog tezi da, iako je MZO tako tvrdilo, edukacije nastavnika Informatike nisu niti obvezne niti sustavne pa se postavlja logično pitanje o (ne)pripremljenosti nastavnika.
Naši sugovornici problematiziraju i opremanje škola.
– U prvom valu opremanja su osigurana sredstva za manji dio škola, također pitanje je koliko su odobreni iznosi dostatni za kvalitetno opremanje. O drugom valu opremanja se šuti, iako je rok davno prošao. Osim same opreme važno je i pitanje adekvatnog prostora. Izborna informatika se u mnogim školama izvodila u sklepanim “učionicama”, u prostorima koji nisu bili predviđeni za tu namjenu. Za učionicu trebate imati dovoljno kvadrata, svjetla, zraka. Nije sve u računalima, a niti samo pitanje računala ne izgleda da je najsretnije riješeno, tvrdi Ivana, a Petar dodaje kako pomoćnica ministrice Lidija Kralj ignorira višestruko ponavljane upite nastavnika na ovu temu.
‘Stručnjaci koji su pisali kurikulum s dobrim su razlogom ograničili veličinu grupe na 15 učenika, nije poznato tko je to i zašto izbrisao iz kurikuluma’
Upitali smo ih i što misle o odustajanju Ministarstva od toga da se učenje i poučavanje Informatike organizira u grupama ne većim od 15 učenika. Naime, u izvornoj verziji kurikuluma, grupa učenika za Informatiku je bila ograničena na njih 15, no u finalnoj verziji kurikuluma MZO je od toga odustalo i veličinu grupa ograničilo na broj propisan Državnim pedagoškim standardom – 28 učenika.
– Informatika je specifičan predmet, od učitelja traži više kretanja po učionici i češće morate pojedinom učeniku posvetiti vrijeme nego kod drugih predmeta. Za informatičku učionicu trebate i nešto veće stolove, prostor je ispunjen opremom, ovisno o obliku učionice trebate sve rasporediti tako da se možete slobodno kretati i doći do svakog učenika. Koliko škola ima adekvatnu prostoriju za smjestiti 28 računala tako da se ne morate provlačiti i zaobilaziti dok radite? Učitelji će sve to svojim radom kompenzirati, snalazili su se i do sada radeći u svakakvim uvjetima. Ipak odustajanje je nepošteno prema učiteljima, još više prema učenicima i pokazuje neozbiljnost Ministarstva, kaže nam Ivana.
Petar je prema većim učeničkim grupama na Informatici još kritičniji i nije mu jasno zašto je MZO odustalo od izvorne verzije kurikuluma iz svibnja 2016.
– Istraživanja su tu vrlo jasna, kvaliteta nastave opada s povećanjem broja učenika. U državama s dobrim obrazovnim sustavima redovito se radi ili u manjim grupama, ili s više nastavnika u jednoj grupi. Sa dvadeset i osam učenika, kako propisuje pedagoški standard, gotovo je nemoguće da jedan učitelj drži kvalitetnu nastavu informatike. Vrhunski učitelj će se snaći i u takvim uvjetima, ali kvaliteta nastave drastično pada. Stručnjaci koji su pisali kurikulum s vrlo dobrim razlogom su ograničili veličinu grupe na 15 učenika, a uopće nije poznato tko je to, zašto i pod kojim uvjetima izbrisao. Samo jedna u nizu stvari o kojima u Ministarstvu šute, upozorava Petar.
‘Sve će biti lijepo i uspješno predstavljeno u medijima, bez obzira kakvo će biti u školama’
Maja nam objašnjava svoju motivaciju da javno ukaže na probleme s uvođenjem obvezne informatike.
– Jednom mi je jedan profesor rekao da naša uloga kao učitelja nije samo podučavati nego i kritički djelovati. Ako nešto nije u redu onda treba dignuti glas i jasno to kazati. Sve je nepripremljeno, po meni izrazito neprofesionalno napravljeno. Mislim da je ministrica malo previše slobode dala svojoj pomoćnici. Ponekad trebamo biti iskreni i zapitati se koliko nečiji ego može lošega, a koliko dobroga napraviti. Osobno smatram da će sljedeća godina biti vesela i s oduševljenjem ju čekam. Žalosno je samo da ćemo izgubiti još jednu uzalud, zaključuje Maja.
Ivana upozorava kako je već dosta godina povjerenje učitelja prema Ministarstvu ozbiljno narušeno te da bez tog povjerenja ništa nije moguće promijeniti.
– Učitelji su u školama, oni mogu usporediti informacije koje se guraju kroz PR s onim što je realnost u školi, a ta usporedba jako djeluje na razinu povjerenja. Na kraju, informatika će se “uvesti”, učitelji će biti “educirani”, eksperimentalna provedba će “uspjeti”. Sve će biti lijepo i uspješno predstavljeno u medijima, bez obzira kakvo će biti u školama. Zašto? Zato jer jednostavno tako mora biti, jer mora uspjeti, jer nekome treba da se prikaže da je uspjelo, zaključuje ova nastavnica Informatike.
Mnogo je otvorenih pitanja oko obvezne informatike, dodatno se gomilaju samo tri mjeseca uoči ulaska u škole: MZO nam ne odgovara
Već smo pisali o popikavanjima s informatikom u režiji Ministarstva, koja su proizašla kada je kurikulum Informatike izuzet od ostalih kurikularnih dokumenata izrađenih u sklopu Cjelovite kurikularne reforme. Otvorenih pitanja oko obvezne informatike i dalje je mnogo, štoviše, ona se gomilaju samo tri mjeseca uoči ulaska novog obveznog predmeta u škole, a Ministarstvo na naš poveći upit ne odgovara. Pomoćnica ministrice Lidija Kralj u ponedjeljak je na konferenciji 24 sata izjavila kako će nam odgovoriti ‘čim završi s poslom s kurikularnom reformom’. Očekujemo da odgovor ipak stigne i ranije, s obzirom da Ministarstvo niti ne radi na kurikularnoj reformi niti ju uvodi u škole, već se radi o parcijalnoj ‘Školi za život’.
Naš upit MZO-u o obveznoj informatici poslali smo prije 20 dana, čime je MZO ‘probilo’ zakonski rok za odgovor pa smo jučer uložili žalbu Povjerenici za informiranje zbog nepostupanja tijela javne vlasti. Do njenog rješenja ili eventualnog odgovora iz Ministarstva, naš upit sa svim otvorenim pitanjima dajemo na uvid javnosti.
