Prosječni učenik u Hrvatskoj: Prepisuje, uči ‘5 do 12’ i vjeruje u dobru vezu za upis na faks
Novo istraživanje iz serije ‘O učenju 2015./2016.’ ukazuje na alarmantne trendove među učenicima osmih razreda: većina njih neredovito uči, a gotovo 60% uči isključivo prije testa ili usmenog ispitivanja. Domaće zadaće naveliko se prepisuju, a više od polovine učenika pouzda se u svoje školske kolege tijekom usmenog ispitivanja – praksa šaptanja odgovora iznimno je popularna. Najdramatičniji rezultati istraživanja ukazuju na to da učenici, u puno većem broju no prije 10 godina, smatraju kako je za upis na fakultet prije svega potrebna ‘dobra veza’.
Prepisivanje mobitelom
Istraživanje koje su vodili Zrinka Ristić Dedić i Boris Jokić s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, provedeno je u svih 161 javnih škola u Zagrebačkoj, Krapinsko-zagorskoj, Varaždinskoj i Međimurskoj županiji. Točnije, sudjelovalo je 6.409 učenika i učenica četvrtih razreda i 6.411 učenika i učenica osmih razreda. O navikama učenja i pisanja domaćih zadaća te stavovima o upisu na fakultete, odgovarali su samo učenici osmih razreda.
Čak dvije trećine ispitanih učenika osmih razreda iskazalo je da ne uči svaki dan. Još je zanimljiviji podatak da skoro 60% učenika uči isključivo prije usmenog ili pismenog ispitivanja.
Pritom razlike između učenica i učenika u ovome slučaju gotovo nema, a jedino učenici najvišeg obrazovnog postignuća (oni koji su u 7. razredu imali zaključnu ocjenu odličan(5) iz hrvatskog, matematike i prvog stranog jezika) u većini ipak ne uče samo prije ispitivanja.
Iako im je upis u srednju pred vratima, osmaši su i dalje ‘kampanjci’
S obzirom da učenici osmih razreda imaju velik broj obaveznih predmeta i da se nalaze pred samim prelaskom na srednjoškolsku razinu obrazovanja, zanimalo nas je zašto su baš oni tako neredoviti u učenju.
– U završnim razredima osnovne škole zasigurno kod učenika postoji velika svijest o važnosti ocjena kao ulaznice u srednju školu, međutim, ta „želja“ za ostvarivanjem dobrog uspjeha ne reflektira se nužno u kvalitetnijem učenju i većoj motivaciji za učenje. Učenici su uglavnom i motivirani činjenicom da žele ostvariti što bolje ocjene te se obično pokušavaju strateški postaviti prema učenju i obvezama u školi. U cilju maksimaliziranja ocjena iz predmeta koji su im relevantni za upis, najviše se usmjeravaju upravo i samo na svladavanje zahtjeva koji se postavljaju pred njih iz tih predmeta, pojasnila nam je voditeljica istraživanja Zrinka Ristić Dedić.
Dodaje kako je znatno teže biti uspješan i ostvarivati izvrstan uspjeh ako se uči neredovito i samo pred ispitivanja.
– Ponekad ti se može „posrećiti“ neka petica, ali konzistentno ostvarivanje odličnih rezultata nije moguće bez aktivnog sudjelovanja tijekom satova te bez rada i učenja u okruženju doma. To vrijedi za veliku većinu učenika osnovnih škola, kaže Ristić Dedić.
Zamke kampanjskog učenja
Neredovito učenje, odnosno „kampanjsko učenje“ krije i neke druge zamke. Doprinosi i tome da će se učenici u razdobljima intenzivnijih ispitivanja (npr. pred kraj polugodišta) osjećati posebno opterećeno, a može doći i do ispitne anksioznosti.
– Svladavanje velike količine sadržaja u kratkom i zadanom vremenu predstavlja ogroman mentalni napor, a često nosi i fizička opterećenja koja proizlaze iz manjka sna, višesatnog sjedenja i drugoga. Djeca koja uče kampanjski često se ne osjećaju spremna za ispitivanja te mogu razviti ispitnu anksioznost, što ih zasigurno ometa u postizanju dobrih rezultata pri ispitivanju, pojašnjava znanstvenica s Instituta za društvena istraživanja.
Učenje bi trebalo biti prilagođeno materijalu koji se uči, a trebalo bi odgovarati i samom učeniku te situaciji u kojoj se on nalazi. Kao primjer, Ristić Dedić navodi da se ne bi trebalo na isti način pristupati učenju pjesmice napamet, učenju pojma fotosinteze ili rješavanju jednadžbi.
– Važno je da su učenici razvili različite vještine i strategije učenja te da u školskom okruženju učitelji direktno s djecom rade na razvoju tih vještina i strategija. Osim toga, pokazuje se također vrlo važnim da učenici mogu osvijestiti vlastite procese učenja, odnosno, njima upravljati, kaže nam Ristić Dedić i dodaje da su ishodi učenja najbolji onda kad učenik uči iz osobnih motiva, zato što ga nešto interesira ili zato što uživa u onome što uči. Ističe kako je učenje uvijek kvalitetnije ako je povezano s osobnim iskustvom, svakodnevnim životom ili kada se nastavlja na nešto što učenici već znaju ili ih zanima.
Osim samog učenja, učenici niti domaćim zadaćama ne posvećuju dovoljno vremena – gotovo polovina njih ‘često’ ili ‘gotovo često’ u zadnji čas piše zadaće, lektire i slično. Ipak, nešto su savjesnije učenice koje pridaju više vremena ispunjavanju svojih obaveza. Izrazito je, pak, zanimljivo kako su učenici različitih obrazovnih postignuća, od onih najuspješnijih do manje uspješnih, podjednaki u neredovitosti pisanja zadaća, lektira i slično.
Neetičnost od osnovne: zadaće se prepisuju, a popularno je i šaptanje odgovora tijekom ispitivanja
U javnosti se u zadnje vrijeme puno priča o plagiranju, prepisivanju i etički prijepornim postupcima. Istraživači su kod učenika osmih razreda uočili učestalo prepisivanja zadaća, šaptanja tijekom odgovaranja i slično. Naime, gotovo trećina učenika ‘često’ i ‘gotovo uvijek’ prepisuje domaće zadaće. Pritom, učenici češće prepisuju od učenica.
Prema lokacijskoj perspektivi, rezultati u četiri sjeverne hrvatske županije ipak su nešto bolji od rezultata dobivenih istraživanjem u Gradu Zagrebu 2014. godine. Učenici Grada Zagreba prednjače u prepisivanju zadaća; njih čak 10,70% gotovo uvijek prepisuje zadaće, dok je najmanje prepisivača u Krapinsko-zagorskoj županiji (tamo 6,10% učenika gotovo uvijek prepisuje zadaće). Učenici u odgovorima ističu i kako im nije problem pronaći ‘velikodušnog’ kolegu od kojeg će zadaću i prepisati.
No, iako se zadaće pišu u zadnji čas i naveliko prepisuju, one ipak imaju svoju svrhu.
– Ako su domaće zadaće dobro osmišljene te omogućuju stjecanje relevantnih znanja i uvježbavanje vještina, onda one imaju puno smisla i učenici ih svakako trebaju pisati. Radom na zadaćama u mirnom okruženju doma, učenici imaju priliku razvijati vještine samostalnog učenja i napredovati u pojedinim predmetima, ističe Ristić Dedić i dodaje da je upitna vrijednost onih zadaća koje traže samo rutinske radnje.
Istraživači su ispitali i učeničko šaptanje kolegama u slučaju kada se ne zna odgovor na pitanje tijekom usmenog ispitivanja. Ističe se većina (čak 57%) učenika koji ‘često’ ili ‘gotovo uvijek’ šapću kolegama koji ne znaju odgovor. Opet, prednjači Grad Zagreb s najviše ‘šaptača’ (preko 68% učenika šapće ‘često’ ili ‘gotovo uvijek’).
Korupcijske metode prepoznate kao važnije od učenja prilikom upisa na fakultet
Najdramatičnije rezultate istraživači su uočili prilikom ispitivanja učeničkog mišljenja o stvarima koje su važne za upis na fakultet. Tako 62,7% učenika smatra da je za upis na fakultet važnije biti snalažljiv, imati dobre osobne veze ili ih ostvariti putem roditelja. Učenici tako u drugi plan stavljaju samu sposobnost učenja.
Istraživači ističu kako ovakvi rezultati čude, s obzirom na činjenicu da su postupci upisa na fakultete putem državne mature, u zadnjih desetak godina smanjili mogućnost koruptivnog djelovanja pri upisu fakulteta. Još više zabrinjava činjenica da je broj učenika koji upravo u ‘vezama’ i ‘vezicama’ vidi put do upisa na fakultet, u zadnjih deset godina porastao za skoro 20 posto!
Naime, 2007. godine 43% učenika i 64% učitelja smatralo je da su za upis na fakultet važnije druge stvari od same sposobnosti učenja. Dio tolike razlike, kaže Zrinka Ristić Dedić, moguće je objasniti činjenicom da je 2007. godine istraživanje provedeno na reprezentativnom uzorku učenika na području cijele Republike Hrvatske, dok je novije istraživanje provedeno na svim učenicima u četiri sjeverozapadne županije.
– Ipak, moguće je spekulirati da su se u navedenom razdoblju dogodile određene nepovoljne društvene promjene koje se odražavaju, između ostaloga, u poljuljanoj vjeri mladih u pravednost i meritokratske principe unutar sustava obrazovanja. U svakom slučaju, ovi podaci zabrinjavaju jer daju naslutiti da mladi prihvaćaju takva pravila kao nešto „normalno“, čemu se kroz svoje djelovanje nastoje i prilagoditi, zaključuje voditeljica istraživanja.
Na kraju podsjetimo, istraživanje su od studenog 2015. do veljače 2016. proveli Institut za društvena istraživanja u Zagrebu (Centar za istraživanje i razvoj obrazovanja) i suradnici iz Županijskih stručnih vijeća pedagoga osnovnih škola iz četiri sjeverozapadne županije. Cijelo istraživanje u izvornom obliku nalazi se na poveznici ovdje.
Prvi tekst o ovoj temi možete pročitati ovdje.
