U raspravi o izmjeni Zakona većina protiv zaključivanja ocjena na polugodištu, najviše diskusije o utjecaju roditelja na školu
U nedjelju u ponoć zatvorena je jednomjesečna javna rasprava o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Prikupljeno čak 1542 komentara i svakako se radi o jednoj od komentiranijih rasprava u sektoru, no ipak nije nadmašila onu travanjsku o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru koja je prikupila 1850 komentara. Očekivano, najviše komentara pristiglo je na predloženo, kontroverzno rješenje o eventualnoj izbornosti sadržaja međupredmetnih tema, a mogu se pročitati gotovo unisoni stavovi komentatora koji se mahom protive vraćanju zaključivanja ocjena na polugodištu.
Foto: Anton Mezulić|srednja.hr
Kroz 1542 komentara o predloženim izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju, mnogo se raspravljalo i o dopunskom nastavnom radu, radu odgojno-obrazovnih radnika na EU projektima što bi bilo honorirano s 30-postotnim uvećanjem plaće, a rasprava se povela i o pedagoškim mjerama. Uključili su se i osnivači škola, gradovi i županije, koji mahom predlažu izmjenu sastava školskog odbora, na način da osnivač ima po jednog člana više, a nauštrb jednog člana učiteljskog/nastavnog vijeća.
Bez obzira na velik broj pristiglih komentara, bitno je istaknuti da ih se zaista mnogo ponavlja copy-paste metodom pa se postavlja pitanje – je li relevantan kriterij kvantiteta ili kvaliteta komentara? U nastavku donosimo sažeti pregled javne rasprave.
Umjesto predloženih izmjena i dopuna – novi, cjeloviti tekst Zakona?
Na samom početku, istaknimo kako je niz komentatora naglasio potrebu donošenja novog, cjelovitog teksta Zakona umjesto predloženih izmjena i dopuna. Tako Marija Lugarić ističe da je Zakon do sada mijenjan i dopunjavan osam puta.
– Stoga je potrebno je pristupiti izradi novog zakona. Naime, sukladno odredbi čl. 48, st. 4 Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor, potrebno je u pravilu nakon treće izmjene i dopune pristupiti izradi novog propisa, piše Lugarić, svojevremeno zamjenica ministra znanosti i obrazovanja, u periodu od siječnja do listopada 2012.
Lugarić u raspravi problematizira i istodobno postojanje, odnosno izjednačavanje kurikuluma s nastavnim planom i programom. Tvrdi kako se radi o dva koncepcijski, organizacijski i sadržajno različita modela programiranja u školstvu. Predlaže da se odredbe o nastavnom planu i programu ‘prebace’ u prijelazne odredbe zakona koje bi vrijedile do donošenja kurikularnih dokumenata, a da se u glavnom dijelu zakona navodi samo kurikulum i sve vezano uz njega.
Prijedlozi za obvezno srednjoškolsko obrazovanje te uvođenje zakonske mogućnosti školovanja kod kuće
Zamijetili smo i nemali broj komentara koji predlažu zakonski regulirano obvezno srednjoškolsko obrazovanje; za to se primjerice zalažu Diana Tomić i Božo Đuderija, argumentirajući svoj stav kako pojedinci zbog neopravdanih razloga ne završavaju srednjoškolsko obrazovanje.
Osim toga, velik se broj komentatora zalaže i za uvođenje školovanja kod kuće u zakonske odredbe. Takvo bi rješenje, pišu, omogućilo roditeljima koji žele i mogu da svoju djecu školuju u skladu s vlastitim uvjerenjima i vrijednostima, a tvrde i kako bi se time izašlo u susret učenicima i roditeljima koji zbog raznih životnih okolnosti, primjerice čestih selidbi, ovakvu zakonsku mogućnost vide kao neophodnu.
Treba li škola promicati odgojne vrijednosti utemeljene na vrijednostima roditelja?
Puno se različitih razmišljanja može pročitati na predloženi podstavak 9. stavka 2. članka 4. Zakona o tome kako je jedan od ciljeva odgoja i obrazovanja u školi – i promicanje odgojnih vrijednosti i vrednota temeljeno na pravu roditelja da samostalno odlučuju o odgoju djece.
Ivana Brozović predlaže brisanje predloženog podstavka.
– Smatram da roditelji imaju različito shvaćanje odgoja i odgojnih vrijednosti te bi se time uvela pomutnja u rad nastavnika koji samim svojim radom pokušavaju u djecu usaditi odgojne vrijednosti i vrednote, piše Brozović.
I Josip Kličinović smatra da je navedeni podstavak potrebno ukloniti. Naglašava da je škola odgojno-obrazovna ustanova te da učitelji u školama i odgajaju djecu, uz to što ih obrazuju.
– Ukoliko ovaj podstavak ostane, to znači da predlagač ovog podstavka uklanja odgojnu dimenziju škole, pa je stoga potrebno mijenjati i naziv Zakona. Inzistiranjem na ovoj izmjeni predlagač riskira Ustavnu tužbu, i u konačnici pad cijelog zakona, upozorava Kličinović.
S druge strane, Karlo Vuković smatra kako škola, kao odgojno-obrazovna ustanova, treba biti na pomoć roditeljima u odgoju djece.
– Ne kontrirati roditeljima u odgoju pa da djeca budu u svojevrsnoj šizofrenoj provaliji kad slušaju doma jedno, a u školi drugo. Podstavak 9 je nužan kako bi se ta šizofrena situacija maknula, a dijete imalo cjelovit i usuglašen odgoj, tvrdi Vidović.
Ante Buterin podstavak 9 drži nužnim i vidi ga kao dio temeljnog ljudskog prava da roditelji svoju djecu mogu odgajati u skladu sa svojim uvjerenjima i vrijednosnim sustavom, a s njime se slaže i Miroslav Vlašić koji smatra da je upravo roditelj onaj koji odlučuje o vrijednostima koje želi da mu dijete usvoji.
O ovome pitanju izjasnila se i Pravobraniteljica za djecu koja tvrdi da se, uvođenjem ovakvog načela izravno omogućava roditeljima da se na njega pozivaju u različitim situacijama neslaganja s pojedinim sadržajima koji se u školi poučavaju, pa i onima koji su dio obveznih nastavnih predmeta. Dodaje kako bi, pozivajući se na ovo načelo, roditelji mogli tražiti bezuvjetno poštivanje i provođenje njihovih ‘odgojnih vrijednosti i vrednota’, čak i onda kada bi one bile na štetu djeteta i njegovih prava zajamčenih Konvencijom o pravima djeteta.
Najviše rasprave o međupredmentnim temama, o čemu se dosta pisalo u medijima posljednjih mjesec dana
Prema zakonskom prijedlogu, dijelovi međupredmetnih tema mogli bi se proglasiti izbornim sadržajem ukoliko imaju istaknutu odgojnu dimenziju prema mišljenju agencije nadležne za odgoj i obrazovanje. Za takve bi se sadržaje, u tom slučaju, odredio alternativni modul za izborni dio kurikuluma.
O ovom pitanju, u javnu raspravu uključio se bivši voditelj kurikularne reforme Boris Jokić, istaknuvši kako usvajanje ovog članka može imati izrazito negativne posljedice na sustav odgoja i obrazovanja Republike Hrvatske. Naglasio je da je ispunjavanje odgojno-obrazovnih ishoda međupredmetnih tema obvezno na svim razinama i u svim vrstama odgoja i obrazovanja. Osim toga, Jokić piše kako MZO predloženim izmjenama dijeli odgojnu i obrazovnu dimenziju procesa učenja i poučavanja što je, kaže, protivno suvremenom shvaćanju odgoja i obrazovanja.
– Izrazito je problematičan dio koji govori o “alternativnom modulu” koji će učenici, i mi kao njihovi roditelji, moći odabrati u skladu s odgojnim pristupom i sustavom vrijednosti. Ljudi imaju vrlo različite sustave vrijednosti čiju brojnost i raznolikost ni jedan sustav na svijetu ne može zadovoljiti. Neke ne bi nikada niti trebao jer su suprotni temeljnim postavkama iznesenima u Ustavu Republike Hrvatske, piše Jokić i dodaje da ovakav prijedlog otvara i nevjerojatan niz praktičnih i organizacijskih problema na razini sustava i samih škola te upozorava da predložena rješenja mogu značiti kraj cjelovitog, povezanog i znanstveno utemeljenog javnog sustava odgoja i obrazovanja.
S druge strane, Božena Čižmin smatra da učenici i njihovi roditelji trebaju moći odabrati onaj program i/ili modul koji je u skladu s njihovim odgojnim pristupom i sustavom vrijednosti, a izbornost u predmetima s naglašenom odgojnom komponentom podržava i Dinko Mandić. Smatra da se škola ne bi smjela kofrontirati s roditeljskim odgojnim pristupom i vrijednostima. Udruga U ime obitelji smatra da je u Hrvatskoj potrebno omogućiti pluralnost odgojno-obrazovnih modela i sadržaja, što će, prema njihovu mišljenju, doprinijeti rezultatima koje učenici ostvaruju tijekom obrazovanja, odnosu roditelja i škole te cijelom odgojno-obrazovnom sustavu.
I po ovom pitanju, oglasila se Pravobraniteljica za djecu, upozorivši da ovakav zakonski prijedlog može dovesti do nezanemarivih praktičnih problema. Mišljenje o ovom prijedlogu iznijela je i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, rekavši kako prijedlog predstavlja korak unatrag u smislu odgoja i obrazovanja za ljudska prava te upozorava da se nacionalni odgojno-obrazovni sustav ne može prilagođavati osobnim preferencijama i individualnim vrijednosnim stavovima. Sindikat zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod predlaže brisanje ove odredbe.
– Smisao školstva trebao bi biti susret različitosti, dijalog različitih sustava vrijednosti, a ne isključivanje jednoga od drugoga. Ovim stavkom ne poštuju se znanstveni dokazi, ugrožava se dignitet i autoritet struke, što roditelji, uz dužno poštovanje, nisu. Sve bi za posljedicu moglo imati nove podjele u ionako podijeljenom društvu, a sve temeljeno na uvjerenjima i ideologiji roditelja, stoji u komentaru Sindikata Preporod.
Komentatori u velikom broju protiv vraćanja zaključivanja ocjena na polugodištu
Zakonski prijedlog Ministarstva o vraćanju zaključivanja ocjena na polugodištu u javnoj raspravi nije dobro prihvaćen. Komentatori su mahom protiv.
Tanja Carić ističe da se u obrazloženju izmjena Zakona navodi kako je ukidanje zaključne ocjene na kraju prvog polugodišta bio nepromišljen potez.
– Zanimaju nas rezultati istraživanja (tko ga je proveo i kojim metodama) koje je došlo do tog zaključka, i koji bi onda opravdali ove izmjene. Ako se takav zaključak ne može opravdati pozivanjem na rezultate istraživanja, onda je izmjena u smislu ponovnog uvođenja zaključne ocjene na kraju 1. obrazovnog razdoblja posve arbitrarna, piše Carić.
Sanja Janeš smatra kako je, uz e-dnevnike, zaključivanje ocjena na polugodištu izgubilo smisao jer roditelj u svakom trenutku ima dostupnu informaciju o napredovanju svog djeteta. S druge strane, Josip Matković podržava vraćanje zaključivanja ocjena na polugodištu, ali pod uvjetom da ta ocjena ne utječe na zaključnu ocjenu na kraju nastavne godine. Očekuje i da to neće značiti dodatnu administraciju, tj. obvezu ispisa ocjena učenicima.
Zalaganje za ukidanje dopunskog nastavnog rada i vraćanje dva roka za popravni ispit
Na izmjene članka 75. koje definiraju dopunski nastavni rad za učenike koji na kraju nastavne godine imaju ocjenu nedovoljan, pristiglo je čak 170 komentara. Zakonska izmjena predviđa da učitelji/nastavnici obavljaju dopunski nastavni rad u okviru 40-satnog radnog tjedna.
U većini komentara, komentatori su suglasni da općenito treba ukinuti dopunski rad i vratiti dva roka za popravni ispit. Mirjana Škugor smatra da dopunski rad nema smisla.
– Kako će učenik u 10-25 sati dopunskog rada usvojiti ono što nije naučeno u 70 ili 105 i više sati tijekom nastavne godine? Kad bi to tako jednostavno i bilo, zašto nas Ministarstvo plaća cijele godine, ako učenika možemo naučiti za 10-25 sati. Dopunskim radom se samo potiče kampanjsko učenje te je jedan oblik prisile učitelja na poklanjanje pozitivnih ocjena, piše Škugor.
Tihomir Lovrić smatra da dopunski rad predstavlja besplatne instrukcije za učenike koji se nisu potrudili usvojiti minimum potrebnih sadržaja za pozitivnu ocjenu. Sindikat Preporod smatra da je odredbu potrebno brisati.
– To je za učitelje dodatna obveza i stoga bi je trebalo i dodatno platiti, a ovim rješenjem Ministarstvo samo iznalazi rješenje kako to izbjeći. Dopunski nastavni rad treba platiti ili, ako to ne, onda ukinuti te vratiti popravni ispit krajem lipnja, pišu iz Preporoda.
Prijedlozi za uvođenje nerepresivnih pedagoških mjera, ali i za prenošenje mjera u naredne školske godine
Velika se rasprava povela i o zakonskom uređenju pedagoških mjera, gdje je zakonodavac potpuno izmijenio postojeći članak i predvidio da se sve pedagoške mjere izriču za tekuću školsku godinu te da ravnatelj svojim rješenjem može privremeno udaljiti učenika iz odgojno-obrazovnog procesa najduže do 15 dana. Protiv takvog rješenja, ne bi se mogla izjaviti žalba.
Dajana Vidaković smatra da bi se pedagoške mjere trebale prenositi u sljedeću školsku godinu i trajati do kraja obrazovnog ciklusa, uz mogućnost brisanja mjere ako dođe do poboljšanja ponašanja. Sindikat Preporod s time se slaže i ističe kako zakonsko rješenje štiti one učenike od kojih bi trebalo štititi druge učenike i učitelje.
Pravobraniteljica za djecu ističe da je potrebno brisati dio odredbe u kojoj se propisuje da učenik nema pravo na žalbu protiv ravnateljeva rješenja o privremenom udaljenju, a Pavle Mamužić smatra da bi kao obavezne pedagoške mjere trebalo uvrstiti i dvije nerepresivne – medijaciju i restituciju.
– Za veliki broj neprimjerenih, ometajućih ponašanja koje trenutno ‘reguliramo’ postojećim pedagoškim mjerama mogle bi se primijeniti medijacija i restitucija kao konstruktivni načini rješavanja sukoba ili nadoknade nastale štete, smatra Mamužić.
Honoriranje rada na EU projektima, no što je s radom na ostalim projektima?
Većina komentatora pozdravlja nastojanje da se rad na projektima vrednuje, no upozoravaju da u obzir treba uzeti i vrednovanje rada na projektima koji nisu EU projekti, a privlače financijska i materijalna sredstva ili pridonose razvoju škole i vrijedni su za učenike, nastavnike, lokalnu i širu zajednicu.
Gradovi i županije predlažu povećanje broja članova školskog odbora koje imenuje osnivač, odnosno, gradovi i županije
Rasprava se povela i o sastavu školskih odbora koji, prema Zakonu, ima sedam članova od kojih jednog bira i razrješuje radničko vijeće, a ostalih šest – po dva učiteljsko/nastavničko vijeće, jednog vijeće roditelja te tri osnivač.
Grad Zagreb predlaže da osnivač umjesto dosadašnja tri člana ubuduće imenuje četiri člana školskog odbora, nauštrb jednog člana učiteljskog/nastavnog vijeća. Isto predlažu Istarska županija te Hrvatska zajednica županija.
Udruga općina u Republici Hrvatskoj smatra da bi sve jedinice lokalne samouprave, uključujući i one koje nisu osnivači ali na čijem se području osnovna ili srednja škola nalazi i koje sudjeluju u financiranju održavanja škole i opreme, trebale biti zastupljene u školskom odboru.
S druge strane, GONG smatra da nisu potrebne promjene sastava školskog odbora kako bi se razvijalo povjerenje javnosti i kvaliteta upravljanja školama. Ističu kako je ključno osigurati transparentnost i demokratičnost rada školskih odbora.
Izvješće o javnoj raspravi očekuje se do 3. veljače 2018.
Istaknuli su se i komentari na predloženo zakonsko rješenje koje definira položaj ravnatelja – prema Zakonu, imenuje se na pet godina, a ista osoba može biti ponovno imenovana za ravantelja. U brojnim komentarima, predlaže se da se ravnatelj imenuje na maksimalno dva mandata ili da zakonsko rješenje glasi ‘dva mandata uzastopno’.
Spomenimo i da je Hrvatska obrtnička komora predložila da srednje obrazovanje učenika u strukovnim programima za vezane obrte završava polaganjem pomoćničkog ispita, a Hrvatska udruga socijalnih radnika predložila je da stručni suradnik u školi, uz ostale, obavezno bude i socijalni radnik. Smatraju, specifično područje djelatnosti socijalnog rada može značajno doprinjeti odgoju i obrazovanju te ukupnoj zaštiti prava i dobrobiti djece u našem društvu.
Očekivana objava izvješća o javnoj raspravi o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju predviđena je za 3. veljače 2018. godine.
