Nastavnice hrvatskog o mogućem zakonu: ‘Ni premijer ne govori kako treba, svaka druga riječ mu je iz engleskog jezika’
Zakon o jeziku – može i ne mora. No, ono na čemu definitivno treba poraditi je izražavanje u državnim institucijama, medijima i javnosti. Jer ni premijer ne govori kako treba, svaka druga riječ mu je iz engleskoga jezika. U kratkim crtama, mišljenja su to dviju nastavnica hrvatskog jezika s kojima smo razgovarali povodom najava da ćemo uskoro dobiti Zakon o hrvatskom jeziku.
Andrej Plenković; screenshot: YouTube kanal Vlade RH
Premijer Andrej Plenković podržao je inicijativu Matice hrvatske za donošenje Zakona o hrvatskom jeziku. Predložit će, kazao je, njegovo usvajanje u Hrvatskom saboru. Propis je to koji je najavljivana iz pojedinih krugova već cijeli niz godina, a ranije je uključivao ideje o centraliziranom vijeću, sankcijama za firme koje se ogriješe o gramatiku i pravopis, ali i određenu, novo nametnutu hegemoniju glede jezika i njegovog korištenja. Premijer sada kaže da sankcija neće biti, a mi smo povodom tih najava razgovarali s dvije nastavnice hrvatskog jezika.
‘Nekada je javnost učila jezik slušajući voditelje’
Tamara Šoić nastavnica hrvatskog jezika u Tehničkoj školi Rijeka kaže kako joj je jasno nastojanje i inicijativa Matice hrvatske kojom pokušava donošenjem zakona aktualizirati ovu temu, a tema je – razgovor o jeziku. O jeziku treba razgovarati i osvijestiti probleme, kaže nastavnica, na koje svakodnevno nailazi.
– To je ulazak brojnih tuđica, neodgovarajuće hrvatske zamjene za te riječi, besmislene novotvorenice koje u posljednje vrijeme nailaze na otpor i ismijavanje javnosti i slično, ali bilo kakav zakon kojim bismo novčano ili stegovno nekoga kažnjavali, naprosto je osuđen na propast, kaže nam odmah na početku Šoić.
Ne zna na koji način zakon može utjecati na izražavanje i govorenje javnosti, ističe nastavnica, ali smatra da bi trebalo propisati i dosljedno provoditi uporabu standarda u javnim i državnim institucijama.
– Nekada je javnost učila vlastiti jezik slušajući voditelje poput Olivera Mlakara, Vesne Spinčić Prelog, Helge Vlahović, a danas mladi ljudi, pod uvjetom da uopće slušaju radio ili televiziju, uglavnom usvajaju pogrešne modele. Meni je potpuno nepojmljivo da postoje ljudi zaposleni u obrazovnim ustanovama koji ne rabe standardni jezik. Osim toga, slušati vlastiti jezik u institucijama kao što je Sabor RH, sadržajno je i jezično poražavajuće iskustvo i ono što posljednjih godinama slušamo s govornice Sabora nipošto ne bi trebao biti model koji će bilo tko, a posebno mladi ljudi, usvajati, tvrdi Tamara Šoić.
‘JEZIK TREBA UČITI’
Jezik treba učiti, mišljenja je Tamara Šoić, nastavnica hrvatskog jezika. Budemo li kažnjavali govornike, navodi, ljudi će osjećati strah i nelagodu, a nema gore stvari, kaže, za jedan jezik od njegova negovorenja. O jeziku je dobro govoriti i to je ono što joj se sviđa u ovoj inicijativi. Misli, na koncu, da bi u ovom slučaju bilo kakve sankcije imale negativan učinak i da bi izazvale negodovanje javnosti.
– Naš je posao u posljednje vrijeme borba s vjetrenjačama jer se utapamo u moru pogrešnih naglasaka, pomodnica i tuđica i ponekad zaista mislim da vodimo bitku koju ne možemo dobiti. Pozdravljam svaku inicijativu vezanu za jezik, ali promjene moraju krenuti s govornica javnih i državnih institucija i ljudima treba biti jasno da se jezik ne uči samo u školi. Svaki javni govornik trebao bi se izražavati standardnim jezikom i to bi trebala biti moralna obveza, a ne strah od sankcija, zaključuje nastavnica Šoić.
‘Pa čak ni premijer ne govori kako treba’
Zakon bi propisivati pravila i kazne, a nezamislivo joj je kako bi to izgledalo. Kaže nam to Gorana Rosandić, nastavnica hrvatskog jezika u Zdravstvenoj školi u Splitu koja se pita tko bi kažnjavao u tom slučaju, bismo li išli na sud, prije no što zaključuje da je ta ideja pomalo i suluda. Ipak, kaže da na jedan fenomen valja obratiti pozornost.
– Ipak, ono na što bi trebalo obratiti pozornost jest jezik u medijima. Pamtimo slavnija jezična vremena na HRT-u kada se o jeziku vodilo računa. Danas možemo čuti sve i svašta, od naglasaka do vokabulara. U tiskanim medijima također. Čini se da danas svatko može biti novinar, a pismenost više nije bitna, kaže nastavnica Rosandić.
U tom smislu, vidi veću potrebu za obraćanjem pozornosti na izražavanjem u medijima, negoli za posebnim zakonom o jeziku.
– Pa čak ni premijer ne govori kako treba. Svaka druga riječ mu je iz engleskog jezika, kaže naša sugovornica.
‘SVI KOJI RADE U UČIONICI TREBAJU GOVORITI STANDARDNIM JEZIKOM’
Gorana Rosandić, nastavnica hrvatskog jezika u Zdravstvenoj školi Split osvrnula se i na svoje kolege te resor školstva.
– U hrvatskom školstvu vlada mišljenje da hrvatskim jezikom trebaju govoriti samo nastavnici hrvatskoga jezika, no to je apsurd. Svi koji rade u učionici trebaju govoriti standardnim jezikom. To nije slučaj pa u učionicama čujemo svašta, a u dnevnicima čitamo svašta. Naravno, tu ne možemo zanemariti da sve manje ljudi želi raditi u školama pa su škole prisiljene popunjavati kadar kako im okolnosti omogućavaju, zaključuje nastavnica.
O ovoj smo temi razgovarali i u podcastu portala srednja.hr u kojem je gostovao Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Možete ga pogledati u videu na platformi Youtube ili poslušati na platformi Spotify. Oboje možete pronaći ispod.
