Dok je u najrazvijenijim državama zanimanje nastavnika u rangu s najprestižnijim profesijama, hrvatski profesori na dnu su ‘hranidbenog lanca’. Sa svojim plaćama jedva krpaju kraj s krajem, a poneki učenici imaju veći džeparac od njihovog mjesečnog primanja. Inspirirana takvom situacijom jedna je nastavnica napisala i objavila simpatičnu pjesmu, odnosno, zanimljivu verziju poznate ‘Voćke poslije kiše’ našeg Dobriše Cesarića.
Iako se političari već godinama razbacuju sloganom ‘Zemlja znanja’, u Hrvatskoj je nastavnička plaća još uvijek ispod svakog standarda i među najmanjima u svijetu.
Najčešća izlika za takav status prosvjetnih radnika posljednjih godina je sada već beskrajna recesija. Ovakva teška situacija i ‘financijska (ne)moć profesora’ inspiriria je jednu nastavnicu da ususret plaći na duhovit način preradi pjesmu Dobriše Cesarića.
Pročitajte i uživajte u ovom kreativnom uratku:
Plaća poslije kiše
Gle malu plaću poslije kiše:
Platim račune i nema je više.
I srami se, recesijom obasjana,
Jer sva je takva, prepuna mana.
Novac taj brzo nekud se skrije,
I nema tu neke mudrolije.
Od plaće mi opet, kao i od prve,
Ostale samo, male, jadne mrve.