Nije pronašla posao učiteljice pa radi u skladištu: ‘Iz škole su mi SMS-om javili da me neće zaposliti’
Nastavnici nerijetko, nakon nekoliko godina provedenih u obrazovnom sustavu, izađu iz tog istog sustava i zaposle se u privatnom sektoru. Razlozi su uglavnom primanja, administracija, drugačiji uvjeti rada i slično. Ali, što je se onima koji se nikada nisu ni uspjeli zaposliti u školi i nikada nisu dobili ni priliku raditi u struci za koju su se akademski obrazovali pet godina? Jedna od takvih osoba je i 27-godišnja Petra. Ona je nekoliko mjeseci nakon što je diplomirala pokušavala naći posao u školi, a u jednu školu je išla čak pet puta na razgovor za posao. Kako joj je bila potrebna financijska stabilnost i neovisnost, a nije se uspjevala zaposliti kao učiteljica, zaposlila se u skladištu. Ondje radi već četiri godine i kaže, da je znala da će potraga za poslom biti takva, nikada ne bi upisala Učiteljski fakultet.
Foto: Canva
– Kada sam razmišljala o svom životu nakon fakulteta, iskreno nisam očekivala ovakav preokret, započinje svoju priču 27-godišnjakinja, koju ćemo za potrebe ovog članka zvati Petra i koja je prije četiri godine diplomirala na Učiteljskom fakultetu.
I dok smo već čuli priče nastavnika koji su nakon nekoliko godina rada u sustavu obrazovanja odlučili iz istog sustava otići i zaposlili se u privatnom sektoru, Petra je jedna od onih koji nisu ni dobili priliku raditi u svojoj struci. Nakon pet godina studiranja, odmah se po završetku studija krenula javljati na natječaje za razne pozicije u školama. Tako je ubrzo imala i svoj prvi razgovor za posao u jednoj osnovnoj školi.
– Nažalost, ponavljala sam isti razgovor onoliko puta koliko sam godina studirala. Nakon prvog razgovora za mjesto učiteljice matematike, prošlo je sve u redu s moje strane. Rečeno mi je da se polako počnem pripremati za nastavu i da čekam potvrdni poziv za radno mjesto. Nakon deset dana čekanja, dobila sam samo SMS poruku u kojoj piše da su ipak izabrali nekog drugog, priča nam Petra.
‘Nisam sumnjala da ću naići na neke probleme na koje me moja mentorica upozoravala još od prvog dana prakse’
Mjesec dana nakon SMS poruke, ponovno je dobila poziv od istog ravnatelja gdje je bila na prvom razgovoru za posao, ali ovog puta za novo radno mjesto, odnosno zamjena za školskog defektologa. Kaže kako je imala šansu dobiti taj posao jer je njen smjer studiranja donekle obuhvaćao upravo to područje.
– Stvarno sam bila zadovoljna pokazanim znanjem i činilo mi se da je ravnatelj zadovoljan, no to nije bio slučaj. Nakon svega tri dana dobila sam ponovo poruku da su ipak pronašli nekoga drugog. Da ne dužim dalje, tako je bilo i sljedeća tri puta. Jedan razgovor za drugim, svaki put novo radno mjesto, popunjeno iznenada. Kako se ravnatelj vjerojatno ne bi osjećao krivim poslao mi je i posljednju poruku u kojoj mi nudi mjesto ‘pomoćnika u nastavi’ za koji mi nije ni bila potrebna ova diploma, rekla je Petra.
Njeni pokušaji pronalaska posla u struci trajali su dokle god je imala studentska prava, a nakon toga je odlučila da, ako želi financijsku stabilnost i neovisnost, mora pronaći posao izvan sustava obrazovanja. Iako je tri mjeseca od završetka studija slala više molbi za posao, na niti jednu do danas nije dobila odgovor, a u međuvremenu se već zaposlila u privatnoj firmi i trenutno radi u skladištu.
– Odlučila sam odustati od traženja posla u struci kada su mi ponuditi posao u privatnoj firmi u kojoj sam kao student u ono vrijeme radila. Nisam to planirala, već sam zamišljala kako ću svaki dan sjediti u učionici, promatrajući kako moji učenici razmišljaju. Htjela sam voditi razgovore o svemu što im nije jasno i pripremati se za svaku novu školsku godinu još bolje nego za prethodnu. Nisam sumnjala da ću naići na neke probleme na koje me moja mentorica upozoravala još od prvog dana prakse, poput ljutitih roditelja zbog preniske ocjene njihova djeteta i slično, govori Petra.
‘Jedine kolegice koje su odmah našle posao u svojoj struci su one čije su majke već radile kao učiteljice u osnovnim školama’
Dodaje kako je na početku mislila kako će joj ovo biti samo privremeno rješenje, da će joj se stvoriti neka prilika za rad u struci pa je nastavila slati molbe i javljati se na natječaje. Ali, ni nekoliko mjeseci nakon što je počela raditi u skladištu, situacija se nije promijenila.
– Tada sam odlučila prekinuti suludu potjeru za poslom u školi. Prošle su već četiri godine otkako sam na sadašnjem radnom mjestu i mogu reći sa sigurnošću da ću ovdje i ostati. Nažalost, škole u današnje vrijeme pune su učitelja i suradnika koji nisu pravilno motivirani za rad s djecom, takav stav se vidi i na ocjenama njihovih učenika koje su jako loše, tvrdi Petra.
Njene kolegice s faksa u većini slučajeva su prošle istu sudbinu kao i Petra. One koje su se pak uspjele zaposliti morale su isto kao i ona slati mnoge molbe u mjestima gdje žive, ali im se sreća tek osmjehnula kada su posao počele tražiti u drugim gradovima.
– Jedine kolegice koje su odmah našle posao u svojoj struci su one čije su majke već radile kao učiteljice u osnovnim školama. Izuzetak su one koje su dobile posao u drugom gradu jer su ih u njihovom rodnom gradu odbili iz nepoznatih razloga. Učiteljski fakultet naučio me puno toga i jako sam zahvalna što sam imala priliku naučiti kako djeca gledaju na svijet i kako da ih ja potaknem da otkriju što žele biti kad odrastu. Da sam znala koliko je teško naći posao učitelja, vjerojatno ne bih upisala ovaj fakultet, objašnjava Petra.
‘Ponekad imam osjećaj da sam razočarala samu sebe što nisam slijedila svoju struku, ali…’
Iako je odustala od potrage za poslom u obrazovnom sektoru, od prenošenja znanja na djecu ipak nije. Otkako je završila fakultet svaki vikend daje instrukcije učenicima iz raznih predmeta, ali najviše Matematike, Fizike, Engleskog i Kemije.
– Ponekad se umorimo tijekom vježbanja zadataka te uzmemo stanku pa ih upitam kako im je u školi. Iskustva su većinom negativna zbog hladnog pristupa učitelja, nedovoljnog ponavljanja gradiva i hrpe domaće zadaće iz lekcija koje su morali sami usvojiti prepisivanjem iz udžbenika u bilježnice. Drago mi je čuti od roditelja da se djeca sa mnom osjećaju ugodno i da mi svaki put jave kada dobiju ocjene iz testova za koje smo naporno vježbali. Ponekad imam osjećaj da sam razočarala samu sebe što nisam slijedila svoju struku i pokušavala i dalje pronaći posao u školi nakon toliko uloženog truda. No, sve što sam ikad željela je pomoći djeci da nešto nauče, a to radim gotovo svaki vikend pa se može reći da sam ipak izvukla deblji kraj, poručila je Petra.
