Da bi netko dobio titulu ‘nastavnika’, dovoljno je da završi fakultet. Međutim, za biti odgajateljem i uzorom svojim učenicima, potrebno je nešto više. Potrebno je ‘izaći iz kurikulumske kutije’ i, osim o onome što se nalazi na ploči, razmišljati i o onome što se nalazi u glavama djece. Što se događa kada ‘nastavnici’ ignoriraju sve osim plana i programa, možemo vidjeti u primjeru iz Bjelovara, a što kada se u jednoj osobi ‘sretnu’ nastavnik, odgajatelj i uzor, u primjeru iz Darde.
screenshot/facebook
Naime, roditelji jednog tamošnjeg učenika zahvalili su svim djelatnicima OŠ Darda jer su njihovog bolesnog sina tretirali kao i sve ostale učenike. Pismo vam u cijelosti donosimo u ostatku teksta, u nadi da će potaknuti barem neke ‘nastavnike’ da postanuto to isto, ali bez navodnika.
Poštovani učitelji i nastavnici OŠ Darda
Zovem se Renata i majka sam učenika Martina koji ove godine završava 8.razred. Jedno poglavlje života za njega, a tako i za nas je završeno. Uskoro krećemo u nove bitke i nove radne pobjede.
Za Vas je to samo još jedna skupina mladih ljudi kojima ste pružili najbolje što ste mogli, ali kada je naše dijete u pitanju pružili ste nam možda i više od onoga koliko ste svjesni.
Pružili ste nam mogućnost da bude isti kao i druga djeca, niste ga izolirali niti ga ograničavali, dozvoljavali ste mu da se sa svojim problemom nosi onako kako najbolje zna pri tome ga ne ometajući, što je za njegovu bolest bilo od presudne važnosti.
Poštovali ste njegove potrebe, a da ga pri tome niste odvajali od ostale djece i tako mu omogućili da njegov problem ne bude veći nego što to stvarno mora biti. Jer Martin je dijete sa dijabetesom!
Za osam godina boravka u Vašem okruženju Martin niti jednom nije bio označen kao ‘drugačiji’ ili kao ‘bolestan’. Sa svojim prijateljima je išao na svaki izlet, a da pritom niko nije tražio pratnju za njega. Uz njega ste odgojili skupinu mladih ljudi koja je njegovu bolest prihvatila kao nešto što se svakome može desiti i nikada, baš nikada mu se zbog toga nisu izrugivali niti bilo šta loše činili.
Sve ovo pišem zato što sam, krećući se u krugovima roditelja koji imaju djecu sa dijabetesom, nažalost bila svjedok da se ružne stvari dešavaju, da učitelji i nastavnici ignoriraju problem dijabetesa i pred roditelje postavljaju zahtjeve koji naše slatkiše, kako ih zovemo, izdvajaju od druge djece zbog čega se oni osjećaju loše.
Zbog svega onoga što ste učinili za nas i što ste nam pomogli da ovih osam godina što ljepše prođu, što ste bili uz nas i pomogli nam u našoj borbi veliko HVALA!
Puno hvala učiteljici Mireli, razrednici Svjetlani, ravnatelju, svim nastavnicima, svom osoblju OŠ Darda, dragim teta kuharicama koje su imale veliko srce za Martina.
Drago nam je da je naše dijete bilo učenik škole koja može poslužiti kao primjer drugima kada je u pitanju odnos prema onima koji imaju zdravstvenih poteškoća koje zahtjevaju stalnu pažnju i poseban tretman.
Pokazali ste da se uz dobru volju i suradnju te nam tako omogućili da Martin s osmjehom na licu odlazi u školu.
Srdačan pozdrav i svako dobro!
Renata i Davor,
Darda,12.06.2015.
