Otkrivamo zašto je u Hrvatskoj srednja škola – glazbena, a akademija – muzička
Ljepota i bogatstvo jezika i jesu u tome što se mnoštvo predmeta, pojava pa evo i institucija, mogu zvati na različite načine. Tako nam je za oko zapela činjenica da se škole u Hrvatskoj, u kojima se izučava umjetnost izražavanja u tonovima, glasovima i šumovima zovu glazbene, a jedina akademija, ona u Zagrebu je muzička. Zašto je tomu tako, provjerili smo sa znanstvenom savjetnicom s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Milicom Mihaljević.
Foto: Ivan Božić/ srednja.hr
Glazbena škola Pavla Markovca te Glazbena škola Josipa Hatzea, srednje su škole u Zagrebu i Splitu. No jedina akademija, namijenjena izučavanju tonova, glasova i šumova nije Glazbena, nego Muzička.
Jesu li istoznačnice te koji izraz ima prednost?
Kako su postojale neke polemike o tome da je muzika nešto širi pojam od glazbe, to jest da su ova dva pojma bliskoznačnice, a ne istoznačnice, odlučili smo provjeriti kakva je stručna prosudba iz krovne institucije za hrvatski jezik.
– Muzika i glazba jesu istoznačnice i obje riječi znače umjetnost izražavanja tonovima, glasovima i šumovima, osnovni su joj elementi ritam i melodija, a zapisuje se notama, objašnjava znanstvena savjetnica s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Milica Mihaljević te usput daje definiciju iz Školskog rječnika ove institucije.
U slučajevima kada imamo istoznačnice, nastoji se standardizirati domaći pojam. No ulogu igra i tvorbeni potencijal.
– Dakle, značenje je isto. U standardnome se jeziku daje prednost domaćoj riječi glazba, a tvorbene su mogućnosti donekle različite. Imamo glazbenik/muzičar, glazbenica/muzičarka, ali glazbalo, glazbar i muzikalan, dodaje profesorica Mihaljević.
Razlozi što je Muzička akademija su donekle i produkt jezičnog snobizma
Nakon što smo utvrdili jezičnu definiciju muzike odnosno glazbe, pitali smo Milicu Mihaljević zašto je u nazivu akademije internacionalno muzička, dok su srednje škole glazbene.
– Rekla bih da je razlog tradicijski i sociolingvistički. Muzička
akademija se već dugo tako zove, pa nema volje za promjenom imena.
Poznata je sociolingvistička činjenica i to da kad postoji istoznačnost domaće i strane riječi govornici često osjećaju da je strana na neki način viša, prestižnija, važnija, govori znanstvena savjetnica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, ukazujući na jezični snobizam, koji je često prisutan kod nacija čiji je jezik globalno gledano malo govoren, kao što je slučaj s hrvatskim.
Profesorica potkrijepljuje svoju tezu s još nekoliko primjera.
– Taj je odnos bio između riječi bibliotekar (visoka stručna sprema) i knjižničar (srednja stručna sprema), ali je danas u službenoj uporabi samo knjižničar. Sličan je odnos i između riječi geografija i zemljopis, zaključuje Milica Mihaljević.
Na kraju dodajmo da ćemo se truditi ne podleći široko prisutnom jezičnom snobizmu, iako nam se rubrika na portalu zove Muzika, a ne Glazba.
