Ovo su sve otočne srednje škole u Hrvatskoj: ‘Razredi su mali pa se možemo posvetiti svakom učeniku’
Otočne srednje škole u Hrvatskoj žele uvjeriti što više učenika u svojim sredinama da nakon završetka osnovne ne moraju ‘zaploviti’ prema kontinentu. Uspjesi u tome su kod nekih veći, kod drugih manji, ali većina ovih ustanova može garantirati bolju posvećenost učenicima zbog malih kvota u razredu. No, učenike zanimaju i izlasci i upoznavanja koja nude veće sredine, a za privlačenje učenika koji nisu rođeni na otoku, pronalazak smještaja je glavni problem zbog kojeg su na nekim otocima potrebni učenički domovi.
Otok Rab, foto: Pixabay/ilustracija
U velikim gradovima poput Zagreba, Splita, Rijeke ili Osijeka učenicima nakon osnovne škole nije teško nastaviti srednjoškolsko obrazovanje, bilo strukovno, bilo gimnazijsko. Međutim, u malim sredinama, priča je drugačija, pogotovo kada je riječ o učenicima koji su rođeni i žive na hrvatskim otocima. Dok većina učenika na otoku nema drugih obrazovnih mogućnosti osim osnovne škole, ipak u Hrvatskoj 12 srednjih škola može ponuditi mladima provođenje srednjoškolskih dane na otocima, nudeći im opću gimnaziju ili strukovna usmjerenja, uglavnom iz turističko-ugostiteljskog smjera.
Koje su to otočne srednje škole u Hrvatskoj?
Smješteni u 13 mjesta, 12 matičnih srednjih škola na devet otoka sve skupa broji 2.013 učenika. Tako nakon osnovne škole učenici na Krku, Cresu, Malom Lošinju, Rabu, Hvaru (grad Hvar i Jelsa), Korčuli, Braču, Visu i Pagu ne moraju nužno ‘putovati na kontinent’ u potrazi za novim znanjem. Među ovim školama, ističu se Srednja škola Srednja škola Ambroza Haračića na Malom Lošinju u čijem sklopu je i Gimnazija Cres na susjednom otoku te Srednja škola Hvar sa svojom izdvojenom lokacijom na Jelsi.
Prema podacima ‘Školskog rudnika’ Ministarstva znanosti i obrazovanja (MZO), među otočnim srednjim školama, najviše učenika ima Srednja škola Hrvatski kralj Zvonimir na Krku koja broji 342 učenika. Najmanje učenika, ima Klesarska škola Pučišća na otoku Braču, koja, prema najsvježijim podacima, školuje 46 učenika. U našoj tablici možete pogledati svih 12 otočnih srednjih škola i njihov broj učenika, prema javnim podacima MZO-a.
Popis otočnih srednjih škola i broja učenika prema podacima ‘Školskog rudnika’ MZO-a, foto: Srednja.hr/Canva
Znatiželja motivira na odlazak, ali ima i ‘povratnika’
Jedna od ovih 12 škola je i Srednja škola Markantuna de Dominisa na otoku Rabu, koja nudi smjerove opće gimnazije te u sklopu njihovog ugostiteljsko-turističkog smjera, obrazovanje za zanimanja kao što su turističko-hotelijerski komercijalist, kuhar i konobar. Ravnatelj ove škole, Damir Paparić, požalio se kako, iako je Rab 2023. proglašen najboljim otokom po kvaliteti života u Hrvatskoj, prema posljednjem popisu stanovništva, svejedno je izgubio najveći broj stanovnika od svih hrvatskih otoka. Te podatke smatra kontradiktornim, a na Rabu, podsjeća, djeluje samo jedna osnovna škola te svega 35 do 45 posto učenika nakon njenog završetka ostaje na otoku.
– Najviše učenika odlazi u Rijeku i tamo unajmljuju stanove. Razumijem, mi smo mala škola i ne možemo pružiti veliki broj programa. Bilo je pokušaja pokretanja drugih programa, ali bili su neodrživi, komentirao nam je Paparić čija škola trenutno broji 148 učenika.
Napomenuo je međutim i da svake godine imaju, kako ih je nazvao, ‘povratnike’, odnosno učenike koji su otišli na obrazovanje izvan Raba, no nisu se snašli ili su bili nezadovoljni onime što su zatekli u svojoj novoj sredini. U prosjeku je riječ o pet do 10 posto od učenika koji su prvotno otišli na daljnje školovanja izvan rodnog otoka, a po povratku su nastavili svoje obrazovanje u de Dominisu. Najpopularniji smjer na Rabu je turističko-hotelijerski komercijalist, koji je pored opće gimnazije jedini četverogodišnji smjer. Za samu gimnaziju, učenici su na posljednjem upisu trebali prijeći bodovni prag od 60 bodova.
Na upit uspije li Rab možda privući učenike iz drugih krajeva zemlje pa i iz Rijeke, Paparić je naveo da se takve stvari ne događaju, u prvom redu jer je na Rabu teško naći smještaj. U redovnoj je komunikaciji s gradom i županijom te priželjkuje izgradnju učeničkog doma, ali nema nikakvih potvrda kada bi se mogao izgraditi, niti hoće li izgradnja uopće početi. Paparić nam je objasnio i kako učenici napuštaju Rab jer su znatiželjni vidjeti veće sredine kao što je Rijeka, a za razvoj projekata kao što je učenički dom je teško uvjeriti nadležne u njegovu isplativost, upravo zbog pada broja učenika. Ravnatelj se prisjetio i kako su ranijih godina u njegovu školu, osim lokalnih učenika, pohađala i tri učenika s Paga, a ove je godine ostala još jedna učenica iz Novalje.
– Nije kod nas problem sama škola i svi koji nas prate, mogu vidjeti naše raznorazne projekte. Kao ravnatelj, imam projektni tim koji čak drži predavanje drugim školama o tome što mi radimo i kako se borimo, naveo je Paparić naglašavajući kako slabi interes nije do kvalitete obrazovanja koju nudi njegova škola nudi.
Ključ zadržavanja: Suradnja sa zajednicom, posveta učeniku
S druge strane, promjene nabolje u zadržavanju učenika na otoku, bilježi Srednja škola ‘Antun Matijašević Karamaneo’ na Visu, valjda i najudaljenija srednja škola u cijeloj Hrvatskoj. Pored opće gimnazije, učenicima nude i smjerove turističko-hotelijerskog komercijalista, hotelijersko turističkog tehničara i kuhara, a ravnatelj Domagoj Pšeničnjak, prisjetio se kako je ranijih godina poslati dijete u srednju školu van otoka, bilo pitanje prestiža kojim se pokazivalo dobro materijalno stanje samih roditelja. No, otkako je Pšeničnjak preuzeo poziciju ravnatelja prije tri godine, kaže nam, vidi pozitivne pomake.
– Jako puno surađujemo sa samom zajednicom, pokazujemo što se radi u samoj školi i da će djeca dobiti jednaku ili bolju izobrazbu nego u većim školama. Ovdje imamo male razrede, u prosjeku od šest do sedam učenika pa se možemo posvetiti svakom učeniku. Za učenike koji idu na državnu maturu organiziramo besplatne pripreme u školi iz svih tih predmeta. Jedna smo od tridesetak škola koja ima Erasmus + akreditaciju i svaki učenik koji je zainteresiran, može računati na dva ili tri putovanja u europske zemlje gdje mu je preko EU projekata sve plaćeno, pobrojao je Pšeničnjak sve prednosti obrazovanja u maloj otočnoj školi gdje svoje obrazovanje dobiva 61 učenik.
Mladost i ludost: ‘Vis je raj, ali za ljude iznad tridesete’
Zadovoljan je, dodao je i suradnjom s gradovima Visom i Komižom, te kao njegovom kolegi s Raba, također mu je cilj izgraditi učenički dom, što dugoročno vidi kao jedino rješenje za povećanje broja učenika. Smatra da bi se to moglo i realizirati kroz šest ili sedam godina te onda treba zaposliti i barem dvije osobe koje bi brinule o domu i učenicima koji bi tamo bili smješteni.
Upitan o stereotipu da učenici koji ostanu na otoku su oni koji nisu imali dovoljno dobre ocjene da se upišu u školu u Splitu gdje završi skoro svaki srednjoškolac s Visa koji nije htio svoje obrazovanje nastaviti na rodnom otoku, Pšeničnjak navodi kako je situacija ustvari baš suprotna. Motivirani učenici koji ganjanju prosjeke od 5.0 shvaćaju da će dobiti više pozornosti i bolju startnu poziciju na Visu nego u nekom razredu koji ima oko 30 učenik. Stoga je pravi izazov na Vis privući učenike za koje je opisao da su, baš i poput njega u mlađim danima, ‘li-la’ te im nije samo do učenja koliko i do provoda.
– Treba razumjeti učenike. Vis je iz moje perspektive raj na zemlji, ali on je raj za ljude iznad tridesete. Želja je većine učenika u smjeru mladosti i ludosti. Žele veći grad, mogućnost anonimnosti pri izlascima što je na Visu jako ograničeno, posebice u zimskim mjesecima. Prema onome što sam razgovarao s učenicima i roditeljima, glavni razlog za odlazak učenika je veličina grada i mogućnosti druženja, komentirao je Pšeničnjak razloge odlaska.
Dodao je i da ne može biti razočaran ako neki učenik napusti Vis jer želi, primjerice, upisati frizerski smjer, budući da se na otoku ne nudi obrazovanje za to područje. No, za deficitarna zanimanja kao što je kuhar, kada bi se izgradio učenički dom, Pšeničnjak nam navodi da bi mogao privući učenike i stipendiranjem u dogovoru s lokalnim poduzetnicima. Još jedan problem za sam Vis je i udaljenost.
– Nama put do Splita trajektom traje dva i pol sata, a trajekt plovi dvaput dnevno te su dnevna putovanja nemoguća. Kao nastavnik sam vodio učenike na natjecanja i nama su to bila dva noćenja. Jedan kolega, profesor latinskog, prošle godine je imao dva sata u nastavi te je putovao pet sati dnevno da bi održao dva sata nastave, prisjetio se Pšeničnjak navodeći da je problem s pronalaženjem smještaja i za same nastavnike ogroman, ali do sada se uspio snaći.
Otočne škole imale i stručni skup: ‘Sve više je sluha’
Inače, Agencija za odgoj i obrazovanje (AZOO) je u svibnju prošle godine organizirala stručni skup za ravnatelje otočkih škola i učeničkih domova koje je okupilo 30 ravnatelja. Na njemu su sudjelovali oba naša sugovornika, kako ravnatelj Pšeničnjak s Visa tako i ravnatelj Paparić s Raba. Paparić nam navodi kako je država odavno prepoznala otoke kao mjesto od posebnog značaja, a kod sastanka s njegovim kolegama mu se svidjelo što je svaki ravnatelj otočne škole mogao iznijeti svoje probleme.
No, kako navodi, privlačenje učenika u njihove otočne škole svaka škola mora raditi sama za sebe. Pšeničnjak je istaknuo kako pozdravlja cijelu inicijativu, ali da je ona zasad tek u začecima. No, kako kaže, u razgovoru s nadležnim Ministarstvom znanosti i obrazovanja (MZO) nailazi na sve više razumijevanja.
– Odlazim u Ministarstvo na sastanak barem jedanput godišnje. Kada tražim odobrenje za otvaranje novih razrednih odjela, ako ne uspijem ispuniti kvotu, vidim mogućnost razgovora i kompromisa. Unatrag zadnje tri godine, vidim sve više sluha prema otočnim školama, zaključio je Pšeničnjak.
