Nikada dosta poboljšavanja, promjene, nadogradnje i smanjenja komplikacija kada je učenje posrijedi. Kako pokazuju znanstvena istraživanja provedena u posljednje vrijeme, suprotno preporukama, učenici i studenti su skloni rabiti metode i tehnike učenja, koje su upravo najmanje efektivne. U tekstu donosimo najgore i najbolje tehnike učenja, kako biste mogli prvospomenute odbaciti, a potonje primijeniti.
U okruženju prezasićenom informacijama svake vrste, vrlo je važno znati kako učiti i na što obratiti pozornost. Dosadašnja praksa pokazuje da nas većina ne koristi tehnike učenja za koje je znanost dokazala da su najučinkovitije. Naprotiv, većina nas rabi najmanje efektivne, poput ponavljanog čitanja ili podvlačenja bitnog. Portal buka.com, donosi najgore i najbolje tehnike učenja, utvrđene prema kako pišu tisućama znanstvenih radova, na koje se rijetki obziru.
Među tim rijetkima je tim sastavljen od pet istaknutih psihologa na čelu s Johnom Dunloskym s američkog Sveučilišta Kent. Oni su istražili deset tehnika učenja i zatim ocijenili svaku, na osnovu prikupljenih dokaza i saznanja. Ovo je rezime njihove studije.
Najgore tehnike učenja
Dakle prema istraživanju američkih stručnjaka, najgorim tehnikama učenja su se pokazale upravo one koje nas većina koristi najčešće – podvlačenje i naglašavanje ‘bitnoga’.
Kako stručnjaci ističu, od ovih metoda nema drugih koristi osim samog čitanja teksta. Neka istraživanja pokazuju da metoda isticanja važnoga može stati na put učenju, jer naglašava individualnu činjenicu i može ugroziti proces povezivanja i izvođenja zaključaka.
Gotovo jednako loše je ponovljeno čitanje (‘rereading’) koje je manje učinkovito od drugih zabilježenih tehnika. Uvjetno rečeno, među lošim metodama, najmanjim ‘zlom’ se pokazalo sumiranje pročitanog ili hvatanje bilješki, koje mogu biti korisne za one koji su vješti u tome. Ipak postoje i bolji načini utroška vremena u učenje.
Najbolje tehnike učenja
Za razliku ovih navedenih, svima nam poznatih metoda, strategije učenja koje donose najviše rezultata, nisu toliko poznate izvan psiholoških laboratorija.
Primjer takve je distribucijska praksa. Ova tehnika uključuje širenje sesije učenja, a manje predlaže maratonska učenja.
Učenje u zadnji tren posljedica je kampanjskih navika i nekada može donijeti kratkoročnu korist, ali će vam te informacije brzo nestati iz sjećanja.
Mnogo je preporučljivije gradivo svladavati tijekom duljeg perioda, jer ćete na taj način dugoročnije zapamtiti informacije. Druga strategija učenja koju preporučuje niz stručnjaka je praksa testiranja.
Dakako ovdje se ne misli na testiranje za ocjenu. Praksa testiranja nije uobičajena tehnika, premda postoji mnogo dokaza kako ovaj pristup dovodi do kvalitetnijeg usvajanja podataka, a tehnološka pomagala, mnoge aplikacije koje su dostupne u suvremenom svijetu mogu nam pomoći u primjeni ove tehnike učenja. Najzastupljenije su flash kartice i aplikacije poput Quizlet, StudyBlue i FlashCardMachine, a praksa pokazuje njihovu veliku korisnost.
Metode poput elaborativnog ispitivanja, koje se odnose na stalno propitivanje ‘zašto’ ili tehnike koje uključuju učenje pomoću mentalnih slika, nisu se pokazale posebno učinkovitim, kao ni najgorim mogućim pa su tako našle svoje mjesto, negdje u sredini. Kao i kombinacije metoda.
