Pismo profesorice: Kritičari nisu svjesni naših poteškoća
Učitelji bi trebali dobiti otkaze! Žalosnije od profesorskih plaća je ovo pravdanje na koje su natjerani prosvjetni djelatnici i to ne samo u vrijeme kada traje štrajk i kada su preplavljeni mediji i društvene mreže komentarima, koji su jasan dokaz koliko su kritičari učitelja i profesora needucirani ili jednostavno rečeno neobrazovani.
Podrška profesorima od učenika Lucijanke u Zagrebu Foto: Facebook
Najveći dokaz je kada cijelu problematiku koja se ogleda u odnosu prema obrazovanju u jednoj državi, nezadovoljni roditelji vide u tome tko će im čuvati djecu dok oni rade, što dokazuje da nemaju pojma što im djeca u školi rade i koja je definicija škole i školskog programa. Čini se nemoguće kada su , osim što su i sami dužni kada im dijete krene u školu, pročitati zakone i kurikulum, jednostavno rečeno, informirati se , jer osim prava na obrazovanje imaju i moraju poštovati dužnosti, a da bi to mogli , moraju znati barem osnovne stvari.
Istina, učitelji znaju kako oni baš i nemaju vremena za svoju djecu zbog podivljalog kapitalizma u kojem su i sami izgubili kompas, pa im se posebno objašnjava na roditeljskim sastancima i individualnim razgovorima kako „odraditi“ svoju dužnost roditelja djeteta koje je uključeno u obrazovni sustav, preuzimajući pri tom nekad i više brige i obveza od onoga što im je u opisu posla.
Škola je ustanova sa svojim planom i programom koji je utemeljen i proizašao iz znanstvenih , interdisciplinarnih promišljanja i rada stručnjaka . Učitelji i profesori jednako moraju biti educirani i involvirani u taj ozbiljan proces kojim se bave svakodnevno otkrivajući nova rješenja utemeljena na znanosti kako bi svoj posao radili kvalitetno. U školi se stručno pristupa kognitivnom, metakognitivnom i afektivnom razvoju djeteta, diferencijaciji sadržaja potrebnih za normalno funkcioniranje djeteta u skladu s njegovim uzrastom, ali i kao priprema za sljedeću fazu života u kojem od sedme godine života više nije samo dijete u obitelji već je i socijalno integriran u razne skupine za koje mora imati razvijene određene kompetencije, i to tako sve do onog trenutka dok ne postane samostalan i radno sposoban čovjek.
Nažalost opće mnijenje je da učitelji stihijski i u trenutku ( baš kao i roditelji i kod kuće )moraju samo „izaći na kraj“ s njihovom djecom i eventualno nadoknaditi njihov kućni odgoj, što naravno nema veze s zdravom pameti. Posao učitelja kako u nižim razredima osnovne škole , tako i u srednjim školama i na fakultetima ne završava niti počinje u neposrednom radu s učenicima.
Rad s učenicima je samo mali dio, odnosno realizacija višesatnog dnevnog stručnog i znanstvenog rada. Da naši ogorčeni sugrađani nisu i istina ne moraju sve to znati ogleda se u tome što školu doživljavaju kao mjesto gdje im je dijete netko čuva. Zato nažalost s takvim roditeljima teško školski djelatnici i mogu uspostaviti nužnu suradnju koja je također neizostavni dio onoga što škola radi.
Takvi naši sugrađani ne razumiju što se zapravo očekuje i zašto škola služi, pa ponavljam , štrajk doživljavaju osobno jer im je poremećen dnevni raspored, a sve ostalo za njih i ovako nije važno. Ovako, većinom negativan stav prema obrazovanju i prosvjetnim djelatnicima uopće, a i prema svima koji se bore za svoja prava i dostojanstven život dokazuje još jednu, u najboljem slučaju, čudnu nejasnu razinu građanske svijesti.
Koja je poruka koju iščitavamo iz navale bijesa i omalovažavanja kada se štrajka bilo u prosvjeti ili zdravstvu ? Tvrde kako prosvijetari ne rade i da im ne treba plaća, a liječnici i ovako primaju mito da obave svoj posao. Mislim da bi takvi ljudi bili zadovoljni kada bi učitelji i liječnici dobili još manje plaće od ovih koje primaju.Po meni, ako su argumenti kojim potkrepljuju svoj stav točni, svi bi u školstvu, a i u zdravstvu trebali dobiti otkaze. Istina, možda su i u pravu. Učitelji sigurno nisu radili svoj posao , jer da jesu, danas ne bi slušali ovakve besmislice koje dokazuju vrlo nisku razinu pismenosti u Hrvatskoj.
