Pješači 18 kilometara do škole jer ne smije koristiti autobus za osnovnoškolce
Iza srednjoškolca Danijela Dograjića prijeđeni su kilometri i kilometri šumskog puta koje svakodnevno mora prevaliti kako bi došao do požeške srednje škole. Danijel živi malom mjestu čak devet kilometara udaljenom od Požege. On i njegova starija sestra bez pogovora, svaki dan propješače ukupno osamnaest kilometara do svoje škole i nazad.
Izvor: RTL/screenshot
Za Danijela isprike nema. Ovaj 15-godišnjak svakodnevno pješači do škole bez obzira na vremenske uvjete. Put u jednom smjeru traje sat i pol, a ponekad mu na putu društvo prave zec, lisica pa čak i divlja svinja.
Na put i školu izgubi više od deset sati
Kako bi na vrijeme došao na nastavu, Danijel iz svog sela Laze Ćosine mora krenuti u pola 6 ujutro ako ima nastavu ujutro, a kad je u popodnevnoj smjeni od kuće kreće u pola 12. Za razliku od svojih vršnjaka, Danijel u školu kreće znatno ranije pa dnevno iz kuće zbog škole izbiva i po više od deset sati. Kako prenosi RTL, ovaj skroman momak nikada nije zakasnio na nastavu bez obzira na vremenske uvjete, a kaže i kako ga nije strah hodati kroz šumu koju ionako već jako dobro poznaje. Srednjoškolac se pretjerano ne žali na činjenicu da prevali dnevno gotovo dvadeset kilometara. Kaže, do škole se taman razbudi, a pješačenje mu dobro dođe kao hobi. Glede svog putovanja ima pritužbe samo na tehničke poteškoće puta.
– Najgore mi je ići kuć zato što je uzbrdo, u školu bih brže došao zato što je nizbrdo. Kad idem kući po mraku onda nekad bude zečeva, lisica i divljih svinja, rekao je za RTL mladi Danijel.
Manje mirnija od Danijela je njegova majka Nevenka koja svaki dan u strahu iščekuje svoje pješake da se sretno vrate iz škole.
– Muški nekako, ne boje se, kćer Barbara, znate kako je.To je dobro kad je sunčano vrijeme. Što mislite kako je po kiši i nevremenu? To nije samo on, i na onim Lazama, isto ima djece koja idu u srednju školu i koja će ići, poručila je Nevenka.
Autoprijevozniku se ne isplati voziti djecu u školu
Roditelji Danijela i njegove sestre žive od poljoprivrede i ne mogu si priuštiti da svakodnevno voze djecu do škole. Nekad je to činio školski autobus koji od sad prevozi samo osnovnoškolce. Novom se autoprijevozniku naime, ne isplati voziti tek dvoje srednjoškolske djece u selu koja uz to školu pohađaju u dvije različite smjene. Kako se lani ukinula autobusna linija za srednjoškolce, Danijel i Barbara nažalost ne smiju se povesti autobusem za osnovnoškolce.
Danijel i sestra vrijeme putem do škole i nazad krate surfanjem na mobitel, a da bi stvar bila još tužnija, njih dvoje u suprotnim su smjenama pa su pješačenjem kroz nesigurnu šumsku cestu prepušteni sami sebi.
