foto:dnevniavaz.ba
-„Jedan od načina borbe za očuvanje Bosne i Hercegovine, vjere i Bošnjaka, kao i naroda i pojedinaca koje vole Bosnu i Hercegovinu, i uvažavju druge i drugačije je i putem kvalitetnog obrazovanja.“, rekao je Nezim Halilović.
U tih nekoliko riječi sadržano je sve što bi se moglo reći o obrazovanom susatvu u Bosni i Hercegovini. BiH je uređena kao federacija, sastoji se od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Svaki od ta dva entiteta ima svoj ustav, svoju politiku neovisno o politici one druge. Na taj način kako je podijeljena politika, od one na državnoj pa sve do lokalne razine podijeljen je i sustav obrazovanja. Svaki entitet, svaki kanton, svaka općina ima svoj sustav školovanja koji je uređen tako da odgovara većini na tom području. Bilo bi pogrešno ne spomenuti da u Bosni i Hercegovini žive tri konstitutivna naroda: Bošnjaci, Srbi i Hrvati, s većinskim bošnjačkim stanovništvom. S obzirom na taj podatak, može se zaključiti da se koriste tri jezika: bošnjački, srpski i hrvatski. Male su rezlike između ta tri jezika, ali opet dovoljno velike da svaki narod odbija koristit onaj drugi ili bar postići kompromis između tri jezika kako bi se ujedinilo školovanje na bosansko-hercegovačkom području. Koji jezik će se koristiti i na osnovu kojeg će se oblikovati obrazovni sustav ovisi o većinskom stanovništvu na određenom području.
Mješovita srednja škola“Stjepan Radić“ jedna je od mnogih škola u Bosni i Hercegovini, koja svoj sustav obrazovanja oblikuje i izvodi po hrvatskom programu. Veći dio učenika i nastavnika su Hrvati. Mali dio pripadnika drugih naroda također radi i školuje se u ovoj školskoj ustanovi, od njih se zahtjeva da se bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost prilagode određenom sustavu. Na ovaj način pokušava se djelovati bez problema. Učenici su navikli jedni na druge, nastavnici, profesori bez obzira na sve moraju se ponašati izrazito kolegijalno. Ne može se sa sigurnošću reći da ne postoje određene tenzije među učenicima i profesorima, takve ne baš česte situacije pokušavaju se na najbolji mogući način riješiti. Također, profesore se potiče da kroz svoj rad pokušaju među učenicima probuditi toleranciju prema onom drugom, drugačijem od njega.Ovako podijeljen sustav nije dobar, niti za Bošanjke, ni za Srbe, ni za Hrvate. Svaka promjena je gotovo nemoguće jer se postojeći sustav toliko duboko „ukorijenio“ u bosansko-hercegovaćko društvo da djelovanje po nekom drugom principu gotovo da i nije moguće.
