[Politika i gospodarstvo] Svečano predavanje ministrice obrazovanja o lektirama
Peti je sat petkom PIG. Peti sat je predzadnji, a njega mi je daleko teže podnijeti nego li onaj zadnji. Pogledaš na sat, a umjesto dvadeset minuta tvoga osjećaja, prošlo je tek dvije i pol’ onih stvarnih. Gužvam se na stolcu, popravljam kragnu koja me davi, pomalo grizem usnice, a petnaest minuta prije kraja uvijek molim da me se pusti na wc. Ekipa je, suprotno očekivanjima, ovaj tjedan nabrijana na peti sat, iako je petak. Jer učo nam na nastavu dovodi ministricu obrazovanja.
Nisam ni sam siguran u povod tolike zainteresiranosti, ali priča se da je dio razreda čak i napismeno sastavljao pitanja sinoć. Učo je već na svome mjestu. Komentira si u bradu ‘kako mu nije jasno da ravnatelj može biti odsutan prilikom ovako značajnog događaja kao što je posjet ministrice znanosti i obrazovanja’. Svakih toliko se zadere da se pospreme i ugase mobiteli ili da se utišamo jer će ona zasigurno ući svaki čas.
Međutim, sada je već petnaest minuta od početka sata, a ona očigledno kasni. Kao što već znate, sjedim do prozora pa sam imao luksuz u 25-oj minuti od početka sata se proderati da je zatamnjeni crni komad luksuza upravo parkirao pred stražnji ulaz škole i da joj je vozač već otvorio i vrata. Profesor mi je odmah rekao da se utišam jer se to vrlo vjerojatno može čuti i vani.
Maja otvara rafalnu paljbu s pitanjem o rampi
Viknuvši glasni ‘dobar dan’, doduše s onim pedagoškim prizvukom produljenih i naglašenih slogova, rukovala se s našim učom i istovremeno namignula nama. Pitala nas je kako smo i kakvo je stanje u našoj školi. Eh, da, zaboravio sam vam napomenuti da je naša škola ujedno i jedna od onih koje su ove godine pokupile vrhnje uključivši se u program kvazi eksperimentalne faze obrazovne reforme. Na prvu smo svi bili vrlo šutljivi, ali onda je tišinu prekinuo Filip, podignuvši ruku: ‘Super je što svi imamo tablete, ali s obzirom da nemaju kameru, hrpu sadržaja na koncu otvaramo mobitelima’. Ministrica je odgovorila ‘da je to dobro jer se učimo raditi na različitim platformama i uz upotrebu različitih alata’.
Vidio sam lagani smiješak na Majinom licu, a zatim je i sama vrlo odlučno podigla ruku i otvoreno je pitala: ‘Dobli smo 3D printer što je stvarno sjajno, ali me zanima kada planirate riješiti prilaz za učenike s invaliditetom koji se već godinama obećava?’ – nastavila je Maja – ‘postoji rampa do prizemlja škole, ali pristup prvom i drugom katu nikako nisu riješeni?! ’ Ministrica je u tom trenutku pogledala u profesora nudeći mu da je spasi zamke i odradi očekivanu gestu preusmjeravanja razgovora, no naš je učo zapravo jedan vrlo cool lik i samo je nastavio gladno očekivati što slijedi zajedno s nama.
Ministrica je odgovorila kako ‘se upravo zato daju preporuke školama da se razredi koji u svome sastavu imaju učenike s invaliditetom stave u prizemlje škole, a preostale na katove.’ Rekla je i ‘da razumije da to nije uvijek moguće i da će ona svakako urgirati da se provjeri ta naša situacija.’ Maja je ipak nastavila objašnjavajući joj da su ‘roditelji već i potpisivali peticije, održavali akcije, nekoliko godina pokušavali utjecati na Ministarstvo…’, no prekinuo ju je Matija. Matiju još ne znate, ali nekima od vas će odmah biti poznat. Matija od prvog razreda figurira razrednog dupeuvlakača, a ima i tatu u stranci pa je on odmah podcrtao izjavom: ‘Nije ministrica odgovorna za sve ono što nije učinila prošla vlada.’ Profa je skužio da to nije smjer u kojem je dozvoljeno ići pa je odmah dao signal tremorom lijeve strane usana da se dovedemo u red i izvučemo situaciju iz krize. Odlučio sam biti taj i dobrovoljno se žrtvovati.
Ministrica: ‘Gledajte, ja nisam profesorica hrvatskog i ne mogu vam reći više o izboru lektirnih naslova’
‘Ministrice, u žiži je rasprava o lektiri! Zbilja izbacujete Ježevu kućicu i Malog princa?’ pitao sam je. ‘I Lovca u žitu?’, došla je na zadovoljštinu Maja novim podizanjem ruke. Ministrica je ponovno izgledala kao da se nalazi u neobranom grožđu, iako je ledena berba s ovom temom već odavno iza nas. ‘Gledajte, ja nisam profesorica hrvatskog i ne mogu vam reći više o izboru lektirnih naslova.’
‘Ali, mislite li da je dobro što su te lektire izbačene?’, bio sam uporan. ‘To vam je kao i u drugim stvarima u životu, svatko od vas recimo bira čime će se baviti, na koji će hobby potrošiti vrijeme, što mu je važno… Tako je i s lektirama i drugim nastavnim sadržajima. Netko mora napraviti selekciju. Nešto mora otpasti.’ ‘I baš je otpalo sve poslije 1990. godine?’, zacementirao nas je profa.
Nitko od nas nije mislio da taj ima toliko petlje, ali očito ga je iživcirala i remen suzdržavanja je popustio. Ministrica je problijedila, ali se snašla: ‘Nastavnici će dobiti priliku da kažu što misle. Zamolila sam kolege da hitno sastave anketni upitnik za sve učitelje hrvatskog jezika u osnovnim i srednjim školama i upravo će oni svojim odgovorima kreirati popis suvremenih lektirnih djela.’
Knjige koje voli ministrica više nisu na popisu
Razredni klipani možda i nisu previše korisni kada vas provociraju na odmoru i vrijeđaju na temelju visine, aparatića, lošeg skoka na škarice na TZK-u i posljednje petice iz kemije, ali ponekad se i oni oštroumno snađu: ‘Ne mislite da je problematično ni uklanjanje Dnevnika Anne Frank?’. ‘Vi ste, dakle razred koji obožava lektiru, vidim ja. Volite nastavu hrvatskog?’. Spustila nam je kajlu i malo bi se već i povukli da se nije proderao Dean s ustaljenom spikom: ‘Volimo, volimo. Najviše kad ju markiramo.’ Svi su se nasmijali, a i uči se vidio lagan smiješak pojavom rupice na obrazu.
Matija ju je vjerno pokušao spasiti, iako ako se mene pita, i nije mu baš prošlo: ‘Mogli biste nam reći koja je vaša najdraža knjiga?’ – ‘Naravno, naravno. Hvala na pitanju. Meni je posebno draga knjiga ‘Kako postao i ostao matematičar, autora Sibe Mardešića. Profesor Mardešić bio je moj profesor na fakultetu i silno ga cijenim.’ – ‘Možda neki školski naslov?’ – suprotstavio sam se Matiji. ‘Ako bih morala odabrati neke lektirne naslove, bili bi to ‘Ubiti pticu rugalicu ili Derviš i smrt!’”. Snašao sam se i nastavio ‘šteta što ih mi onda nemamo u lektiri. Šteta je, recimo i to što nemamo ni spisateljica na novom lektirnom popisu.’
Reklamni relfie sa STEM-ovkom za kraj
Bio sam ponosan što sam je pitao ovo posljednje, a još ponosniji i na to što ona nije odgovorila ama baš ništa, osim ponavljanja da je matematičarka i novim protupitanjem o nastavi informatike, STEM-u i novim kamera free tabletima.
Rekla je i da nam škola izgleda baš lijepo i da joj je drago što je stanje na terenu toliko dobro. Iako se je ovdje ponovno umiješao danas hrabri profa koji je rekao da nam nedostaje nekih radnih materijala i rekvizita, ministrica je zaključila kako treba ostati pozitivan i kako svi trebamo gurati prema boljem. Nabacila je širok reklamni smiješak koji je scenski taman bio pogođen zvukom zvona i krajem petog sata. Ministrica nas je pozdravila i zaželjela nam uspješan ostatak školske godine i dolazeću maturu. Za kraj se referirala na nekoliko statistika povezanih s DM-om. Pozdravili smo matematičarku, a Matija je ostao tijekom odmora okinuti selfi s njom.
__________
Napomena: U rubrici Politika i gospodarstvo svaka slučajnost je nenamjerna, a svi likovi su izmišljeni
