Prijetnje učiteljici zbog manje ocjene: Roditelji zahtijevali peticu jer je njihovo dijete ‘savršeno’
U javnosti je ponovno odjeknuo problem prevelikog broja odlikaša, ali i prijetnje koje nastavnici, učitelji i profesori dobivaju ako učenik ili učenica imaju manji prosjek od 5.0. Roditelji dolaze s odvjetnicima, prijete inspekcijama, tvrdeći kako su njihova djeca ‘savršena’ i da ne mogu dobiti ocjenu manju od petice. Učitelji su prepušteni sami sebi, čak ni ravnatelji i stručne službe ne stoje iza svojih radnika, već im prijete otkazom. Učitelji su zbog silnog stresa na rubu.
Foto: Pexels
Ponovno se otvorilo pitanje problema sve većeg broja odlikaša u školama. Uz to su se nadovezali i problemi učitelja i profesora koji zbog manje ocjene često primaju prijetnje roditelja, dok ih škole najčešće ne štite. Tako su učitelji prepušteni sami sebi – ili će pokazati zube i pokušati tjerati pravdu, ili će ići linijom manjeg otpora kako bi izbjegli probleme u odnosu s vodstvom škole. Upravo zbog takvih problema donosimo priču jedne učiteljice koja se susrela s više prijetnji u nekoliko različitih škola.
Prvu prijetnju učiteljica, koju ćemo u ovom članku zvati Ana jer je htjela ostati anonimna (podaci poznati redakciji), primila je od roditelja učenice koja je bila četvrti razred osnovne škole.
– Preuzela sam taj razred kada su bili četvrti osnovne. Kolegica koja je prije mene imala je blage kriterije, učenici su trebali pokazati minimum znanja za ocjenu vrlo dobar ili dobar, što po meni nije bilo u redu. Ja nisam postala učiteljica kako bih poklanjala ocjene. No, s ovim razredom sam nastavila putem prijašnje kolegice, jer sam znala da ću naići na prepreke i negodovanja ako im u 4. razredu promijenim kriterij ocjenjivanja, započinje Ana svoju priču.
‘Učenica je imala same petice u imeniku, to je neprirodno’
Problem se pojavio kada je usmeno ispitivala učenicu koja je bila odličan đak.
– Ona u imeniku nije imala niti jednu jedinu četvorku, što je neprirodno. Nitko od nas nije toliko savršen. Kod mene je odgovarala prirodu i nije točno odgovorila na nekoliko pitanja. Njeno usmeno ispitivanje bilo je za trojku, no ja sam svejedno povisila ocjenu na četvorku jer sam znala da će biti problema. Tada je krenula plakati. Kroz suze me upitala jesam li ja svjesna da sam joj dala prvu četvorku u njezinom životu, govori Ana.
Već idući dan u školi su se pojavili roditelji koji su zahtijevali razgovor s ravnateljem i stručnom službom. Ana je pozvana na razgovor.
– Rekli su da njihovo dijete nikada nije doživjelo neuspjeh u svom životu i da ja neću biti ta koja će joj to napraviti. Oni su prvi govorili što imaju za reći, mene nitko nije pitao za očitovanje. Osjećala sam se kao da me netko proziva kao nekakvu balavicu koja nije obrazovana. Rekli su mi da bi najbolje za mene bilo da tu ocjenu prepravim u peticu, da je to najbezbolnije. Isprva sam odbila to napraviti, priča Ana.
Roditelji zahtijevali peticu jer njihovo dijete nije ‘ništa manje od savršenstva’
Roditelji nisu odustajali, tvrdili su da su sigurni da njihova kćer zna gradivo, a učiteljica je morala proći kroz provjeru učiteljskih kompetencija.
– Tvrdili su da njihova kći nije ništa manje od savršenstva. Zatim sam im pročitala pitanja na koja učenica nije znala odgovoriti. Njihov zaključak iz svega toga bio je – da ponovno ispitam učenicu identična pitanja i ispravim ocjenu na pet. Učenica je na kraju dobila ne zasluženu peticu, a ja otkaz, objašnjava Ana.
Našoj sugovornici od tog incidenta stvari kreću naopako. Iako su joj govorili kako je dobra u svom poslu, da ju djeca vole i da ju planiraju ostaviti na tom radnom mjestu, od tog trenutka Ani su se vrata u toj školi zatvorila.
– Nakon tog slučaja imala sam podršku nekih kolegica. Govorile su mi da ne odustajem jer ako sada ne pokažem zube, da će mi tako biti cijeli život. No, taj se savjet pokazao vrlo neefikasnim, jer skoro u svakoj školi je slična situacija. Ljudi na vrhu škole tjeraju učitelje da postanu poslušni roboti, da slušamo roditelje i da dijelimo petice bez obzira na znanje učenika. Ali ako ukazuješ na nelogičnosti u takvom sustavu, onda stvaraš probleme školi. U ovom konkretnom slučaju radi se o školi u kojoj politiku vodi stručna služba i ravnatelj koji nastoje sve učitelje navesti da se roditeljima ide niz dlaku i da je što manje problema. Ako ne prijete roditelji, prijete putem škole. Škola ušutkava učitelje i škola daje savjete da se što manje ulazi u konflikt s roditeljima, tvrdi Ana.
‘Nitko iz škole se ne usudi nešto reći’
Ana je počela raditi u drugoj školi gdje su ju također dočekali slični problemi.
– Iduća prijetnja dogodila se s jednim učenikom od 5. do 8. razreda. Pljuvao je na satu, vrijeđao druge, bio bezobrazan derao se i govorio ku*vo. Dala sam mu jedinicu iz znanja jer nije ništa znao. Nakon toga dobila sam prijeteću poruku njegove mame na mobitel. Napisala je znam li ja tko je ona i da ne stvaram probleme njenom sinu u školi jer neće biti dobro ako me ona pronađe. To je inače obitelj poznata po takvim prijetnjama, no nitko iz škole im se ne usudi nešto reći te njihovo dijete prolazi školu samo da roditelji ne rade probleme, priča Ana.
Treći incident dogodio se uživo ispred škole kada je razgovarala s ocem jedne učenice.
– Dan prije tog susreta otac je bio normalan. Došao je po učenicu i rekla sam mu da je taj dan u razredu skakala po stolovima s drvenim pokazivačem za ploču. Da je opala, mogla je ozlijediti sebe i druge učenike, da ne govorim kako je mogla i poginuti da se nabola na taj štap. Rekla sam njenom ocu da porazgovara s njom, na što je on reagirao normalno i rekao da takvo ponašanje neće dozvoliti. Drugi dan ispred škole napao me da mu nisam rekla cijelu priču, jer je nju netko od učenika lovio i da je ona samo pokušavala pobjeći i sakriti se, objašnjava Ana.
Iako je pokušala objasniti ocu da nitko od učenika ne bi smio skakati po stolovima iz bilo kojeg razloga, otac nije odustajao.
– Rekao je da njegova kći nije ništa kriva već da je kriv onaj koji ju je ganjao po razredu. Tvrdio je da je pozadina priče drugačije od one koju sam ja ispričala i krenuo se derati da njegova kćer nije ništa kriva. Prijavila sam ovakvo ponašanje u školi, no po tom pitanju ništa se nije dogodilo tom ocu, niti učenici, rekla je Ana.
‘Problem su roditelji i škole koje ne stoje iza učitelja jer im nije u interesu’
Učenici možda stvaraju probleme, no Ana tvrdi kako je s djecom najlakše raditi te da veći problem predstavljaju roditelji koji ne žele surađivati.
– Roditelji su si umislili da je isključivo škola odgovorna za odgajanje njihove djece, da ih mogu ostaviti u školi i da će učitelji odraditi sav posao pa tako i njihov. Ako roditelji nisu voljni s djecom raditi doma, na njihovim problemima u ponašanju i učenju, kako da učitelji s njima normalno rade na nastavi? Smatram da se ne može djecu odgajati isključivo na način da je sve divno i krasno u životu, nego da im se nekada mora dati do znanja da neke stvari ne mogu biti kako oni zamisle. Zar je zaista zlostavljanje ako kažem djetetu da ne može skakat po stolcu, a za kaznu će morati napraviti nešto lijepo? Kako ga ja s time maltretiram? Ne, danas nema kažnjavanja, ako je bezobrazan ne šalje ga se van, ako ometa nastavu moramo trpjeti i snaći se, dok roditelji doma s djecom ne rade apsolutno ništa, tvrdi Ana.
Kaže kako bi učiteljima bilo lakše kada bi imali nekoga iza sebe tko bi stao u njihovu obranu kada roditelji dođu u školu s prijetnjama zbog loših ocjena. No, školama to najčešće nije u interesu.
– Škole se nadmeću zbog manjka učenika. Svaka škola ima svoje upisno područje, a zbog manjka djece i učenika generalno škole se nadmeću gdje će djeca biti upisana. Natječu se da što više djece dođe u njihovu školu kako bi imali što više učenika i da ne moraju izbacivati razrede s programa i da ne moraju raditi reorganizaciju škole. Stoga se roditeljima gleda kroz prste jer znaju da ako im se budu suprotstavili, oni će svoje dijete ispisati i prebaciti u drugu školu. Ovako su i ravnatelji i vodstvo škole zadovoljni jer imaju velik broj učenika, a roditelji su zadovoljni jer im djeca prolaze s odličnim uspjehom bez puno muke. I sve to se prelama preko leđa učitelja, priča Ana.
‘Više ne strepimo kakva će djeca doći u razred, nego kakvi će im biti roditelji’
Nakon svih incidenata, Ana je u nekoliko mjeseci izgubila desetke kilograma. Stres uzima svoj danak i Ana misli odustati od svog poziva kojeg i dalje jako voli, no ovo što se danas događa u školstvu, kaže, prelazi sve granice.
– Više nam nije strepnja kakva će djeca doći u razred, nego kakvi će im biti roditelji. Mi moramo pravdati svaki svoj postupak koji se u struci smatra potpuno normalnim. Učiteljima je danas prioritet zaštiti sebe tako da se napravi sva moguća papirologija da bi, ako i dođe do nekih problema, učitelji mogli sebe ograditi i zaštititi. Odlazim na posao s grčem u želucu i strahom hoće li me neki roditelj čekati poslije škole, objasnila je Ana.
‘Djeca nisu mali idioti’
Iako su ju ovakve situacije u stanje u školama obeshrabrile, Ana nije izgubila ljubav prema poslu i prema djeci koja su ju prihvatila i s kojom u većini slučajeva normalno i lijepo radi.
– Djeca nisu mali idioti koje treba manipulirati da bi bili dobri. S njima se treba razgovarati kao s odraslima, nije opravdanje za nepristojno ponašanje, a koje često roditelji danas imaju kada dovedu učenike u prvi razred osnovne, da su oni još mali. Djeca su najmanji problem u cijeloj ovoj situaciji, zaključuje Ana.
