Profesor Ivan godinama je član HGSS-a: ‘Ravnatelj ima razumijevanja kada moram na intervenciju’
Profesor Ivan Kuvačić već je 13 godina član Hrvatske gorske službe spašavanja. Radi kao profesor Informatike u Osnovnoj školi ‘1. listopada 1942.’ na području Omiša i u jednoj srednjoj školi ‘Dental Centar Marušić’ u Splitu. Za naš je portal ispričao svoju priču o tome kako se odlučio volontirati u HGSS-u, kako izgleda tečaj za Gorskog spašavatelja te kako usklađuje posao s hitnim intervencijama.
Foto: Hrvatska gorska služba spašavanja | Ivan Kuvačić, profesor i član HGSS-a
‘Većina učenika zna da sam član HGSS-a, ali to nije nešto što im odmah kažem’, govori nam profesor Ivan Kuvačić koji je već 13 godina ujedno i član Hrvatske gorske službe spašavanja. Inače je profesor Informatike te taj predmet predaje u dvije škole, u Osnovnoj školi ‘1. listopada 1942.’ na području Omiša i u jednoj srednjoj školi ‘Dental Centar Marušić’ u Splitu.
‘Tri mjeseca sam razmišljao da li da pristupim službi jer sam osjećao veliku odgovornost’
Ima 37 godina, živi u Gatima, a srednju školu i fakultet (PMF) je završio u Splitu. Za naš je portal odlučio ispričati svoju priču o tome kako je odlučio postati volonter HGSS-a.
– Tada sam se već neko vrijeme bavio speleologijom i sportskim penjanjem. To mi je dalje velika strast, osobito sportsko penjanje koje unatoč raznim obavezama i dalje volim trenirati. Kako u dvorani, tako i vani na stijenama. Ujedno volim izrađivati i nove smjerove za sportsko penjanje, pretežito u Omišu i okolici, započinje profesor Kuvačić.
Prva akcija na kojoj je sudjelovao, dok još nije bio službeni član HGSS-a, bila je 2009. u Omišu.
– Pošto sam bio u blizini, pozvali su me da pomognem. Nedugo nakon toga, Stipe Božić i Grgo Puljas su porazgovarali sa mnom i predložili me u službu. Iskreno, tri mjeseca sam razmišljao da li da pristupim službi jer sam osjećao veliku odgovornost, a tada sam skoro upisivao i fakultet. Dvoumio sam se, ali sam pristao i vrlo mi je drago da sam to napravio jer sam kroz obuke, druženja i akcije rastao kao čovjek u pravcu na koji sam ponosan, objašnjava nam profesor.
Kako uopće možete postati član HGSS-a?
No, da biste uopće postali član HGSS-a, prvi je uvjet da imate najmanje 18 godina, odnosno morate biti punoljetni. Drugi uvjet je vjerojatno i najteže dobiti, a to je da vas dva dugogodišnja Gorska spašavatelja moraju predložiti za prijem u tzv. stanicu. Kada se prijeđe ta barijera, pred vama je minimalno dvije godine polaganja tečajeva i tek onda se pristupa ispitu za Gorskog spašavatelja.
– Važno je objasniti da osobu mogu predložiti samo dugotrajni, priznati i obučeni članovi. Da te netko predloži, to znači da si već aktivan barem u jednom od područja od interesa HGSS-a i da si ugledan u svom klubu ili području kojim se baviš. Da bi se uopće postalo Gorskim spašavateljem, potrebno je završiti tečaj prve pomoći, spašavanja u zimskim uvjetima, speleospašavanje i spašavanje na velikim stijenama. Svaki tečaj traje sedam dana i nakon minimalno dvije godine može se pristupiti ispitu za Gorskog spašavatelja koji traje dva dana i potrebno je imati iznimno veliko poznavanje svih tehnika spašavanja, priča nam profesor Kuvačić.
Treba uložiti puno truda za postati članom volonterske službe koja spašava toliko života
Dodaje kako su tečajevi sami po sebi iznimno zahtjevni fizički i psihički. Osim tečajeva koji su obavezni, postoje i specijalistički tečajevi. Profesor Kuvačić je, između ostalog, završio i tečaj za spašavanje na divljim vodama i tečaj upravljanja bespilotnim letjelicama, a uskoro ide na tečaj helikopterskog spašavanja.
– Tečaj spašavanja u zimski uvjetima se održava na Platku i to je ujedno tečaj gdje možda ima najmanje tehnika, ali se testira fizička sprema. To znači da svaki dan prolazimo dosta kilometara u ‘haski navezi’ u kojoj više ljudi s turno skijama povlači unesrećenog u nosilima kroz težak teren. Budili bi nas noću kako bi se simulirala prava akcija, da vide kako reagiramo na stres, donošenje odluka i organiziranje akcija spašavanja kroz umor i malo sna, govori nam profesor.
‘Ako si jednom pogriješio, odnosno ako si doveo sebe ili drugoga u opasnost, udaljen si s ispita’
Osim tečaja u zimskim uvjetima, postoji i tečaj ljetnih tehnika, odnosno spašavanja na velikim stijenama te se taj tečaj održava na Mosoru.
– Na tom tečaju se uči veliki broj tehnika i ako pojedinac nije usvojio čvorove, kretanje po užetu i korištenja sprava, vrlo vjerojatno neće proći tečaj i bit će poslan kući. Simulacije akcija i dizanje noću je također bilo sve češće kako je tečaj odmicao, navodi profesor Kuvačić.
Istaknuo je kako je tečaj speleospašavanja zasigurno najteži tečaj u službi.
– Prvi dan je poligon u kojem se provjerava predznanje kretanja po užetu i ako si jednom pogriješio, odnosno ako si doveo sebe ili drugoga u opasnost, udaljen si s ispita. Isto pravilo vrijedi i tijekom čitavog tečaja i često se dogodi da se nekoliko članova vrati kući, čak i zadnjeg dana tečaja. Ovaj tečaj se uglavnom provodi u jamama i do 12 sati gdje moramo intenzivno raditi jer je speleospašavanje najzahtjevnije, objašnjava nam profesor.
HGSS i talijanska služba su najbolje osposobljene službe u svijetu za speleospašavanje
Za sve te tečajeve postoje i relicence, jednogodišnje ili dvogodišnje. Napomenuo je kako je HGSS, uz talijansku službu, najbolje osposobljene službe u svijetu za speleospašavanje.
– Sjećam se jedne speleoakcije na 1.000 metara dubine u Njemačkoj. Bilo je više pokušaja njemačke Vlade da se ta akcija izvede i usprkos njihovu protivljenju da se nas pozove, Talijani su inzistirali na tome jer su tvrdili da i oni i mi to možemo odraditi i spasiti čovjeka. To nam je uistinu bila možda i najkompleksnija akcija speleospašavanja u povijesti, izjavio je profesor Kuvačić.
‘Dvije akcije su mi ostale u sjećanju kao nijedne druge’
Opisao nam je i kako su izgledale neke od akcija spašavanja u kojima je i on sudjelovao te koja ga je intervencija najviše pogodila.
– U nekim akcijama sam i pronašao tijelo unesrećenog koji je pao 100 metara kraj Mimica, sudjelovao sam i na nekoliko stijenskih akcija u Ilincu. Akcije na 300 metara visokoj stijeni kraj Omiša su mi jako ostale u sjećanju zbog okolnosti koje su se dogodile i suosjećanja s osobom koja je preživjela. Ali, dvije akcije su mi ostale u sjećanju kao nijedne druge. Prva je bila lavina na Kamešnici gdje je nastradao Edo Retelj. Srećom, ostali sudionici su preživjeli, ali je prvo bio šok kad sam čuo što se dogodilo i tko su sve unesrećeni. Osjećaj bespomoći u traženju preživjelih u lavini takvih razmjera se ne zaboravlja, ispričao nam je profesor.
Galerija 5 Fotografija
Otvori
‘Kad smo vidjeli njih dvoje, jedno kraj drugoga, jednostavno smo svi zastali i zaplakali’
Druga akcija, koja je rasplakala sve članove HGSS-a koji su izašli na teren, bila je na Mosoru iznad Sitnog. Kako je njegova ispostava iz Omiša najbliža, oni su prvi došli na teren.
– Vidjeli smo dvoje unesrećenih, dvoje iskusnih planinara koji su svaki vikend proveli na Mosoru. Jedan od njih je bio i naš član. Dogodilo se to da se jedan od njih navečer išao napiti vode na izvoru kraj doma, poskliznuo se, udario glavom i umro od udara. Brat ga je izašao potražiti i kada je vidio mrtvog brata, umro je od zastoja srca.Kad smo ih vidjeli dvoje jedno kraj drugoga, jednostavno smo svi zastali i zaplakali. Sjećam se svih detalja u tom trenutku i to zasigurno nikad neću zaboraviti. Sasvim je druga stvar kada je unesrećeni osoba koju poznaješ i nijedna prijašnja akcija ni obuka nas ne može spremiti na takvo nešto, rekao nam je profesor Kuvačić.
‘Uvelike trebam zahvaliti kolegama koji me zamijene i preuzme moje sate’
Objasnio je kako je svaki tjedan po dvoje članova dežurno i da se izmjenjuju. Kada mora na hitnu intervenciju, ravnatelj mu uvijek izađe u susret, ali i kolege mu svaki put izađu u susret pa ga zamijene na nastavi.
– Kod dežurnog Gorskog spašavatelja je dežurni telefon na koji dolaze pozivi od centra 112. Dežurni prema dojavi određuje hitnost i broj ljudi, ali to uglavnom bude da se preko sustava alarmiranja snimi glasovna poruka s općenitim informacijama i ako si dostupan, odabereš broj 1, ako si nedostupan onda broj 2. U zakonu HGSS-a, akcija je prioritet i prema tom zakonu, zakonodavac je dužan pustiti vas na akciju. Naravno, to je teško provedivo tako da to ovisi o odnosu poslodavaca i zaposlenika. Neke akcije može odraditi i manji broj ljudi pa tada ne idem. U akcijama velikog prioriteta, zamolim ravnatelja i uvijek ima razumijevanja, ali tu uvelike trebam zahvaliti i kolegama koji me tada zamijene i preuzme moje sate, objasnio je profesor.
S učenicima je organizirao malu radionicu spašavanja
Učenici uglavnom znaju da je njihov profesor član HGSS-a kada mora otići na hitnu intervenciju.
– Nekad im pričam o tome i napravimo malu radionicu spašavanja i prezentaciju službe i pružanja prve pomoći. Jedan kolega iz Stanice Split je također nastavnik, ali je nedavno promijenio zanimanje. No, znam nekoliko osoba iz drugih krajeva Hrvatske koji su u službi i rade u školi, govori nam profesor Kuvačić.
Preko ljeta, kada nema škole, puno je više intervencija vezano za turiste koji se upute na razne planine u neadekvatnoj opremi. Profesor nam je objasnio kako je mit o turistima koji se penju na Velebit u japanka bio istinit prije nekoliko godina, a danas to nije takav slučaj.
– Mnogim smo reklamama i obavijestima u Turističkim agencijama i zajednicama ostvarili da se takvi slučajevi značajno smanje. Bude još toga nekad, ali u puno manjoj mjeri nego prije. Neki ljudi će uvijek podcijeniti prirodu i otići neadekvatno na boravak u prirodi, rekao je profesor.
‘Mislim da ljudi ne mogu prihvatiti činjenicu da smo na svaki poziv spremni ostaviti obaveze da spasimo tuđi život’
Dodao je kako se svi članovi HGSS-a uzajamno poštuju i cijene te da članove ispostave Omiš i Stanice Split smatra velikim prijateljima.
– I dan danas osjećam veliku čast biti u toj službi, biti s tim ljudima na akciji gdje svoje vrijeme, iznimno veliki broj sati obuka, sve svoje vještine i znanje stavljamo na raspolaganje onim potrebnim, bez obzira na kompleksnost akcije jer smo spremni na sve scenarije, izjavio je profesor Kuvačić.
Ističe kako mu nije jasno da neki ljudi i dalje ne vjeruju da članovi HGSS-a volontiraju i da ne dobivaju nikakvu naknadu za rad.
– Mi uistinu nismo plaćeni za to i mislim da ljudi ne mogu prihvatiti činjenicu da smo na svaki poziv spremni ostaviti svoje obaveze po strani da spasimo tuđi život. Jer je život najdragocjeniji dar od Boga i svaki život je važan. Kako mi se prije nekoliko dana rodila kćer Marta, ona me na dragocjenost života podsjetila na najljepši način i želim je učiniti ponosnom na svog oca, objasnio je profesor.
Foto: Screenshot WhatsApp | Ivan Kuvačić
‘Ponekad vas poziv digne s obiteljskog ručka, s kave s prijateljima ili vas probudi u sred noći, ali…’
Za sve koji žele postati članovi HGSS-a, profesor Kuvačić ima jedan savjet.
– Ako imate neko specifično znanje koje je vezano uz posao koji radi HGSS i ujedno imate želju pomoći ljudima, to je dobitna kombinacija. Da, ponekad je teško jer obuke i akcije oduzimaju dosta slobodnog vremena. Ponekad vas poziv digne s obiteljskog ručka, s kave s prijateljima ili vas probudi u sred noći. Zna biti zahtjevno, ali je plemenita stvar i uvijek ću se odazvati pomoć nekome jer sve što radim smatram da ima smisla samo ako još netko ima koristi od toga, poručio je profesor.
