Profesor Medicinskog fakulteta u globalnoj top klasi: Među najcitiranijima je u 2018. unutar Web of Sciencea

Clarivate Analytics objavio je listu najcitiranijih znanstvenika u 2018. godini, a u odabranom društvu se našao i profesor Ozren Polašek s Medicinskog fakulteta u Splitu. Njegovi su se radovi smjestili među 1% najcitiranijih, u renomiranoj Web of Science bazi, koja se smatra relevantnom na svim dijelovima našeg planeta. Kolika je snaga Web of Sciencea govori u prilog informacija da povlači podatke iz više od 12.000, prema ocjeni međunarodne istraživačke zajednice vodećih svjetskih časopisa iz svih područja znanosti.

Profesor Ozren Polašek sa svojim timom kojeg navodi ‘kao sastavni dio svoga uspjeha’ / foto: Privatna arhiva

Profesor Polašek osobito se ističe u području genetičke epidemiologije i javnoga zdravstva te
globalnog zdravlja. Prema podacima Clarivate Analyticsa, koji u obzir uzima članke iz Web of Science Core Collectiona, njegov ukupni broj citata je 20.353, odnosno 82 po članku.

To je bio i više nego dovoljan povod da kontaktiramo i napravimo intervju s profesorom Polašekom, koji iako dolazi iz Virovitice, predvodi ‘10.001 Dalmatinca’ odnosno jedan od naših najuspješnijih znanstvenih projekata.

Što i koliko Vama znači ovaj podvig koji su vam silnim citatima priznale kolege diljem svijeta? Potvrdu da ste uspjeli u svome području, motivaciju za daljnji rad, oboje, nešto treće?

Izdvojeni članak

Hrvatski znanstvenik svjetskog glasa pobrojao 5 stvari koje treba činiti rektor uspješnog sveučilišta

Uvijek je dobar osjećaj postići nešto više, posebno ako se možete svrstati na sami svjetski vrh. Međutim, ovo je samo jedna od mjera za procjenu nečijeg rada, što nikako ne znači da je i najbolja. Broj citata se ne može povezati s nekim drugim pokazateljima, poput npr. vjerojatnosti da ćete otkriti novi lijek ili dobiti Nobelovu nagradu. U tome leži i glavno obilježje znanosti, a to je nepredvidivost. Možete godinama raditi na nekom problemu, a onda vas netko prestigne ili shvatite da niste nešto postavili dobro, ili shvatite da ste sve dobro napravili, ali da ne dobivate odgovor koji ste očekivali. I onda dođe novi dan, i novo istraživačko pitanje.

Voditelj ste projekta uspješnog, a i popularnog projekta ‘10.001 Dalmatinac’, koji se provodi godinama. Koja su najveća znanstvena dostignuća do kojih ste došli unutar tog projekta?

Gledajući unazad deset godina, možda najveće otkriće projekta, a tako i cijelog područja je da je naš genetski ustroj pod puno većom kontrolom rijetkih genetskih varijanti nego smo se nadali. To znači da je uistinu svatko od nas poseban i da ima drugačiji genetski ustroj i mehanizme obolijevanja. Ako malo pretjeramo s ovom tvrdnjom, mogli bismo gotovo reći da je svatko svemir za sebe. To je noćna mora za liječenje, jer znači da će isti lijek imati drugačije djelovanje na razne ljude, što vidimo i u stvarnosti. U konačnici ćemo morati doći u situaciju određivanja genetskog profila za svakog bolesnika, na temelju kojeg ćemo određivati način liječenja. Ovo se naziva individualizirana medicina.

Izdvojeni članak

Jedan od naših najcitiranijih znanstvenika Igor Rudan objasnio zašto je splitsko Sveučilište preteklo zagrebačko

Znanstvenici su nerijetko ptice-selice pa ste tako i sami studirali i u Edinburghu pa onda preko Zagreba, došli na Medicinski fakultet u Splitu. Koliko je Split pogodan za Vaša istraživanja? Imate li dovoljno prostora i mogućnosti za svoj rad ili će se Vaše boravište u dogledno vrijeme promijeniti?

Naučio sam ne reći da sam negdje za stalno, no Split mi trenutno jako odgovara. Fakultet i cijelo Sveučilište su usmjereni na napredak i međunarodnu vidljivost, što pozitivno utječe na sve zaposlenike. Ljepota znanstvenog rada je da možete istraživati stvari koje vas zanimaju. Gotovo da se radi o povratku u djetinjstvo i igru. Postavite si pitanje, a zatim krenete u istraživanje kako na njega odgovoriti. Ako znanost shvatite kao posao, izgubili ste. Ne možete u četiri sata popodne okrenuti ključ i prestati misliti na posao, jer na njega morate misliti uvijek i stalno. Neke od najvećih problema koje sam rješavao sam dosanjao po noći ili smislio rješenje u vožnji. Znanost nije posao, nego stil života.

Do sada ste predavali na dva fakulteta. Jeste li strog profesor i veseli li Vas uopće rad sa studentima? Uspijete li ponešto naučiti od njih?

Izdvojeni članak

Ivan Đikić prestaje predavati i stvarati u Hrvatskoj: ovo su njegovi razlozi

Rad sa studentima je uvijek ugodan, iako ga uistinu imamo podosta. Manji fakulteti poput ovog u Splitu često imaju premalo nastavnika, pa tako ove godine predajem na 18 predmeta, a vodim ih 11, što znači da ću u ovoj akademskoj godini ocijeniti studente i potpisati indekse oko 700 puta. A to je puno, vjerujte mi. Ja uživam u radu sa studentima jer svaki put na novi način prikazujem gradivo i stvarno učim kako studenti pojedine generacije reagiraju. Kako predajem raznolike stvari, onda mogu imati razne pristupe nastavi, uključiti puno vježbi i igara u nastavu, pa se i ja zabavljam na nastavi. Najgore mi je kada prikažem problem ili iznesem pitanje, a studenti šute. U toj situaciji se meni uruši sva inspiracija i nastava mi je nakon toga mučna. Zato često u nastavi koristim humor i Youtube, tako da pokušam zabaviti i studente i sebe. Kada je meni dosadno, onda znam da i njima mora biti dosadno.

Na čemu sada radite odnosno koje preokupacije imate trenutačno?

Trenutno prijavljujem nekoliko projekata, što je glavna zadaća i način financiranja znanstvenika. Taj proces je mučan i težak, ali osigurava plaće za dodatne zaposlenike i nove prilike za istraživanje. Od nekoliko ideja izdvojio bih pokušaj razumijevanja veze prehrane i zdravlja, predviđanje ishoda trudnoće i ranog neurološkog razvoja, predviđanje rizika od obolijevanja od zaraznih bolesti, razumijevanja genetske podloge osjeta boli, ali i mnogo drugih. Ideja za istraživanja mi nikada nije nedostajalo, nego samo vremena da se ta istraživanja provedu.