Profesori imaju samo jedan cilj – prenijeti učenicima znanje
Obrazovni sustav u Hrvatskoj tek bi trebao doživjeti ozbiljne promjene koje će omogućiti moderniji i slobodniji pristup učitelja, nastavnika i profesora. Pročitajte kakva se nastava provodi u zemljama koje su na vrijeme shvatile da je kvalitetna edukacija najvažnija za razvoj gospodarstva i društva općenito.
foto: www.zagrebdublin.com
Početkom svibnja završila je stručna rasprava o kurikularnim dokumentima koje su pripremale stručne radne skupine sastavljene od odabranih učitelja, profesora i nastavnika hrvatskih škola. Cjelovita kurikularna reforma već bi od sljedeće školske godine trebala pokrenuti promjene za koje se nadamo da će u što bližoj budućnosti poboljšati hrvatsko obrazovanje.
U nekim europskim zemljama modernizacija školstva provodi se već nekoliko desetaka godina. Danas vrlo uspješan irski model počeo se graditi prije trideset godina, a mnogi stručnjaci ističu kako je upravo kvalitetno ulaganje u sustav obrazovanja pridonio gospodarskom razvoju ove zemlje, u koju svakodnevno za boljim životom odlaze i hrvatske obitelji.
Pročitajte zanimljiv tekst u kojem je Zagrepčanka iz Dublina prepričala kako izgleda nastava u državi u kojoj je ‘Zemlja znanja’ nije samo floskula. Članak sa stranice zagrebdublin.com prenosimo u cijelosti.
Moje kćeri idu u srednju školu. Državnu.
U irskim školama nema ocjena. Nema školskih imenika. Nema mjesta gdje bi se upisivali bilo kakvi učenički rezultati, osim student journala, a tu rezultate najčešće upisuju samo djeca. Profesori vode svoje bilješke o učenicima u nekim svojim evidencijama koje mi ne možemo vidjeti. Roditelji dobiju vrlo opširne izvještaje o svakom predmetu.
Kakav je sustav provjere znanja?
U stvari sasvim jednostavan i vrlo učinkovit:
Uz svaki predmet (u godinama kad se polažu mala i velika matura, u ostalima ne) se u knjižari kupe “radne bilježnice” koje se zovu Exam papers, u kojima su zadaci sa zadnjih nekoliko godina junior ili leaving certificate-a.
Tokom godine obrađuje se gradivo, vježba kroz male ispite i na kraju polugodišta piše se veliki test. Rezultati testa su u postocima uz opširan komentar profesora.
Testovi služe jedino i isključivo praćenju savladavanja znanja. Obzirom da rezultati testova tokom godine nemaju nikakav učinak na rezultat na kraju godine, testovi ne služe kazni. Testovi ne služe profesorima za demonstriranje sile ili održavanje autoriteta. Loš rezultat na testu tokom godine neće utjecati na rezultat na kraju, jednostavno jer se ocjene ne zbrajaju i dijele, jer ih nema. Loš rezultat na testu tokom godine pokazuje samo koliko dijete je ili nije savladalo gradiva. Ne određuje budućnost kroz zaključnu ocjenu koja ti treba za upis bogznagdje.
Profesori itekako imaju autoritet, ali ga ne provode kažnjavanjem ocjenama ili teškim ispitima. Ispiti nemaju trik pitanja, nemaju gradivo koje nije obrađeno, općenito, ako si naučio gradivo, možeš dobiti visoki postotak bez problema.
Citiram svoju kćer: ‘Profesori imaju samo jedan cilj – prenijeti učenicima znanje’. Rezultat učenika je rezultat profesora. Analiziraju rezultate sa svakim djetetom pojedinačno, ponavljaju gradivo, nude dodatnu pomoć. Djeci koja žele učiti itekako posvećuju posebnu pažnju i energiju. Onima koji ne žele, ne maltretiraju ih. Profesori djeci pristupaju blisko i individualno. Mi smo bili potpuno osupnuti količinom ponuđene pomoći u bilo kojem trenutku, dodatni satovi, dodatna objašnjavanja, samo neka dođu pitati, ako bilo kakva pomoć treba neka se svakako jave…
Moje kćeri idu u srednju školu, uvijek su bile natprosječne učenice, išle su u jednu od najtežih i najkvalitetnijih osnovnih škola u Zg i u apsolutno najtežu i najkvalitetniju srednju školu u Zg. Obje su nositeljice državnih medalja. Teško mi je bilo za čuti kada je jedna od njih rekla – “Znaš, sada sam prvi puta sretna dok idem u školu. Znam da me tamo neće ponižavati. Ono kad te prozove ispred razreda i traži ti pitanje za koje zna da ne znaš odgovor i stojiš ko kreten, a profa se naslađuje… Čemu to? Ono kad naprave testove u kojima iako učiš ko budala dobiješ trojku jer je ona stavila gradivo iz bog zna koje knjige…I nije njima bitno jesu li prenijeli znanje, bitno da su ti pokazali da si glup i neznalica i to pred cijelim razredom.
‘Upravo djeca iz bivšeg Plavušinog razreda u panici dijele kopije knjige iz koje je profesorica dala test, no ta knjiga nije njihova knjiga koju je propisalo ministarstvo, nego neka za koju su saznali jučer! Da je barem dala skriptu, pripremu, nekakav papir! Jednostavno, ako naučiš cijeli udžbenik koji je zadan, ne možeš znati iz kojeg još udžbenika će se pojaviti pitanja! I to je normalno! Nikad ne znaš iz kojeg udžbenika će se pojaviti pitanja, nikad ne znaš šta te čeka iza ugla…
I onda dođu u školu gdje ih na ulazu dočeka ovo:
foto: www.zagrebdublin.com
Profesori djecu, zamislite, čak i u srednjoj školi, potiču da ostanu djeca što duže. Dok su u Zg morali prolaskom kroz srednjoškolska vrata postati vrlo ozbiljni i odgovorni, ovdje su po cijeloj školi obljepljeni veseli plakati, razni projekti, šarene slike, motivirajuće poruke.
foto: www.zagrebdublin.com
foto: www.zagrebdublin.com
foto: www.zagrebdublin.com
Na redovnoj bazi organiziraju “sportski tjedan” tokom kojeg svako jutro nastava počinje “morning jamming-om” tj. plesanjem i skakanjem u školskom predvorju. Profesori su zaključili da su djeca motiviranija na nastavi kad se dobro iskaču ujutro pa im organiziraju skakanje. Ista stvar i u vrijeme velikog odmora (45 minuta). Neka skaču.
Škola je po nazivu katolička. Od katolicizma se ne primjećuje ni slovo. Na satu religija, ne vjeronauka, uče se religije svijeta, uče se razlike među religijama, uče se osnove svih religija. Razgovaraju o dnevnim događanjima u svijetu i potiče ih se da budu informirani u vezi s događanjima oko migranata i nasilja. Na tjelesnom rade jogu koju je vjeroučiteljica u OŠ u Zg proglasila sotoninim djelom. Uči se opća kultura. Tolerancija. Uči se kakav može biti mindset:
foto: www.zagrebdublin.com
foto: www.zagrebdublin.com
Djecu se uči radu:
foto: www.zagrebdublin.com
Najvažnije od svega, uči ih se da budu sretni i da rade ono što vole.
foto: www.zagrebdublin.com
NIje uopće stvar u kurikulumu. Stvar je u pristupu i odnosu.
