[Intervju]Stroga, ali pravedna: Ovo je najbolja profesorica kemije u 2016.
INA je u listopadu prošle godine pokrenula šesti po redu natječaj za NajMentora/icu, u kojemu studenti imaju priliku nominirati profesora ili profesoricu iz srednje škole koji su u njima potaknuli želju za učenjem i napredovanjem te usadili ljubav prema prirodnim znanostima. Odabrani su tako najbolji profesori kemije, matematike, fizike. Titulu NajMentorice iz kemije u 2016. godini odnijela je profesorica Dubravka Ivić-Bišćan iz zarebačke XV. gimnazije (MIOC), s kojom smo napravili intervju.
Foto: www.ina.hr
Kada na internetu pretražujete ime profesorice Dubravke Ivić-Bišćan, naići ćete na pridjeve stroga, ali pravedna. Upravo su joj te karakteristike priskrbile titulu NajMentorice 2016. za koju su ju nominirali njeni bivši studenti. I baš joj je zbog toga, kako kaže, ovo najljepše i najdraže priznanje koje je dobila.
Koliko dugo predajete u XV. gimnaziji i koje sve predmete?
U XV. gimnaziji u Zagrebu predajem kemiju već 27 godina, od 1989. godine kad sam diplomirala. Dakle, u XV. gimnaziji sam započela svoju nastavničku karijeru, a kad dođe vrijeme, nadam se da ću je u istoj školi i privesti kraju.
Moje je veliko zadovoljstvo i sreća što radim u jednoj od najboljih hrvatskih škola koja je za hrvatske prilike odlično uređena, te što radim s učenicima koji su uglavnom jako zainteresirani za prirodoslovlje.
Tko Vas je i zbog čega nominirao za nagradu NajMentor? Što biste naveli kao svoju najvažniju kvalitetu zbog koje ste možda dobili nagradu?
Saznavši da sam izabrana za NajMentora iz kemije u prvi sam trenutak mislila da se netko sa mnom šali. Kada su me uvjerili da je to istina, otišla sam na stranice INE kako bih saznala kakav je to natječaj. I tek sam tada shvatila snagu tog priznanja, jer su me moji bivši učenici, a sadašnji studenti, vidjevši natječaj, predložili za NajMentor. Neopisivo lijep osjećaj!
Na dodjeli sam saznala da su cijelu priču pokrenuli Virna Tus, Lucija Vekić, Iva Anić, Luka Bare i moji brojni drugi učenici. Ovo priznanje je potvrda da ono što radim, valjda radim dobro. No, pretpostavljam da je i moja ljubav prema kemiji i moj stav „kemija je svuda oko nas“ dodatni bod.
Kako su učenici reagirali kada su saznali za dodijeljenu Vam nagradu?
Sve čestitke učenika, i sadašnjih, ali i onih koji su školu završili prije puno godina, izazivaju veliko, veliko zadovoljstvo. To je zapravo pogonsko gorivo nas profesora. Malo pohvale i radimo kao ludi. Iz tog mi je razloga ova neočekivana nagrada najljepše i najdraže priznanje koje sam do sada dobila.
Učenici Vas na forumima nazivaju ‘strogom, ali pravednom’? Zbog čega mislite da ste zaslužili taj pridjev?
Svaka igra ima svoja pravila, a kad se pravila igre nauče i shvate, igra postaje lagana i zanimljiva. Imam svoja pravila s kojima upoznam učenike već prvi sat. Pretpostavljam da im se to sviđa.
Pročitala sam jedan komentar koji mi se urezao u pamćenje, da su Vaši učenici jako dobro pripremljeni za državnu maturu iz kemije? Imate li neki poseban način pripreme, savjet za svoje kolege, ali i učenike, kako se što bolje pripremiti za taj važan ispit?
Mislim da je recept univerzalan: motiviranost učenika i nastavnika, 45 minuta kemije, dva puta tjedno, 4 godine.
Biti odgojno-obrazovni djelatnik nije baš lako, a radi se o vrlo odgovornom poslu. Postoji li neka misao koja Vas vodi kroz nastavničku profesiju, a služi Vam kao ohrabrenje u težim trenucima?
Ponekad se zapitam, srećom vrlo rijetko, što mi je sve to trebalo. Ali ovaj posao ne bih mijenjala, jer mi učenici svojim humorom, svojim a-ha efektom nakon nekog teškog gradiva, ponekad i dječjim „bedastoćama“ uljepšavaju dane. I kad mi se nakon četiri godine iznenada zahvale (pri tome ne mislim na ovu nagradu). Meni je to neprocjenjivo.
Smatrate li da je nastavnička profesija danas dovoljno cijenjena u Hrvatskoj? Koji je najveći izazov s kojim se današnji profesori suočavaju?
Nekad su najvažnije „face“ i stupovi društva bili liječnik, učitelj i svećenik. Zdrav razum govori zašto, bili su najobrazovaniji. Danas su se stvari nažalost izvrnule, učenje i trud nisu na cijeni. Na primjedbe neznalica i zlonamjernika da su profesori mjesecima na godišnjem odmoru, ili da rade dnevno samo 4 ili 5 sati, više se niti ne osvrćem, samo im poručim da su očito pogriješili zanimanje.
Danas se „svatko“ pravi da odlično razumije nastavnički posao, a u školi je proveo vrijeme samo kao učenik. Bez obzira na ružne strane (ali koji ih posao nema?), ima puno više onih dobrih i ja bih opet izabrala biti profesor.
Možete li nam za kraj otkriti koje osobine volite kod svojih učenika, a koje Vam baš i nisu omiljene?
Kod učenika me veseli vidjeti da se na satovima kemije dobro osjećaju, da su zainteresirani, pa čak i kad im kemija ne treba za daljnje školovanje. Volim fer i pošten odnos, iskrene isprike ako se nešto nije napravilo, no isto vrijedi i za mene. Ne volim muljanje, varanje i kašnjenje i to im jasno dajem do znanja.
