Propisani rukopis: Ukidanje slobode pisanja ili pretpostavka za nju?
Uz novi hrvatski pravopis koji će biti implementiran u nove školske udžbenike, po prvi puta će od ove školske godine svi prvašići u Lijepoj našoj učiti pisati slova na isti način. Razlog ovakvoj unifikaciji je okolnost da su različiti izdavači početnica davali i drugačije rukopisne sugestije pa se događalo da dva razreda unutar jedne škole uče pisati slova na različite načine. Što će to značiti u praksi te kakvi će procesi proizaći iz standardizacije rukopisa, komentirao je profesor hrvatskog jezika na Fakultetu političkih znanosti Ivo Žanić.
Izvor: Screenshot pravopis.hr / Školsko rukopisno koso pismo
U predstojećoj će školskoj godini sva djeca učiti pisati slova na isti način. Naime, do sada su izdavači početnica davali drugačije rukopisne preporuke pa su na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u suradnji s Učiteljskim fakultetom te stručnjakom za kaligrafiju i rukopis Sinišom Rebarskim, napravili standardnu varijantu s ciljem da zaživi univerzalni školski rukopis.
Sedmogodišnjake nužno poučavati unificiranom rukopisu
Kada je riječ o pitanjima vezanim za govor ili pismenu primjenu jezika, ljudi ne vole izričita pravila i strogu primjenu propisa. No, s obzirom na to da su se u konkretnom slučaju rukopisa događale paradoksalne stvari, poput toga da djeca unutar jedne škole uče dva različita rukopisna pisma, intervencija iz struke na nacionalnom nivou bila je nužna.
– Obrazovanje, pa onda i osnovna škola kao njegov polazišni i na mnoge načine ključni dio, nužno mora posredovati znanje u standardiziranu obliku, jer je jedino tako moguće ostvariti stabilan međugeneracijski prijenos ljudskih znanja i spoznaja. Jedno je od takvih znanja, ili ljudskih stečevina, i pismo, odnosno način oblikovanja znakova, pa je i to u polazištu nužno učenicima, dakle sedmogodišnjoj djeci predočiti u unificiranu obliku, mišljenja je profesora hrvatskog jezika s Fakulteta političkih znanosti Ive Žanića.
Rukopis se na različite načine povezuje s karakterom, osobnošću i kreativnošću pojedinca, ali profesor s FPZG-a smatra da standardizirana forma školskog rukopisnog pisma nije suprostavljena takvim tendencijama.
– To ni na koji način ne guši njihovu individualnost, jer su dotad ionako nepismeni. Individualnost i osobna kreativnost se razvijaju tek kao odstupanje od neke norme, neke podloge u odnosu na koju onda postaju prepoznatljivi ili mjerljivi, a bez nje oni ne postoje kao smislene pojave, jasan je profesor Žanić.
‘Posrijedi nije ukidanje slobode, nego stvaranje pretpostavke za nju’
Kako djeca ionako manje-više nepismena dolaze u prvi razred, njima je svejedno kakvi su noviteti posrijedi. Nešto više posla zbog standardizacije rukopisa mogli bi imati profesori. Ipak poučavanje osnove ne bi smjelo biti heterogeno, a kasnije je i onako sve u rukama pojedinca.
– Učenje pismena u ovom ili onom standardnom obliku je temelj, nakon toga i u kontekstima izvan sustava obrazovanja, pa i unutar njega u kasnijim fazama, svatko će bez problema, svjesno ili nesvjesno, oblikovati svoj rukopis kao jednu od sastavnica svoje osobnosti ili identiteta, pojašnjava Ivo Žanić.
Također za eventualne oporbenjake unifikacije rukopisa, dao je efektnu završnu poantu.
– Formula je jednostavna: dok uopće ne znamo pisati, ne možemo pisati ni na svoj individualni, jedinstveni način, a da bismo što lakše naučili pisati i da bi nam učitelji tu stečevinu mogli nediskriminantno i stabilno prenijeti, oblici pismena moraju biti ujednačena. Posrijedi nije ukidanje slobode, nego stvaranje pretpostavke za nju, zaključuje profesor Žanić.
