Radnici u školama bore se za veće koeficijente, no ima li to smisla? ‘Ako nema novaca, onda se reže’
Nastavnici i ostali radnici iz škola su na prosvjedu na Markovom trgu zahtijevali veće koeficijente. Za nastavnike je koeficijent od 1,97 bio ‘sramotno nizak’, a isto mišljenje imaju i o koeficijentu od 2,01 kojim su ušli u viši, osmi platni razred. No, zašto se nastavnici i ostali radnici uopće bore za veće koeficijente kada ih Vlada donosi jednostranom Uredbom o koeficijentima koju bez pregovaranja može izmijeniti na više, ali i na niže? Bi li onda bilo logičnije da se nastavnici bore za veću osnovicu ili neke posebne dodatke? Na ova pitanja odgovorio nam je tajnik škole i bloger Damir Mikolji u našem podcastu.
Foto: Canva | Ivor Kruljac, srednja.hr
Uvreda, a ne uredba. To je bila glavna parola nastavničkog prosvjeda na Markovom trgu gdje su tražili povećanje koeficijenta s 1,97 na 2,17. Nedugo nakon prosvjeda Vlada je izašla s ponudom (i to posljednjom) za najmanji koeficijent 2,01 čime su nastavnici ušli u osmi platni razred. Time određeni nastavnici još uvijek nisu zadovoljni pa se ponovno organizira prosvjed i to od strane Sindikata Preporod i tri nastavničke Facebook grupe, ovoga puta na Europskom trgu u subotu 2. ožujka točno u podne.
‘Zakon o plaćama će sada smanjiti broj dodataka na minimum’
No, postavlja se pitanje zašto se zašto se nastavnici uopće bore za veće koeficijente kada ih Vlada donosi jednostranom Uredbom o koeficijentima koju bez pregovaranja može izmijeniti na više, ali i na niže? Bi li onda bilo logičnije da se nastavnici bore za veću osnovicu ili neke posebne dodatke? Na ova pitanja odgovorio nam je tajnik škole i bloger Damir Mikolji u našem podcastu.
– Prvo vezano uz dodatke, Zakon o plaćama će sada smanjiti broj dodataka na minimum. Znači, dodaci više neće biti na stolu, oni će se moći pod strogo kontroliranim uvjetima definirati i vidjet ćemo nakon svega ovoga, kad krenu pregovori za granske kolektivne ugovore, kolektivni za osnovne i za srednje škole, kako će oni izgledati i koji sadašnji dodaci će opstati dalje. Tako da, dodatak je nešto što mora biti odgovarati nekakvoj posebnoj situaciji koje predviđa zakon, tako da to nije rješenje koje u ovom trenutku na stolu, objasnio je tajnik Mikolji.
‘Nije da sam ja zaštićen bolje ako imam temeljni kolektivni. Ako se nema novaca, jednostavno se reže’
Na pitanje je li pametnije boriti za veće koeficijente ili za veću osnovicu, Mikolji se prisjetio 2010. godine i situacije u kojoj se rezalo na sve strane zbog krize.
– Ako kriza krene, onda se bojim da ni jedno ni drugo nas ne može spasiti od te krize. Jer, da li je temeljni kolektivni ugovor nešto što je više zaštićeno? To se sjećaju svi koji su radili od 2011. pa do 2014. Nije bilo božićnice, nije bilo regresa, sada se to uredno sve isplaćuje i uvedeno je novo materijalno pravo uskršnjice, ali jednostavno zaposlenici u školama, kao i radnici generalno u javnim službama, nisu godinama imali ni božićnicu, nisu imali godinama ni regres i samim time je zapravo već dano do znanja: ‘Aha, nije da sam ja zaštićen bolje ako imam temeljni kolektivni.’ Ako se nema novaca, jednostavno se reže. To se reže linearno i nema prostora za optimizaciju da ćemo onima koji ‘vrijede više’ uzet manje i obrnuto, istaknuo je Mikolji.
Cijeli podcast možete pogledati na našem YouTube kanalu ili poslušati na Spotifyu.
