Ravnatelj škole zaposlio kćer pa se pravda: ‘Nije mi više kći, udala se’

Tonći Vuksan ravnatelj je osnovne škole u Zagvodu, u čijem je računovodstvu odnedavno zaposlena i njegova kći, iako nema nikakvo prethodno radno iskustvo u tom području. U urnebesnom razgovoru za 24sata Vuksan se pohvalio kako je ‘njegovu kćer zaposlio ravnatelj’ (o sebi govori u trećem licu) te da mu ona zapravo više i ‘nije kćer jer se udala’.

ilustracija: Scott Graham za Unsplash

Današnji broj 24sata donosi urnebesnu, ali žalosnu, priču o ravnatelju Osnovne škole Zagvozd Tonćiju Vuksanu.

HDZ-ovcu i nekadašnjem načelniku Podbablja, male općine u dalmatinskom zaleđu, trebalo je 27 godina da završi studij, no potom se zaposlio u školi da bi kasnije postao i njezin ravnatelj.

Odnedavno u istoj školi, u računovodstvu radi i njegova kći, koju se često vidi na stranačkim skupovima Mladeži HDZ-a. Budući da prije nije imala iskustva u struci, novinarka 24sata nazvala je Vuksana da pita kako se njegova kći zaposlila u računovodstvu.

Nastao je urenebesni razgovor koji prenosimo u cjelosti.

Jeste li vlastitu kćer zaposlili na mjesto šefice školskih financija? 

– Eeeem.. je.

Je li se javljalo još osoba na to radno mjesto? 

– Naravno.

Je li točno da su se javile magistrice ekonomije koje su radile praksu u računovodstvu vaše škole? 

– Te druge će se javit kad bude natječaj. Ovo je isključivo sada odluka ravnatelja da se zaposli moja kćer na 60 dana dok počne nastava jer je prijašnja zaposlenica otišla u mirovinu. Ravnatelj ima pravo uzeti koga god hoće.

Vi ste taj ravnatelj? 

– Da. Ravnatelj je izabrao onu u koju ima povjerenje.

A to je vaša kćer? 

– Moja kćer. Da.

A je li ona radila prije u školi? 

– Nije. Ali je radila… ajmo reć da se obrazovala. Radila je na drugim mjestima.

Gdje je radila? 

– A to… Zašto mislite gdje je radila?

Pa mora imat neke kompetencije da bi radila u financijama!

– Ali mislite da ima kompetencije ova kolegica koja je radila praksu tu u školi u računovodstvu? Nije to rečeno da ima kompetencije ako je radila praksu. Nije to kompetencija. Kompetencija će se dokazat tamo na testiranju ‘ko je kompetentan. Pitanje je koliko je netko naučio raditi ili nije. Ja san imao tajnicu ovdje je radila 40 godina i otišla je, nije znala radit svoj posao.

A i tajnica je otišla? Jeste koga zaposlili umjesto nje? 

– Zaposlio sam isto tako jednu, bila je na birou. I za njeno radno mjesto bit će raspisan natječaj. Testirat će se.

Hoće li se tako testirati i vašu kćer da se vidi može li ostati raditi? 

– Tako je. Neće se javit samo ona! Ima njih zainteresiranih oho-ho. Onda ravnatelj predlaže dva ili tri kandidata koji imaju najbolje ocijene, to ravnatelj predlaže. Jer ravnatelj ima svoje ovlasti. Školski odbor donosi znači odluku da li će tu djelatnicu koju je predložio ravnatelj ili je neće. Ako ne primi tu koju je predložio ravnatelj, ravnatelj može predložit drugu osobu, ako mu ne prođe ta osoba, ravnatelj onda od ove dvije, tri osobe ide glasovanje. Ja ništa zakonski nisam pogriješio, Vi ovo možete napisat sve šta sam vam reka!

Dobro, dobro, hoćemo.

– A sad da van kažen o mojoj ćeri; završila je fakultet prije 13 godina, radila u osiguranju, na sezoni u trafikama, trgovinama, sve po par mjeseci. 13 godina je povremeno na birou. Neka meni netko kaže kako će moja kćer živjeti? Ali ja vam moram otvoreno reći; da se ja neću potruditi kod kolega i ovih…, pa to bi bilo suludo! Nemojte me krivo razumjeti, da ja za nekoga drugoga tražim, a ne za svoju kćer, to…!

Ma to ne bi imalo smisla!

– Je l’ tako?

A vaša nevjesta je zaposlena u OŠ Zmijavci, područna škola Drum. Je li točno da je druga učiteljica godinama ondje radila na zamjeni i javila se na natječaj i svejedno izgubila od vaše nevjeste? 

– Slušajte, moja nevjesta je dobila posao prije nego se udala.

Bila je samo zaručena?!

– Nju je isto predlagao ravnatelj. Školski odbor je dao suglasnost. Ja sam tada bio pedagog u ovoj školi… Al ja vam kažem, ako ne bude onako u tekstu kako san ja rekao ja ću podnijeti tužbu. Ja sam vam sada rekao sve kako je, vi možete napisati “primio ravnatelj svoju kćer” i to je u redu.

Okej. Ajmo dalje. Rečeno nam je da je na mjestu tete u vrtiću zaposlena vaša nećakinja? 

– Je, prije tri godine. Na neodređeno radno vrijeme. Zapošljavanje u vrtiću vodi Općina, ja samo predložim, a Općina odobri. Oni vrše financiranje i daju smjernice koga će se zaposliti. Evo, baš jučer, zvao me načelnik kaže da trebamo nać pomoćnika u nastavi, već je škola počela, već je zakasnio, zvao me da ima jedna djevojka koja bi radila kao pomoćnica, završila je pedagoški fakultet i ja ga pitam ima li ona položeno za rad s djecom s pošteškoćama, kaže – nema. Ali Županija, naš osnivač, traži da ima položeno. Kad vam kažu “ravnatelj nije tio zaposlit iz Zagvozda pomoćnicu u nastavi nego je primio nekoga drugoga sa strane”, onda van je ovo druga strana medalje. Ta nema položeno za rad s djecom, ova ima i eto.

Mhm. Kad smo kod fakulteta; vi ste studirali 27 godina? 

– Ma nisam, ja sam studirao kako treba pet godina, ali nisam završio fakultet. Završio sam ga tek nakon 20 godina, ostao mi je samo jedan ispit i diplomski rad. Došlo je vrijeme, oženio sam se, dobio djecu, problemi ovi oni…

I čim ste to položili dobili ste posao pedagoga u školi?! 

– Tako je! Samo par godina prije sam položio.

Jeste li imali neku praksu prije nego ste dobili posao?  

– Ne. Kao pedagog nisam nigdje radio. 20 godina sam bio načelnik općine gdje sam radio ohoho kojekakvih stvari!

Eeee, tako sam i čula! Da ste ostavili 13 milijuna kuna duga…? 

– To vam je dezinformacija. Dužni smo bili možda i 15 milijuna kuna. Zato jer smo vodovod napravili. I vrtić. I mrtvačnice tri. Asafltirali. Obično se misli “on je ukrao te novce”, ali ja sam radio. Sve smo gradili.

Ma kako to, pa nekidan je Općina Podbablje izgubila spor od 100 000 kuna radi stvari koje ste vi radili kao načelnik?! 

– A slušajte. Znam ja sve to šta vi znate. Ali znate šta ću van ja reć. Da san se ja kandidira ti isti nikad ne bi dobili izbore! Ma da van kažen. Da se vratimo. Ono što sam rekao iza toga stojim. Uvijek će nekome bit krivo nekome pravo, ali ja imam svoje pravo da kao ravnatelj primim koga hoću.

Odnosno – svoju kćer? 

– Ma nije! Nego toga i toga! Ona se preziva Čapin, ja san Vuksan, kako vi to ne znate?! Nije ona meni više kćer, ona se udala, otišla!

A, dobro, pa to je onda skroz druga stvar ako se udala.

– Ne živi ona sa mnon već 15 godina!

Aaa, dobro, dobro… 

– Suprug joj po bauštelama! Nema ni on nikakav posao, u Hrvatskoj koja vapi za radnom snagom, dolaze ovi, dolaze oni, evo ona 13 godina nema posao, znači, bukvalno nijedno ni drugo nemaju posla, eto.

A šta ćete, to vam je tako u ovoj državi…

– Eto. Drago mi je da ste me zvali, da me niste napamet zvali, da moram demantirati ili ovo ili ono, a ovo sve drugo molim vas da napišete kako sam rekao. Od riječi do riječi. Eto.