Ravnateljica o djeci s teškoćama u učenju: Ne treba očekivati da se učenik isključivo prilagođava školi nego obrnuto
Nakon održane radionice s roditeljima, ravnateljica Centra za odgoj i obrazovanje Đana Baftiri ispričala nam je kako se za vrijeme trajanja online nastave roditelji učenika s teškoćama u učenju i ADHD-om nisu imali kome obratiti. Škole bi, smatra, za takve učenike trebale pokazati više razumijevanja.
foto: Tadeusz Lakota za Unsplash
Iako se dio roditelja prilično dobro nosi sa zahtjevima online nastave, mnogi ističu pojačani stres uslijed slabije samostalnosti njihove djece u odrađivanju školskih zadataka. Roditelji moraju iznaći rješenje u situacijama motivacijskog zasićenja zadatcima, svakodnevno im pomagati i organizirati njihov rad. U situaciji pojačane potrebe za kretanjem i nemogućnosti sudjelovanja u tjelesnim aktivnostima, roditelji su morali tražiti izlaz u novoj situaciji koja ih je snašla.
Tim riječima mr. sc. Đana Baftiri, ravnateljica zagrebačkog Centra za odgoj i obrazovanje pojašnjava kako je period nastave na daljinu otvorio novu perspektivu za roditelje koji su inače preopterećeni školskim obvezama svoje djece.
– Neizvjesnost i zabrinutost vezano uz cjelokupnu situaciju te činjenica da roditelji učenika s ADHD-om i teškoćama u učenju značajno više vremena provode u organiziranju učenja, pisanju domaćih zadaća, strukturiranju dnevnih i tjednih rutina i drugo, otvara nova pitanja o potrebi pružanja dodatne podrške, ističe Baftiri.
Nedovoljno spretni na tabletima i spori u rješavanju zadataka
U Udruzi Buđenje je u subotu vodila i online interaktivnu radionica za roditelje na temu ‘Biti i ostati pozitivan’. Na radionici se raspravljalo o položaju učenika s ADHD-om i teškoćama u učenju tijekom održavanja nastave na daljinu, nakon koje nam je ispričala nekoliko dojmova.
– Neki roditelji imaju dojam kako su učenici s teškoćama bili prepušteni sami sebi. Ističu kako od škola nisu dobili odgovarajuću podršku. Mnogi su učenici bili nedovoljno spretni na tabletima i spori u rješavanju zadataka za što nije bilo dovoljno razumijevanja. Nastavnici su često zaboravljali kako je tim učenicima potrebno produljiti rokove za predaju zadataka, s obzirom na to da imaju značajno slabije organizacijske sposobnosti kao i sposobnosti planiranja, napominje ravnateljica.
Podsjeća i kako ne treba zaboraviti kako su to najvažniji preduvjeti online nastave pa treba razumjeti kada dijete s ADHD-om kasni u rješavanju zadataka.
– Kada roditelj i dijete ne znaju odakle početi u online nastavi i imaju teškoće u uspostavljanju dnevne strukture, javlja se pojačani stres. Mnogi roditelji obavljaju posao online ili u izmijenjenim okolnostima što doprinosi povećanju njihovog stresa. Dio roditelja navodi kako su pokušali osamostaliti dijete prepustivši mu brigu oko nastave što im se ‘obilo o glavu’, jer su učenici nakupili minuse i jedinice. Shvatili su kako moraju biti neprekidno uključeni u rad jer njihova djeca ne mogu u potpunosti samostalno pratiti online nastavu, pojašnjava.
‘Škole trebaju biti fleksibilnije’
Slaže se s roditeljima kako cjelodnevni angažman, pogotovo kada dijete nije dovoljno motivirano za školske zadatke, izaziva kronični stres. Tu ističe veliku važnost pravomjerne reakcije škole.
– Što mogu učiniti škole? Ne treba očekivati da se učenik isključivo prilagođava školi nego obrnuto. Škola se treba prilagođavati učeniku, a naročito u novim okolnostima. Škole trebaju biti fleksibilnije u rokovima, odabiru zadataka i sl., kaže.
Pojašnjava da treba izbjegavati ponavljanje istih tipova zadataka, a složenije zadatke raščlaniti na manje dijelove. Kompleksnije zadatke koji uključuju samostalne projekte treba dobro razraditi po etapama, iste pojasniti te pružati podršku učenicima tijekom izrade. Pisanje je potrebno ograničiti i predvidjeti materijale u koje učenik može odmah upisivati odgovore uz prilagodbu veličine zaslona.
– Didaktičke igre, kvizovi, zanimljivi zadatci uz korištenje animacija i nezaobilazan humor podižu motivaciju i stvaraju odličnu interakciju učenik-nastavnik. Neophodna je dvosmjerna komunikacija prije davanja minusa i jedinica, npr. provjeriti zašto učenik nije predao zadaću. Ne treba zaboraviti pomoćnike u nastavi i vršnjačku podršku, kao i podršku brojnih udruga što nam sve može itekako pomoći u radu. U provođenju online nastave postoji neujednačenost u pružanju podrške među školama, primjećuje Baftiri.
Roditelji bi se morali imati nekome obratiti
Ističe i kako odgojno-obrazovni sustav na čelu s resornim ministarstvom mora u budućnosti dati jasne smjernice na neujednačena postupanja i pružiti odgovor na sva otvorena pitanja s ciljem osnaživanja škola za pružanje podrške u novonastalim i stresnim okolnostima.
– Nameće se pitanje pružanja podrške roditeljima. Kome se obratiti u slučaju potrebe? Roditelji najčešće ne znaju gdje potražiti pomoć i tko bi im mogao pružiti potrebnu podršku. Dio roditelja je odustao jer je prethodno traženje pomoći bilo neučinkovito. Mnogi u strahu od stigmatizacije i društvene izolacije izbjegavaju potražiti pomoć. Kako bi roditelj zadobio povjerenje u školu, prethodno se mora osjećati dovoljno osnažen da se obrati u slučaju potrebe, kaže.
Naglašava i kako se često zaboravlja kako su stabilnost i mentalno zdravlje roditelja najvažniji preduvjeti prilagodbe i uspješnosti učenika s teškoćama u obrazovnom sustavu.
– Roditelje treba pripremiti na buduće izazove, a u novonastaloj ih situaciji osnažiti, kako bi mogli spremnije pružili podršku svome djetetu u iznimnim okolnostima. Struka bi trebala dati odgovor na navedeno i ponuditi model podrške roditeljima, ako se slična situacija desi ponovo, ističe mr. sc. Baftiri.
Ipak, dodaje da roditelji ističu pozitivne promjene u obitelji tijekom perioda izolacije. Tako su bolje upoznali jedni druge, zbližili se. Također, ističu vlastite prilagodbe novonastaloj situaciji i primjerene načine nošenja sa stresom.
Ravnateljica Srednje škole Centar za odgoj i obrazovanje najavila je organizaciju još ovakvih radionica.
