Severina, Seka i Rozga: Ima li na satu glazbenog mjesta za cajke i zabavnu glazbu?
Treba li u modernoj školi biti mjesta za Jelenu Rozgu, Severinu i Seku Aleksić? Neki će odlučno reći – da! Škola je mjesto na kojem djeca trebaju učiti o svijetu koji ih okružuje. Drugi se s time neće složiti, a argumenti će im uglavnom biti usmjereni na (ne)kvalitetu takvih sadržaja i njihovu smanjenu kulturnu vrijednost. Teško je donijeti presudu i reći tko je u pravu, no jedno je sigurno. Nastava glazbenog u školama trenutno ima jako malo doticaja sa suvremenim svijetom. Manjka sadržaja o modernoj glazbi, a čak i onoj koja se izvodila prije 30 ili 50 godina. Zbog toga se često mogu čuti primjedbe poput ‘što će im Mozart’ ili ‘to je dosadno’ kada pričamo o tome što učenici dobivaju na satu glazbene kulture. Odlučili smo porazgovarati sa strukom – nastavnicima glazbenog i onima koji će to tek postati – ali i s učenicima te saznati što oni misle o zabavnoj i turbo folk glazbi u školama.
Severinin hit ‘Uno momento’ na Youtubeu ima preko 100 milijuna pregleda | Foto: Youtube screenshot
Od Ramonesa do Rozge. Naslov je to predavanja koje je održao Boris Jokić zagovarajući pluralizam žanrova i sadržaja o kojima učenici uče u školama. Mladi ljudi očito slušaju turbo folk i zabavnu glazbu, a njihovi odabiri, smatra Jokić, ne smiju se uzimati s prijezirom, već kao polazište razgovora.
“Nije tu stvar Jelene Rozge, čiji rad cijenim, ili bilo kojeg drugog izvođača već toga da bi obrazovanje trebalo odražavati trenutak kojeg mladi ljudi žive i biti što bliže njihovom iskustvu. Uključivanjem takvih sadržaja škola postaje relevantnija i bliža mladim osobama. Nije to slučaj samo s glazbom, to bi se trebalo raditi i s ostalim izborima i ponašanjima mladih osoba kao i s pretkoncepcijama i miskoncepcijama koje imaju”, rekao je Jokić u predavanju.
Neki se ne slažu: ‘Zabavna glazba služi isključivo za zabavu’
Tema je ovo o kojoj postoje podijeljena mišljenja, ali i o kojoj se zaista rijetko raspravlja. Htjeli smo doznati više pa smo porazgovarali s nekoliko različitih dionika obrazovnog procesa. Uzeli smo nastavnicu glazbenog iz srednje škole. studenticu muzikologije i dvoje učenika koji su s nama podijelili svoja razmišljanja.
Prva je s nama razgovarala Bonita Zaninović, nastavnica glazbene umjetnosti u Srednjoj školi Ivana Lucića u Trogiru. Ne slaže se s Jokićem i idejom približavanja škole učeniku, barem ne na način da se o pjesmama Jelene Rozge, Severine ili Seke Aleksić uči na nastavi njenog predmeta.
– Ne mislim da bi se o tim vrstama glazbe trebalo učiti na nastavi glazbene umjetnosti u srednjim školama. Dovoljno je što nas bombardiraju time sa svih strana. Nemam ništa protiv nijedne vrste glazbe, ali iz zabavne i turbo folk glazbe, ove koju spominjete, učenici ne bi imali ništa korisno za naučiti, kazala nam je prof. Zaninović.
“Zabavna glazba, kao što joj i sam naziv govori, služi isključivo za zabavu. Turbo-folk glazba pripada nekim drugim kulturama. Ne slažem se ni s njenim izvođenjem u hrvatskim zabavnim klubovima, a kamoli s učenjem na nastavi.”
Cilj glazbene naobrazbe u školi je, smatra, razvijanje interesa i potrebe za slušanjem vrijednih glazbenih ostvarenja najvećih svjetskih i hrvatskih umjetničkih djela. To se tiče klasične, jazz, pop i rock glazbe.
O turbo folku i zabavnoj glazbi bi možda ipak trebalo raspravljati
Naša druga sugovornica i studentica muzikologije na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji Ena Hadžiomerović, pak, ne dijeli mišljenje s profesoricom glazbenog. Iako smatra da o turbo folk i zabavnoj glazbi ne treba učiti u smislu faktografije o izvođačima i repertoaru, misli da je poželjno povesti raspravu o toj vrsti glazbe.
“Trebalo bi razgovarati o stilskim značajkama i društvenim aspektima turbo folk i zabavne glazbe. Raspravljati, definitivno.”
Misli kako ne bi bilo lose ukomponirati raspravu o turbo folku u širem kontekstu i usporedno s nekim drugim, naizgled sličnim, ali po vrijednosti različitim vrstama glazbe.
– Na satovima tradicijske folklorne i narodne glazbe, koja se u sklopu glazbene kulture uči i trebala bi se i više učiti, bilo bi dobro povući paralelu s turbo folkom, smatra Ena, kako bi učenici uvidjeli razliku između tih vrsta.
Među učenicima također podijeljena mišljenja
Kako se ne bismo ograničili samo na struku i one koji će u struci tek raditi, pitali smo i učenike, one koji bi o svemu tome nešto učili ili ne, kako im se čini ideja turbo folka i zabavne glazbe u školama. Mišljenja su, očekivano, podijeljena.
– Ne, na nastavi glazbene kulture se uči o glazbi koja je na neki način oblikovala povijest i skupa se s njom kretala kroz vrijeme. Možda bi se mogla predavati u budućnosti kada, to jest ako, turbo folk glazba ostavi nekakav dobar utisak na današnjicu, rekla nam je Lana, učenica 2. razreda Opće gimnazije u Makarskoj.
Da pohađaju istu školu, Lana bi sigurno upala u raspravu s Karlom, maturantom iz Gimnazije Nova Gradiška koji smatra da se o turbo folk i zabavnoj glazbi, kao i o svakom drugom vidu čovjekova stvaralaštva, u školi treba učiti. U tome vidi višestruku korist za učenike, ali i profesore.
“Učenike se tako podučava kritičkom promišljanju i razumijevanju različitih sfera čovjekova stvaralaštva – zašto je to netko napisao, izveo, pod kakvim okolnostima i s kakvim ciljem. Isto tako, vjerujem kako bi to moglo suzbiti neke ksenofobične misli koje pojedini učenici. a i profesori gaje prema drugim nacionalnostima koje su poprilično iracionalne i neutemeljene.”
To bi se postiglo, kaže nam Karlo, predstavljanjem prototipskih primjeraka takve glazbe u smislu objektivnog proučavanja jasnih glazbenih sastavnica i karakteristika.
– I na kraju, uopće nije bitno uživa li se u takvoj glazbi ili ne: poanta je da učenik zna pristupiti takvom sadržaju. A to hoće li mu se svidjeti ili ne – to će spoznati sam za sebe, možda i u detaljnijem proučavanju koje će provesti kod kuće, zaključuje Karlo.
