Sindikati: Zapošljavanje umirovljenika u školama nije rješenje, potrebne su veće plaće i stanovi za nastavnike
Ministarstvo znanosti i obrazovanja najavilo je kako problem nedostatka nastavnika planira rješavati zapošljavanjem umirovljenih nastavnika. I iz Sindikata hrvatskih učitelja i iz nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama hrvatske to smatraju samo ‘vatrogasnom mjerom’ te predlažu dugoročnija rješenja, poput povećanja plaća nastavnicima i rješavanja stambenih pitanja.
Prosvjed nastavnika 25. 11. 2019. | foto: srednja.hr
– Ovim prijedlogom resorno Ministarstvo ponovno probleme rješava vatrogasnim mjerama, a koje dugoročno ne mogu postići željeni učinak. Deficit učitelja pojedinih područja rezultat je sustavnog zanemarivanja i nedovoljnog ulaganja u obrazovanje te motiviranja, privlačenja i zadržavanja kvalitetnog kadra. Na taj problem kao sindikat kontinuirano ukazujemo već dulje vrijeme no, kao i mnogi drugi, i ovaj je problem gurnut pod tepih i sad se traže brza rješenja, što nikako ne znači da su ona dobra, kaže Ana Tuškan, glavna tajnica Sindikata hrvatskih učitelja.
Nakon što su iz Ministarstva znanosti i obrazovanja za Slobodnu Dalmaciju najavili kako problem nedostatka nastavnika planira rješavati zapošljavanjem umirovljenih nastavnika, većinske smo sindikate pitali što misle o toj ideji.
Ana Tuškan iz Sindikata hrvatskih učitelja napominje da mnogi mladi ljudi svoju sreću traže negdje drugdje te nisu motivirani za rad u školama jer ne vide niti zadovoljavajuću mogućnost napredovanja, dobre plaće, uređen sustav, moderne kurikule potrebne novim generacijama, dovoljnu zaštitu ni društveni ugled.
– Također, vrlo je malo onih koji su svoj staž odradili te bi se željeli vratiti u škole, gdje su zatrpani administracijom i gomilom dodatnih poslova o kojima se premalo govori, lošom potporom resornog ministarstva, ponižavanjima na radnom mjestu, nerijetko u javnom prostoru izgovaranom statusu „uhljeba“ za društveno koristan, no zahtjevan i odgovoran posao, nedovoljnom zaštitom, premalom plaćom te reformama koje su propale jer su se, između ostalog, izmjenama ministara mijenjale i sve postavke, no prava reforma nikad nije zaživjela. Sada kada više nema ‘Škole za život’, vraćamo se na eksperiment ‘život za školu’ i tako svakih par godina, pojašnjava tajnica učiteljskog sindikata.
Zapošljavanje umirovljenika kao dodatna demotivacija mladih
Prijedlozi za rad umirovljenika, smatra, već se dugo bacaju kao probni baloni te su bili i jedna od ideja za zamjene tijekom COVID-a. No, osim probnih balona u takvim prijedlozima vidi i dublje narušavanje radnih prava i to ne samo nastavnika.
– S druge strane, ovo može biti i indirektni uvod u uvođenje obveznog rada nakon 65, protiv čega smo se uspješno izborili inicijativom ’67 je priviše’, a isto tako to može biti i dodatna demotivacija mladih, kao i onih koji rade kao vječne zamjene po školama. No, potrebno je vidjeti kakav je točno konkretan plan resornog ministarstva, odnosno na koliko bi se zapošljavali, prema kojim kriterijima i pod kojim uvjetima jer se već na prvu čini da u ministarstvu nisu baš skloni onoj da ‘na mladima svijet ostaje’, kaže Tuškan.
Neka rade za plaću kakvu bi imali na tržištu
Vječni je problem, napominje, nedovoljno ulaganje u sustav obrazovanja, koji, osim ovog, kako kaže, ima i niz drugih problema uz nedostatak vizije vladajućih za budućnost obrazovanja, kao i nedostatak volje za izdvajanjem dodatnih sredstava kojima bi se poticao dolazak i ostanak ljudi iz deficitarnih područja.
– Švedska, primjerice, ima takvu organizaciju sustava da profesori deficitarnih područja dobivaju veće plaće ili dodatke jer se pokazalo da je itekako moguće inženjere zainteresirati da, uz svoju glavnu profesiju, također obavljaju i nastavnički posao. Na taj način učenici dobivaju važnu dodatnu vrijednost te privatan i javni sektor bolje surađuju. Tako se i studentima završnih godina koji već imaju određene kvalifikacije daju poticaji ako su spremni poučavati, a mladim stručnjacima daju se dodatni poticaji u smislu da 50% radnog vremena mogu raditi kao inženjeri, a drugih 50% radnog vremena poučavati u školama, no uz punu plaću koju bi inače imali kao inženjeri, zaključuje Tuškan s primjerima.
‘Koeficijenti nisu dovoljno primamljivi’
Jere Bilan, glavni tajnik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske zapošljavanje umirovljenika također vidi kao vatrogasnu mjeru.
Rješenja za takve izazove u sustavu obrazovanja ulaganja su u mlade ljude, i to odmah. Nedostatak nastavnika nije nova pojava na tržištu rada. Tome svakako ne ide u prilog plaća nastavnika. Usporedimo li je s plaćom programera, s plaćom u bankarskom sustavu, s plaćama koje se na tržištu rada nude matematičarima, fizičarima ili informatičarima, razlike su više nego vidljive, ističe Bilan.
Povećanja plaće od 6,11% ostvareno velikim štrajkom iz studenog 2019., dodaje, nije pridonijelo porastom interesa za deficitarna nastavnička zanimanja.
– Iz toga se da zaključiti kako koeficijenti nisu dovoljno primamljivi za upis nastavničkih smjerova na fakultetima. Štrajkom postignuto povećanje nije dovoljno da prosvjetne djelatnike svrsta na sredinu ljestvice plaća u javnim službama, već je samo izjednačeno s najnižim koeficijentom za visoku stručnu spremu, napominje Bilan.
Stipendije i stanovi
Materijalni status jako je važan kod kriterija odabira životnog poziva, ali i druge pogodnosti mogu imati ulogu, što je vidio na primjeru svojih kolega.
– Osamdesetih godina studirao sam u Zagrebu i živio u studentskom domu Cvijetno naselje. Tadašnje velike tvrtke Uljanik, Brodogradilište Split, Jugoturbina i Podravka imale su zakupljena mjesta za svoje stipendiste. Nakon diplomiranja, čekao ih je posao. Takav model stimulacije nije nepoznat. Pored toga, lokalna zajednica može dodjeljivati stipendije studentima deficitarnih zanimanja ili davati dodatne bodove kod natječaja. Uz to je potrebno u ugovoru dodati članak koji korisnika stipendije obvezuje raditi određen broj godina u struci. Pogledamo li napuštene škole u Dalmatinskoj zagori, uočit ćemo da je u prizemlju učionica, a na katu stan za nastavnika. I to je bio oblik stimulacije za upis nastavničkog zanimanja koji se zna već 100 godina, podsjeća sindikalist.
U Hrvatskoj najkvalitetniji učenici, napominju, ne upisuju nastavnička zanimanja, već se odlučuju npr. na studij na Medicinskom fakultetu ili na FER-u. Takav slučaj, kaže, nije u Finskoj te ističe da je dobitnik Nobelove nagrade na mir Martti Ahtisaari u Finskoj završio upravo učiteljsku školu.
‘Stariji ne bi ni podnijeli rad u razredu’
Bilan je uvjeren i da se većina umirovljenih nastavnika, i da može, ne bi vratila u učionice.
– Nastavnici nakon umirovljenja imaju različite smjerove u svojim životima. Osobno poznajem kolege koje su nakon umirovljenja našle vremena za svoje hobije koje za svog radnog vijeka nisu mogli realizirati, nekima je pak narušeno zdravlje, neki su se posvetili obitelji. Svatko od njih ima svoju životnu priču. Mnogi od njih ne žele se vraćati u učionice, a dio njih ima entuzijazma za ponovni povratak u razred. Jedan od razloga za povratak je i mala mirovina koja je nedovoljna za život dostojan u trećoj životnoj dobi. Posao nastavnika u srednjoj školi zahtjevan je i iscrpljujući. Postoje razlozi zašto je 65 godina života zakonska granica za završetak radnog vijeka. Uočava to i poslodavac, pa nastavnicima nakon 30 godina i više godina rada u razredu daje mogućnost odabira raditi nešto manje sati neposrednog rada s učenicima u razredu, a taj dio nadoknaditi kroz ostale obveze, napominje sindikalist.
Zaključuje da, ako želimo trajno riješiti nedostatak kadrova, to zahtijeva ulaganja u obrazovanje i promociju važnosti obrazovanja u društvu. Svakako, u znatno većem opsegu nego što je bilo do sada.
