Škole učitelje prisiljavaju da prodaju osiguranja: Nismo trgovački putnici
Učitelji i nastavnici razrednici djeci, odnosno njihovim roditeljima, na početku svake školske godine prodaju osiguranjâ. Međutim, očito ne postoji pravilnik koji to propisuje. Nastavnici upozoravaju da ih se tjera da glume trgovačke putnike i da roditeljima dijele odgovaraju na pitanja na koja ne znaju odgovore. Ministarstvo o svemu nema baš neko mišljenje.
foto: ThisisEngineering RAEng za Unsplash
– Teorija (ono što je propisano) i praksa (ono što se zaista radi) u mnogočemu su u našim školama u suprotnosti. Ne znam točno kako je propisano da se osiguravaju učenici u školi, ali ovo kako se sada radi daje roditeljima i svima ostalima za misliti da se mi među ostalim bavimo i prodajom osiguranja, smatra jedna višestruko nagrađivana učiteljica.
Nakon što se, želeći prikupiti iskustva kolega, na društvenim mrežama požalila što učitelji i nastavnici razrednici učenicima prodaju osiguranja, odlučili smo istražiti o čemu se radi.
– Osobno ne želim u svojoj učionici nuditi ništa što roditelji moraju plaćati jer je ono što učiteljica kaže za djecu “mora se” pa to nekako ispada kao pritisak na roditelje preko djece. Međutim, ako vama kao učitelju ravnateljica/ravnatelj naloži da napravite ovo ili ono – vi ćete to u pravilu napraviti – prevenirajući tako sebi probleme u budućnosti. Vidjeli ste i sami da učitelji nerado govore o takvim situacijama. Ni ja ne želim da se moje ime spominje u ovoj temi. Mislim da bi MZO i njihove inspekcijske službe trebale bolje voditi računa o tome što se u školama zaista događa, ističe naša sugovornica.
Sindikat: Nije novost da učitelji moraju raditi sve i svašta
Slično smatraju i u Sindikatu hrvatskih učitelja.
– Nije novost da su učitelji katice za sve pa tako na njih pada i dužnost koja zapravo nema veze s poslovima za koje su se educirali, kaže glavna tajnica Sindikata Ana Tuškan.
Priča kako im je jedna razrednica javila nam je da je osiguranje najčešće plaćalo do pet učenika, a nekad i nitko.
– U višim razredima blagajnik razreda prikuplja novce za one koji žele uplatiti osiguranje. U nižima je to drugačije. U pravilu, razrednik obavještava na prvom roditeljskom sastanku koja je kuća odabrana te je zatrpan pitanjima na koja ne može znati sve odgovore jer nije trgovački putnik već učitelj. No pravo je pitanje što u stvarnosti te police pokrivaju, što mi mogla biti zasebna tema zvana papilova, upozorava Tuškan.
MZO: Roditelji nisu dužni uzeti osiguranje
O osiguranju učenika pitali smo i Ministarstvo znanosti i obrazovanja.
– Roditelji, odnosno skrbnici dužni su ispunjavati svoje obveze prema školi isključivo ako se one odnose na ostvarivanje nastavnog plana i programa, a pošto se ovdje ne radi o takvoj obvezi, ona može biti isključivo predmet dogovora između škole i roditelja/odnosno skrbnika, pri čemu roditelji odnosno skrbnici u skladu sa svojim interesima sudjeluju u osiguravanju sredstava za troškove iz ove kategorije, kažu iz Ministarstva.
Pojašnjavaju kako učenici, odnosno roditelji/skrbnici ne moraju platiti to osiguranje, ako ne žele.
– Riječ je o skupnim policama osiguranja koje osiguravajuće kuće nude školama po povoljnim uvjetima, a to hoće li ih i uz koje uvjete škole prihvatiti, odlučuje se na razini svake škole. S obzirom da se radi o usluzi, ista se ugovara primjenom odredbi Zakona o javnoj nabavi kojeg su škole dužne primjenjivati, zaključuju iz Ministarstva.
Na pitanje smatraju li to dodatnim radom učitelja, nisu odgovorili.
