[ŠKOLSKA LEKTIRA] Pavao Pavličić: ‘Školska lektira nipošto ne mora biti tupež’
Profesor i književnik Pavao Pavličić, omiljen je među zagrebačkim studentima, a čitatelji se rado vraćaju njegovim djelima, posebno krimićima. O njegovu prijedlogu obrnutog čitanja lektirnih djela razmišljaju mnogi no struka ga još nije odlučila implementirati u sustav.
Pavao Pavličić/Screenshot:YouTube
Pavao Pavličić predaje hrvatsku književnost na Odsjeku za komparatistiku, zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Centralna je ličnost suvremene hrvatske književnosti, a čitaju ga djeca i odrasli.
‘Možete uživati u Krležinim romanima premda prije toga niste čitali Šenou’
Činjenicu da popis srednjoškolske lektire nije mijenjane 20 godina, profesor Pavličić komentira s pozitivnog i negativnog stajališta. Smatra kako je prednost popisa ta što određena djela dobivaju mogućnost da ih vrijeme potvrdi kao prikladne. S druge strane, misli da je sa starim popisom uspostavljena ravnoteža među nakladnicima koji izdaju lektiru pa se nitko ne usudi remetiti je.
Stručnjaci, ali i profesori uviđaju pozitivne prijedloge profesora Pavličića koji smatra kako bi se srednjoškolska lektira trebala čitati unatrag, odnosno modernija i jezično lakša djela dati učenicima prvog razreda srednje škole, a starija i jezično zahtjevnija djela čitati u višim razredima.
– Da je takva promjena moguća, valjda bi se i dogodila. Ja naime trubim o tome četvrt stoljeća, a nipošto nisam usamljen, nego su slično tvrdili pametniji i upućeniji od mene, a ipak se ništa nije dogodilo. Prema tome, postoji neki dubinski otpor takvoj promjeni. Taj razlog vidim u strahu sastavljača školskih programa koji misle da će time lektira, i književnost uopće, izgubiti na dostojanstvu. Prava se znanja predaju postupno i kronološki, ali u književnosti nije tako. Vi s razumijevanjem možete čitati Shakespearea, a da prethodno niste čitali Homera i možete uživati u Krležinim romanima premda prije toga niste čitali Šenou, zaključuje profesor.
Krimić za lektiru
Profesor Pavličić naglašava kako škola ne priprema učenike za književne znanstvenike već za čitatelje. Zastupljenost hrvatske suvremene književnosti na lektirnom popisu komentira prisjećajući se novinskoga članka objavljenog prije nekoliko godina, u kojemu stoji kako je Ivan Slamnig izbačen s popisa lektire kako bi se napravilo mjesta za aktualne i medijski eksponirane autore. Takva mu saznanja, kaže, ubijaju volju da se tom temom uopće bavi.
I male i velike, Pavao Pavličić asocira na krimiće, a profesor ne vidi razloga zašto se i aktualnom popisu ne bi dodao koji.
-Ako se krimić nudi djeci u osnovnoj školi, zašto ga ne bi mogli čitati i srednjoškolci koji su već mnogo iskusniji? Njima treba dati Tribusonove krimiće, ako ni zbog čega drugoga, onda zato da vide kako lektira nipošto ne mora biti tupež.
