Školski psiholozi rade s nastavnicima no ne mogu se baviti njihovim problemima: ‘Ovlasti ima ravnatelj’
Iako školski psiholozi rade s nastavnicima, fokus je na podizanju kvalitete nastave te dobrih odnosa između učenika i profesora. No, glavni naglasak je na učenike i njihove potrebe. Kada je riječ o psihičkim stanjima profesora, kao što je bio slučaj s profesorom u Strojarskoj tehničkoj školi Frana Bošnjakovića koji je ušao u fizički sukob s učenicima, školski psiholozi nisu adresa na kojoj nastavnici mogu potražiti pomoć.
Foto: Unsplash
Snimka tučnjave između profesora i učenika u zagrebačkoj Strojarskoj tehničkoj školi Frana Bošnjakovića svojom je šokantnošću i pozadinom obilježila prijelaz između dva polugodišta u tekućoj školskoj godini. Podsjetimo, nesvakidašnje nasilje je rezultiralo s opomenom pred isključenje za učenike, dok je profesor najprije dobio otkaz, poslije preimenovanu u opomenu pred otkaz. Time nitko nije došao na svoje, budući da je dio javnosti zagovarao otkaz profesoru koji je završio u istražnom zatvoru, a drugi izbacivanje učenika iz škola.
Na policijskom ispitivanju, 61-godišnji profesor je priznao da je bio u fizičkom sukobu s učenicima, ali je opovrgnuo da je bio pijan kao što je to, prije završetka istrage, rekao ministar znanosti i obrazovanja (MZO) Radovan Fuchs. Nastavnici su izrazili podršku profesoru, zaprijetili i prosvjedom ako dobije otkaz. Javno se oglasio i odvjetnik profesora, poručivši da je njegov klijent u teškom psihičkom stanju jer je doživio više obiteljskih tragedija. Među njima je bila i smrt supruge koja se dogodila mjesec dana prije incidenta.
Budući da je profesor bio u teškom psihičkom stanju, ostaje pitanje je li se ovaj incident mogao spriječiti intervencijom školskog psihologa. Premda su školski psiholozi primarno u školama radi pomoći učenicima, možda mogu, ili bi trebali moći pomoći nastavnicima koji imaju poteškoća u nošenju sa svojim osjećajima, kao što je bilo u ovom slučaju zbog teških životnih događaja koje je 61-godišnji školski djelatnik iskusio.
Propisi iz 2007.
Svi školski psiholozi svoju dužnost obavljaju prema propisanim ‘Standardima rada psihologa u osnovnim i srednjim školama koje je Hrvatska psihološka komora (HPK) donijela 25. svibnja 2007. godine. Dokument propisuje obaveze, dužnosti, ali i ograničenja koje psiholozi u ovim institucijama imaju u svom radu. Njihova primarna briga je rad s polaznicima škole, ali u propisanim standardima stoji i kako radno vrijeme školskog psihologa obuhvaća ‘neposredni rad s učenicima, nastavnicima, roditeljima, poslove pripreme, planiranja i programiranja, stručnog usavršavanja’ te ostale poslove po nalogu ravnatelja ili posebnom zaduženju.
– Uvode i promoviraju različite metode rada koje potiču kreativnost i sudjelovanje nastavnika i učenika zajedno (timski rad, projektna nastava i sl.). Uvode i promoviraju suvremene metode praćenja i provjere znanja učenika, potiču i razvijaju instrumente za vrjednovanje i samovrjednovanje rada nastavnika, te podizanje kvalitete rada u nastavi. Pomažu nastavnicima da prepoznaju i razumiju razvojne i individualne potrebe učenika i reagiraju u skladu s njima. Educiraju nastavnike o recentnim saznanjima iz područja razvojne, kognitivne i primijenjene psihologije. Pomažu nastavnicima identificirati teškoće u razrednoj klimi, uspješnosti, načinu rada i razvijati strategije za njihovo rješavanje ( upravljanje razredom). Potiču toleranciju za različitosti među učenicima i samim osobljem, stoji u propisima HPK-a.
Suradnja psihologa i nastavnika u školi: ‘Mogu zatražiti pomoć, ali to nije instant rješenje’
O mogućnostima psihologa u pomaganju profesorima kojima bi zatrebala psihološka pomoć, razgovarali smo sa školskom psihologinjom Melanijom Slaviček, članicom Hrvatskog psihološkog društva (HPD), ujedno i bivšom pročelnicom Sekcije za školsku psihologiju HPD-a, koja je trenutno ukinuta. Naglasila je kako je glavna svrha suradnje školskih psihologa i nastavnika bolje razumijevanje ‘razvojnih potreba učenika’ te postupanje u najboljem interesu učenika. No, navodi, ne može se od psihologa očekivati da bude glavni faktor u funkcioniranju škole.
– Nijedno stručno područje rada u školi nije samodostatno. Odgojni i obrazovni rad s učenicima je interdisciplinaran, a razvojni ciljevi su zajednički: stjecanje temeljnih kompetencija potrebnih za cjeloživotno učenje (učiti kako učiti; interpersonalne, intrapersonalne, interkulturalne i socijalne kompetencije; poduzetništvo). Da se navedeni ciljevi u radu s učenicima ostvare, potrebno je provoditi redovita samovrednovanja ukupne kvalitete rada škole prema standardiziranim mjerilima (nastava, odnosi, inovacije, postignuća), i taj istraživački rad uglavnom rade psiholozi. Samovrednovanje ima za cilj vidljivost obrazovnih i odgojnih postupaka i jačanje pojedinačne odgovornosti, kako bi izvrsnost kroz timski rad postala zajednički cilj škole koja napreduje, komentirala je Slaviček.
Dodala je i kako ostvarivanje uspješne školske klime nije samo stvar pomoći psihologa, već ovisi i o mogućnostima samoprocjene među školskim djelatnicima koji trebaju spoznati vlastite mogućnosti za napredak. Kako navodi, te mogućnosti mogu biti ograničene ovisno o tome koliko sam nastavnik ima ili nema motivacije za uspjeh.
– Svaki je učitelj i nastavnik slobodan u tome tražiti i prihvatiti stručnu podršku školskog psihologa, koji nije ‘instant’ rješenje za neočekivane probleme u školi, nego član kolektiva koji svojim specifičnim znanjem nadopunjuje zajedničku kvalitetu, poručuje Slaviček.
Redovne psihološke procjene: Odluka je na strukovnim komorama i državnim tijelima
Nažalost, hrvatsko školstvo je i ranije imalo probleme zbog kojih su se postavljala pitanja o tome trebaju li nastavnici prije zaposlenja u školi proći psihotest. Na to nam je pitanje predsjednik Sindikata Preporod, Željko Stipić 2021. godine odgovorio s ‘naravno da ne’. Naveo je kako su učitelji i nastavnici kompetencije za rad u školi stekli tijekom studija ili naknadno kroz pedagoško-psihološko obrazovanje. Umjesto toga, rekao je, problem nastaje kada nadležni ne reagiraju pravovremeno na kršenje odredbi u zakonima i pravilnicima.
Strukovna tehnička škola Frane Bošnjakovića na svojim stranicama u sklopu svoje stručno razvojne službe nema navedenog školskog psihologa, već samo pedagošku službu. Na upit o tome bi li školski psiholozi trebali prepoznati da nastavnik ima probleme i ako mu već ne mogu sami pomoći, preporučiti mu posjet drugom psihologu, Slaviček odlučno odbacuje takve ideje.
– Ne postoje ‘ovlasti psihologa prema profesorima’. Ovlasti ima ravnatelj jer mu je i to u opisu posla. Koja zvanja trebaju zbog vrste poslova redovite psihološke procjene nije domena školskog psihologa, nego strukovnih komora i nadležnih državnih tijela koja propisuju uvjete za obavljanje takvih poslova, pojasnila je.
Slaviček je dodala i kako pedagozi mogu sami raditi svoj posao bez pomoći psihologa jer je riječ o samostalnoj struci. Iako po svemu sudeći školski psiholozi nemaju ovlasti prema profesorima, već primarno prema učenicima, situacija po tom pitanju već godinama nije bajna. Kako smo ranije pisali, inicijativa mladih psihologa ‘Psihološko proljeće’, 2020. godine je predstavila istraživanje u kojemu je upozorilo kako 130 tisuća učenika osnovne škole nije moglo potražiti psihološku pomoć. Veliki dio učenika, naveli su tada, ostalo je bez stručne podrške jer u školama većinom rade psiholozi pripravnici koji po isteku pripravničkog staža napuštaju te iste škole.
Također, 2021. godine, aktualni ministar Radovan Fuchs je iznenadio svojom izjavom da ‘ne možemo u svaku školu staviti po jednog psihologa’, jer ‘to ne bi bilo u redu’. Izjavio je to prilikom predstavljanja rezultata istraživanja Borisa Jokića i Zrinke Ristić Dedić o tome kako je pandemija koronavirusa ostavila vrlo negativan utjecaj na psihološko zdravlje učenika. O podacima koliko je osnovnih i srednjih škola bez školskih psihologa smo pitali i Hrvatsko psihološko društvo, ali nisu nam odgovorili na to pitanje.
