Sociologija roda i spola u srednjim školama: Dezinformacije, manipulacije i kult šutnje profesora
U posljednje vrijeme su svima puna usta pojmova roda i spola. Često je tu bio umiješan i pojam ideologije, a sve skupa je od nekih strana stavljano u negativan kontekst. No, o pojmovima roda i spola se uči već u srednjoj školi, na nastavi sociologije. Nažalost nismo o tome uspjeli porazgovarati sa srednjoškolskim profesorima sociologije, no do nekih smo odgovora ipak došli.
Foto: Ivan Božić|srednja.hr
U trećem razredu gimnazije učenici dobivaju nove predmete i jedan od njih je sociologija. Uči se samo godinu dana, a profesori nemaju preveliki izbor za nastavne materijale s obzirom da je na popisu udžbenika samo jedan udžbenik za sociologiju. Na tristotinjak stranica, sociologija pokriva poprilično široko područje koje se treba obraditi jednu nastavnu godinu.
Između ostalih tema, kao što su povijest sociologije kao znanosti ili sustavi vjerovanja, udžbenik obrađuje i temu roda i spola. Tema je to o kojoj i brojni nestručni ljudi govore u javnosti, pa nas je nemalo iznenadio zid šutnje na koji smo naišli u pokušaju razgovora o sociologiji roda i spola sa srednjoškolskim profesorima.
Izmijenjeno i dopunjeno izdanje udžbenika ‘Sociologija’ doktora Nenada Fanuka, Profil, pitanje roda i spola obrađuje u cjelini ‘Socijalizacija i identitet’ pod podnaslovom ‘Identitet’ gdje se obrađuju primarni i sekundarni identitet.
Jesu li rod i spol jedno te isto?
Rod i spol se obrađuju kroz samo stranicu teksta, a ukoliko se netko odluči pomnije pročitati udžbenik, ne bi iznenadila zbunjenost na njihovim licima s obzirom na nedosljednost definicije.
Rod i spol se najprije spominju kao istoznačnice, u uvodu u poglavlje o primarnim i sekundarnim identitetima. U udžbeniku stoji:
‘Tijekom primarne socijalizacije – u najranijem, a potom kasnijem djetinjstvu – djetetu se pridodaju najvažniji identiteti. To su primarni identiteti, u koje ubrajamo osobnost i rod (spol) te, ponekad – srodstvo i etnicitet.’
Kasnije, dajući definicije roda i spola, u udžbeniku se ipak naglašava da postoji razlika između roda i spola:
‘Kako dijete postaje svjesno svoje osobnosti, roditelji mu počinju učvršćivati identitete koje smatraju važnima. Najvažniji među njima je rod – muški ili ženski. Ovdje je bitno naglasiti razliku između roda i spola. Spol označava anatomske, biološke i fiziološke, dakle – tjelesne značajke muškaraca i žena. Spol je povezan s biološkom reprodukcijom i spolnim (seksualnim) ponašanjem. Rod je kulturno određen, simbolički izraz te biološke razlike, socio-kulturno „kodiranje“ spolne razlike.’
Dakle, udžbenik najprije između pojma rod i spol stavlja znak jednakosti, da bi kasnije naglasio da između njih postoji razlika. Pa opet, iako za rod piše da je kulturno određen, svejedno navodi da postoje isključivo muški ili ženski rod.
Najbolja obrana je obrana šutnjom
Budući da je sociologija srednjoškolski predmet, pokušali smo doći do nekoliko srednjoškolskih profesora koji bi nam bili sugovornici u ovome tekstu. Nažalost, nakon brojnih upita profesorima osobno i preko Sekcije za nastavu sociologije u srednjoj školi koja je dio Hrvatskog sociološkog društva.
Svi su profesori dobili dva identična pitanja. Najprije su bili zamoljeni za komentar o definicijama roda i spola ponuđenima u navedenom udžbeniku uz priloženi citat koji se nalazi na početku ovoga teksta. Drugo pitanje se ticalo prezentacije ove teme učenicima, odnosno, je li stranica teksta o rodu i spolu kao primarnom identitetu dovoljna za obrađivanje teme ili bi se tome trebalo posvetiti puno više vremena.
Neki od profesora su najprije pristali dati svoje mišljenje o ovoj temi, no nakon poslanog upita su se odlučili povući. Radi se o profesorima sociologije u gimnazijama diljem Hrvatske, a nakon nekoliko odbijenica smo upit poslali i profesoru iz Bosne iz Hercegovine koji predaje po hrvatskom kurikulumu, koji se također nakon dostavljenih pitanja odlučio povući iz razgovora.
‘Pojam roda se naveliko politizira’
Budući da smo kod profesora sociologije u srednjim školama mahom naišli na zid šutnje po pitanju ove, možda nekima, provokativne teme, obratili smo se stručnjakinji za pitanje roda i spola. Prof. dr. sc. Branka Galić, predstojnica Katedre za sociologiju roda na Filozofskom fakultetu u Zagrebu nam je vrlo rado i naširoko prokomentirala cijelu situaciju.
I njoj smo postavili ista dva pitanja kao i šutljivim profesorima, a za razliku od njih, prof. Galić se nije libila, ne samo komentirati, već i kritizirati udžbenik.
– Nažalost, taj udžbenik kolege Fanuka nije baš naprimjereniji izvor za učenje o kategorijama spola, roda, rodne diskriminacije i rodne socijalizacije. Ima dosta manjkavosti, nepotpunih i čak krivih informacija, a da ne govorim da sadržajno pokriva tek vrlo mali dio područja Sociologije roda kao posebne discipline, rekla je prof. Galić o udžbeniku, te dodala da je pogrešno rodni identitet tumačiti i temeljiti isključivo na spolu.
Ideologija se javlja kada stručnjaci ne mogu raditi svoj posao
Iako više nije u doticaju sa srednjoškolcima, ili im barem ne predaje, izrazila je i negodovanje hrvatskim obrazovnim sustavom, jer se srednjoškolcima sustavno izostavlja dio obrazovanja koji se tiče njihovih rodnih odnosa u društvu, rodne socijalizacije, identiteta, rodnih uloga, a svakako i zdravstvenog odgoja vezanog uz te kategorije, rekla nam je.
– Umjesto toga, pojam roda se naveliko politizira, njime manipuliraju razno-razni likovi, proglašava ga se “ideologijom” i to od strane onih koji su potpuno nestručni za ta pitanja, ali se uporno guraju u nešto o čemu pojma nemaju. Tako da tu ima još jako puno posla za odraditi da bi se konačno naši mladi ljudi uspješnije naučili nositi sa svojim rodnim identitetima, ulogama i svim problemima ili radostima vezanima uz to. Žalosno je također i to što se našoj sociologiji (za razliku od nekih drugih zemalja) pokušavaju svakakvi manipulatori nametati i upravljati njezinim kategorijalnim aparatom u dnevnopolitičke svrhe ili za interese pojedinih organizacija i institucija, od kojih se najviše ističu crkveni interesi u pokušaju dezinformiranja i onemogućavanja edukacije mladih o rodnim pitanjima, dodaje prof. Galić.
Na to se nadovezuje i problem ideologiziranja roda i spola, što doprinosi atmosferi neznanja u državi te mladima daje samo još jedan razlog više da sjednu u autobus i napuste ovu zemlju.
– Inače, kad bismo mi bili toliko razvijena zemlja, kao što su to druge europske i zapadne zemlje, u kojima je normalno da se pojmovi vezani uz rodne grupe i odnose tumače od strane struke, a ne od raznih uzurpatora i manipulatora, onda sigurno ne bismo došli u situaciju da se rod proglašava “ideologijom”, a naši bi srednjoškolci/ke i studenti/ce bili puno više i bolje educirani o tim temama te bi se uspješnije nosili sa svojim rodnim identitetima. No, izgleda da to nije u interesu ove zemlje, nego se radije ostavlja mlade u neznanju o nekim bitnim pitanjima njihova identiteta, života i odnosa kao pripadnika i pripadnica rodnih grupa. Onda se ne treba čuditi što mladi ovdje dobrim dijelom više niti ne žele živjeti, nego napuštaju svoju zemlju, zaključila je profesorica.
Šutnja nije zlato
Uzimajući u obzir šutnju profesora sociologije o temi roda i spola valjano je pitanje ‘zašto?’. Ne žele li progovoriti o toj temi jer ih je strah kritizirati sustav i udžbenik u javnosti ili upravo zato što podržavaju takve stavove? Ili preskaču tu temu i jednostavno nisu dovoljno stručni za komentiranje stanja?
Kakvi god bili odgovori na ova pitanja, činjenica da nakon nekoliko mjeseci postavljanja istih pitanja različitim profesorima svi odlučuju šutjeti je zabrinjavajuća. Jer ukoliko o ovoj temi ne žele progovoriti oni koji bi trebali biti stručni po tom pitanju, prostor okupiraju upravo oni koji u tome nisu stručni.
I to je stanje u našem društvu koje opisuje profesorica Galić, društvo koje se ne brine za mlade:
– Naravno da bi se o tim pitanjima trebalo posvetiti daleko više vremena. Štoviše, mislim da bi o rodnim ulogama i odnosima djeca trebala daleko više znati i naučiti još u osnovnoj školi, kad bi naše drušvo težilo interesima mladih. No, ono tome ne teži, nego nastoji zadovoljiti interese vrlo zastarjelih i okoštalih struktura, kao da na njima svijet ostaje, što je apsurdno!
Iako je pozitivna stvar da se pojmovi roda i spola spominju u srednjoj školi, iz priloženog vidimo kako postoje brojne manjkavosti. Manjkavosti koje se ne mogu ispraviti ukoliko na njih nitko ne ukaže, ukoliko se nastavi ovaj kult šutnje.
