Srednjoškolci usred lockdowna napravili dramu: Scenarij je nastao kao amalgam svih vijesti, strahova i nadanja koji nas okružuju
Amaterska dramska družina Kratki rez iz porečke Srednje škole Mate Balote snimila je dramski uradak Zoom u glavu (postapokaliptična konferencija na tašte). Za polusatnu dramu, koju možete pogledati na našem YouTubeu, kažu da je namijenjena ‘svim sanjarima koji ne posustaju, nadaju se i vjeruju u bolje sutra’.
Isječak iz drame Zoom u glavu | screenshot: YouTube
– Ideja priče po originalnom tekstu jest satirički prikaz svakodnevice; poigravamo se sa žanrovima, često ne shvaćamo ozbiljno, a na kraju najviše želimo da nas vide drugi srednjoškolci diljem zemlje, da vide da je moguće raditi zajedno i kad je naizgled nemoguće, opisuje mentor Ivan Čupić nastanak dramskog performansa.
Amaterska dramska družina Kratki rez iz porečke Srednje škole Mate Balote snimila je dramski uradak Zoom u glavu (postapokaliptična konferencija na tašte). Nije ih, kažu, pokolebala karantena, izostanak druženja s vršnjacima na redovnim tjednim probama u Centru za mlade, činjenica da svoj rad ove godine neće moći pokazati na daskama koje život znače. Znali su da je bitnija odgovornost svakog pojedinca, za dobrobit zajednice, ali i da će njihova potreba za
kreativnim radom pronaći načina u otežanim uvjetima rada.
Nisu mogli odustati od dram(sk)e
Predvođeni mentorom, dramskim pedagogom i profesorom Hrvatskog jezika, Ivanom Čupićem, mladi srednjoškolci odlučili su se družiti na Zoomu. Svakoga tjedna, u večernjim satima, dramci su sve više kratili kilometarski prostor koji ih razdvaja, a čaroliju kazališta ubrzo je zamijenio ekran računala, uživanje u virtualnim probama i činjenici da su još uvijek tu, zajedno, nepokolebljivi. Oni su: Antonio Jukić, Ante Jurilj, Nora Klobas, Lara Stranić, Sena Ahmetović, Eva Fiškuš, Nensi Brčić i Asten Farina.
Kratkometražni dramski performans, Zoom u glavu, postapokaliptičnu konferenciju na tašte, jer nitko od aktera nije doručkovao niti se počešljao kako spada, snimili su, kako kažu, jer žele pokazati vršnjacima da je za spajanje ljudi ovih dana potrebna samo snažna volja i nešto malo smijeha, da se nađe, kad udare neke nove tužne vijesti. Zoom u glavu namijenjen je svim sanjarima koji ne posustaju, nadaju se i vjeruju u bolje sutra.
Zamolili smo ih da nam otkriju kako je sve počelo.
– U ožujku prošle godine, večer prije izlaska na daske županijskog LiDraNa, rečeno nam je da se priredba otkazuje, s njom i grupna scenska igra na kojoj smo tada radili. Krenuli su prvi dani pandemije na ovim prostorima. Jako nam je falilo dramsko druženje, a kad nam je ravnatelj obznanio početkom nove školske godine da će miješane skupine nastavu izvoditi isključivo online, odlučili smo na taj način obnoviti našu želju za stvaranjem, kaže Čupić.
‘Na Zoomu se neizbježno gubi energija međuljudskog kontakta’
Scenarij je, dodaje, nastao kao amalgam svih vijesti, strahova i nadanja koji nas okružuju.
– Nismo htjeli izričito citirati stvarnost, pa smo se odlučili za miks satire i fantastike u maniri crno-bijelih B-filmova. Neizbježno smo ga dorađivali na našim redovnim tjednim susretima, a neki od najdražih trenutaka stvoreni su u dramskoj igri koja se odvijala preko Zooma, prepričava.
Zanimalo nas je i koliko se ovakav format drame, sniman na više lokacija istovremeno, uz pomoć Zoom aplikacije, razlikuje od pripreme “klasičnih” kazališnih predstava koje su dosad pripremali.
– Oba formata dolaze s vlastitim setom izazova. Dramci korištenjem Zooma na raspolaganju imaju kvadrate, stoga je njihova interpretacija isključivo vezana za boju glasa, ekspresiju, sve ono suptilno što unesu u svoj karakter, bez korištenja pokreta čitavog tijela u prostoru. Također, na ekranu ne vrijede pravila pozornice, a ‘filmski’ naturalizam je preporučljiv. Također, na Zoomu se neizbježno gubi energija međuljudskog kontakta, izazov je bio pronaći emociju na kilometarskoj razdaljini. Finalni uradak snimili smo u jednoj večeri, a do tog trenutka na scenariju smo radili te isprobavali sve moguće varijante svakoga utorka od 18 do 20 sati, počevši od rujna prošle godine, prisjeća se Čupić.
Priča o ljudima kojima nedostaje socijalni kontakt
Središnji dio drame, kaže, snimljen je u komadu. Valjalo je, dodaje, kao i prilikom rada na grupnim scenskim igrama, zadržati koncentraciju od početka do kraja. Kasnije su montirali prolog, epilog te dodali povremene zvučne efekte u središnji dio radnje.
– Prvotna ideja ‘Zooma u glavu’ ne kritizira situaciju u kojoj se nalazimo, već ju promatra iz perspektive neizbježnog apsurda u kojem smo se našli na globalnoj razini. Bespomoćni smo u tom pogledu, prilagođavamo se. Gledamo se iz dana u dan na ekranima, mašemo si, održavamo privid normale. Ukratko, i dalje smo ljudi, još uvijek nam fali taj socijalni kontakt. Likovi našeg uratka mladi su ljudi, arhetipovi, njihova priča mnogo je ekstremnija od naše, ali svejedno se bore i ne posustaju. Konačnu pouku prepuštamo gledateljima, kaže mentor.
Na kraju zahvaljuje dramcima iz porečkog Kratkog reza, zaključujući da ‘njihov entuzijazam i srčanost inspiriraju’. Nada se da će gledatelji ‘Zooma u glavu’ osjetiti barem djelić onoga što su oni dobili dok su ga stvarali. Pa, prosudite sami.
POGLEDAJTE VIDEO:
