[STEM bez straha] Višestruki državni prvak iz programiranja otkriva tajnu uspješnog učenja informatike
Višestrukog srednjoškolskog prvaka u programiranju Dominika Gleicha u velikom intervjuu smo tražili da nam otkrije tajne svog uspjeha, ali i savjetuje kolege kako učiti predmete poput matematike i informatike.
U sklopu projekta putem kojeg pokušavamo prirodne znanosti približiti široj populaciji do sada su nam se na raspolaganje stavili neki od ponajboljih profesora u Hrvatskoj. Davali su savjete i preporuke, ne samo učenicima i studentima već i kreatorima politika koje bi trebale određivati smjer u kojem će se kretati domaći obrazovni sustav.
Nakon ljudi s katedre potražili smo pomoć od talentiranih novih snaga koje su budućnost znanosti i tehnološkog razvoja u Lijepoj našoj. Jedan od onih koji u ovu kategoriju spadaju jeste brucoš FER-a Dominik Gleich.
On je informatička državna prvenstva pohodio od šestog razreda osnovne škole da bi pravu afirmaciju njegov talent doživio u srednjoj školi. Kao učenik zagrebačkog MIOC-a se okitio s čak četiri naslova prvaka Hrvatske u programiranju, a ima i dva srebra s informatičkih svjetskih Olimpijada te još dvije bronce s drugih međunarodnih natjecanja.
Uz to ovaj mladić je uspješno kročio kroz zahtjeve školski program pa je sasvim logično bilo da provjerimo što on, kao novopečeni brucoš, misli o srednjoškolskom obrazovanju i načinu predavanja predmeta iz područja prirodnih znanosti.
S: Nakon solidnih rezultata u višim razredima osnovne škole u srednjoj si pokazao golem napredak na državnim natjecanjima. Što se dogodilo u tom periodu?
U šestom i sedmom razredu osvajao sam 8. mjesta na prvenstvima, a u zadnjem razredu osnovne sam bio 3. Iako su naslovi počeli stizati tek u srednjoj školi najveći napredak sam ostvario između sedmog i osmog razreda. Nisam bio zadovoljan rezultata i dao sam si puno truda. Radio sam jako puno. Kad sam došao u srednju školu malo sam to dorađivao kroz dodatnu nastavu koja je sjajno organizirana u MIOC-u.
S: Jesi li imao osjećaj da ti se nešto odjednom otvorilo ili je napredak bio postupan?
Bilo je tih faza. Na početku se baš osjeti napredak, jer ti je neki zadatak koji možeš riješiti krajnji doseg i onda u jednom trenutku ti se razbistri i zadaci postaju tako jednostavni da možeš raditi na razini više. Kao da postoje stepenice razvoja.
To je posebno uočljivo na početku. Kasnije su ti skokovi sve manji, a i puno je teže doći do prelaza.
Razlog je u tome što u poodmakloj fazi sve postaje relativno automatizirano, a velika količina zadataka je poznata. Novi problemi zahtijevaju razmišljanje, ali se dosta dobro zna način razmišljanja. To je jednostavno posebna logika matematike i informatike.
S: U čemu je specifičnost načina učenja odnosno pristupa informatici?
Radi se uglavnom o razumijevanju koncepata. Naravno , kao i svaki drugi predmet informatika ima bazu koja se mora naučiti, jer se inače ne može razmišljati o tim problemima. A onda je sve kasnije razumijevanje i nadograđivanje. Matematika i informatika su izuzetno povezani i obično ljudima koji su nadareni za jedno ide i drugo.
Stvar je u sustavnom rastavljanju na komponente i rješavanje dijelova. Bitno je osmisliti sliku koja lakše može opisati zadatak. To je kao slagalica. Radiš dio po dio i onda složiš sve skupa.
S: Evo da i tebe, kao talentiranog, mladog programera pitam, koliko je bitno imati ‘žicu’, a u kojoj mjeri trud i rad utječu na uspjeh?
Talenat je bitan na početku, jer nas on usmjerava prema određenom području. Kad vidiš da ti je nešto lagano i da ti ide onda se sigurno tim radije baviš
Ipak mislim da svi tu razliku mogu nadoknaditi radom. To su neke logičke sheme koje ljudi koriste u svakodnevnom životu. To nije nešto što im je strano samo je u matematici taj princip sistematičniji, organiziraniji i pročišćeniji.
S: Smatraš li da se u nastavi iz predmeta poput matematike i informatike previše inzistira na teoriji ili je nje pak premalo?
Na teoriji se previše inzistira iz apsolutno svega. Njome se pokušava nadomjestiti čitav niz stvari. Inače teorija je vrlo korisna kada se radi sustavno, ali kod nas njome se pokušava zamaskirati problem. Kada je netko već uhodan definicije olakšavaju, ali na početku mislim da je to jako otežavajuće.
Ljudi ne razumiju, ali nauče šablone koje ponavljaju iako ne kapiraju zašto te šablone jesu takve kakve jesu.
Bitno je razumjeti, znati odgovor na pitanje zašto, a to pitanje se kod nas u školama ne postavlja i ne odgovara.
S: Misliš li da su neka područja znanosti koja se izučavaju u srednjim školama prekompleksna za taj uzrast?
Što se tiče znanosti u školi, ja bih potpuno redefinirao kemiju. Kemija je znanost koja je bazirana na eksperimentalnoj bazi, a čak i ako nije na eksperimentalnoj onda se bazira na kvantnoj kemiji koja je izuzetno teška za shvaćanje. Sve što radimo u srednjoj školi je učenje šablona i pojmova, ali kroz četiri godine se uopće ne dodiruje dio bitan za razumijevanje tog područja znanosti.
Ono znanje koje steknemo iz kemije na kraju nije znanje. To su fragmenti koji se ne mogu povezati u neku smislenu cjelinu. Ne naučimo dovoljno da bismo upoznali specifičan način razmišljanja koji kemija zahtjeva.
Učenici nisu u stanju prepoznati bitne uzročno – posljedične veze, hrpa je iznimaka, a iznimke proizlaze iz opservacija elektronskih ljusaka i slično. Za takvu mi je kemiju teško naći mjesto u srednjoj školi.
S: Misliš li da se u našim školama matematici i informatici pristupa na pravi način?
Ljudi uče matematiku u dijelovima, ali na kraju je potrebno razumjeti sve dijelove i sve aspekte. Vrlo je bitno prošlo znanje i zato je nekima teško pohvatati sve, jer se kao u drugim predmetima trude izbrisati ono što su spremali za prošli ispit.
Pristup matematici kakav imamo u školama je nešto što bih promijenio. Predavanja su koncipirana na način – mi ćemo sada prezentirati teoriju, evo vam zadaci prema teoriji koju ste naučili.
Bolje bi bilo da se prije teorije daju zadaci kako bi ljudi sami pokušali skužiti kako da dođu do teorije. Ideja je da ljudi dobiju intuitivan koncept o onome što rade. Onda im je puno lakše pratiti.
Inzistirao bih individualni dolazak do rješenja. Zašto? Zato što to potiče ljude da razumiju bit problema i shvaćaju što se događa ispred njih. Na taj način savladava koncept razmišljanja, a ne šablona.
S: Zar takav pristup ne bi još dodatno otežao učenicima koji nemaju ‘žicu’?
Kada bi se to odjednom napravilo bilo bi problema, ali ako bi se s tim počelo u osnovnoj onda bi se učenici navikli. Put u kojem vi sami tražite rješenje vas puno više motivira i razvija, no kada vam se da šablona koju morate uvježbavati.
Ostane implementacija bez kreativnosti. Matematika postane mehanička i svede se na vježbanje. Počne se raditi automatski i ne traži se razumijevanje već samo da se zna nekoliko trikova koje smo radili na satu.
S: Što bi se trebalo promijeniti u nastavi kako bi se povećala mogućnost da učenici bez ekstra talenta razviju dostatnu količinu znanja iz prirodnih znanosti?
Treba se raditi na razumijevanju, no umjesto toga se stalno ide u teoriju koja se uči na pamet. Postoji dosta teorije koja je jednostavna i nije je teško definirati. I onda ljudi misle – to je najlakši dio. Recimo takav je slučaj na kraju 4. razreda sa specijalnom teorijom relativnosti.
Formule su vrlo jednostavne, a to je jedan od najmanje intuitivnih dijelova fizike uopće. No usprkos tome većina učenika bi rekla da im je to najjednostavnije gradivo. Zašto – zato što su zadaci šablonski.
Takvo jedno područje je izuzetno kompleksno i vjerujem da ne pripada u 4. razred srednje škole. Način na koji se uči u školi je potpuno površan i pogrešan. Uči se na krivi način i ljudi ga uče za ocjenu, a ne za znanje što je problem jer nakon završetka ispita ga učenici brišu iz glave.
S: Zašto učenici imaju otpor prema prirodnim znanostima i STEM-u?
U društvu je uvriježeno dosta mišljenje da je to povlastica ekskluzivnog kruga ljudi. Ti se predmeti jako vežu za ljude koji imaju posebne sposobnosti i talente. Ljudi često imaju vlastitu nesigurnost i ne vjeruju da su u stanju nositi se s tim.
Osim toga STEM-ovce, da ih tako nazovemo, se stigmatizira kao štrebere ili pak socijalno neprilagođene. Sad postoji dio ljudi koji se ne želi svrstati među njih jer je percepcija tog društva takva kakva je.
Ljudi su jako slabo medijski informirani o tome što je STEM i što donosi. Ne govori se dovoljno i na pravi način o znanosti.
S: I na kraju, koji je tvoj savjet onima koji imaju problema s informatikom ili matematikom?
Dosta čest je slučaj da učenici rješavaju zadatke one težine za koju pretpostavljaju da ih očekuje na ispitu. To nije najbolji pristup, jer te se uvijek može iznenaditi. Bolje je rješavati stepenicu iznad, jer će ti onda ovo ostalo postati lagano. Kada savladaš ono što je stepenicu iznad sve ovo ispod bude puno trivijalnije i jednostavnije.
Osim toga treba poraditi na razumijevanju gradiva, a ne samo šablonski rješavati testove.
