Stipić: ‘Dug je da ostavimo iza sebe bolju školu od one kakvu smo naslijedili’
Jučer je na Fakultetu političkih znanosti održan okrugli stol pod nazivom ”Budućnost obrazovanja u Hrvatskoj”. U fokusu rasprave bila je reforma kurikuluma, koja trenutno aktualna u medijima. Što o samoj reformi misle ljudi koji su niz godina dio obrazovnog sustava?
‘Budućnost obrazovanja u Hrvatskoj’/foto: Martina Gelenčir
Okrugli stol organizirali su Fakultet političkih znanosti i Akademija za politički razvoj, a govorilo uglavnom o reformi kurikuluma i njenoj provedbi. Na raspravi su sudjelovali Eli Pijaca Plavšić iz Foruma za slobodu odgoja, Hrvoje Klasić, povjesničar s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Željko Stipić, predsjednik Sindikata Preporod i Vesna Dodiković Jurković, zamjenica ravnateljice Agencije za znanost i visoko obrazovanje.
Hrvatska premalo ulaže u znanost i obrazovanje
Uvodni komentar dao je Hrvoje Klasić povjesničar Filozofskog fakulteta u Zagrebu. On je izrazio zadovoljstvo donesenom odlukom o produžetku rada ekspertne skupine na čelu s Borisom Jokićem, te smatra kako je jedino i logično da je odluka bila takva. Smatra kako se radi o dugom procesu i reformi koja je otpuno drugačija od svih do sada.
– Imali smo reforme koje su išle u ideološkom smjeru. Uvijek je bio naglasak na tome što treba učiti, a što ne učiti, što naglasiti a što zanemariti. Ovaj put imamo veći naglasak na riječ kako, dakle kako učiti, zašto učiti, kao podučavati, zašto podučavati, rekao je Klasić, dodavši kako Hrvatska u znanost i obrazovanje, te istraživačke projekte ulaže premalo.
Reforma je dobra, ali ne ulazi dovoljno u strukturu sustava
Ističe i problem iseljavanja mladih kazavši kako je Hrvatska na vrhu zemalja čiji mladi i visoko obrazovani ljudi namjeravaju ostati u svojoj zemlji.
– Naslušali smo se svih floskula o društvu i državi znanja, međutim, dok god se ulaganje u znanje, ulaganje u znanost i obrazovanje vodi kao neka stavka troška, od toga nema ništa, dodaje Klasić.
Željko Stipić, predsjednik sindikata Preporod također nije krio svoje nezadovoljstvo raspodjelom državnog budžeta i činjenicom da će proračun za znanost i obrazovanje biti za 2% manji u odnosu na lani. Smatra kako je to kontradiktorno jer se s jedne strane govori o velikim i kvalitetnim reformama u tom sektoru, a s druge postoji rezanje sredstava koja bi tu reformu podupirala. Stipić, ne krije svoje zadovoljstvo reformom, ali smatra i kako ona ima boljke, pogotovo zato što nije vidljiva strukturalna reforma i dublje zadiranje u sustav, kojom bi se primjerice, smanjili razredni odjeli i poboljšala postignuća učenika. Dodaje i kako bi u takvoj reformi postojali vaučeri, odnosno plaćanje nastavnika prema rezultatima, te izražava žaljenje što se reforma toga ne dotiče. Kaže i kako same reforme nisu dovoljne, nego bi se određene agencije i instituti konstantno trebali baviti revizornim obnavljanjem sadržaja, kako bi se sustav prilagođavao novim generacijama, a ne obrnuto.
Ističe kako trenutno ne vidi da politika u pravom smislu stoji iza ove reforme.
– Pitali su me danas da li je neprirodno to da su Šustar i Jokić danas bili kod Karamarka? Pa nema ništa normalnijeg, dobro je da cijeli projekt prvo sasluša, da ga vidi najmoćniji čovjek u državi, a onda ćemo vidjeti kako će svi ostali na to gledati, kaže Stipić.
Pokušaj povratka izgubljenog digniteta učitelja, nastavnika i profesora
Nastavkom rada ekspertne skupine na kurikularnoj reformi zadovoljna je i Eli Pijaca Plavišić iz Foruma za slobodu odgoja. Ona tvrdi kako su kurikularni dokumenti stvar kompromisa jer je na njima radilo puno interesnih skupina. Naglašava i važnost učitelja u čitavom procesu.
– Nikakva reforma se neće dogoditi bez adekvatne poduke onih koji će ju provoditi. Ova reforma stavlja ogroman naglasak na autonomnost učitelja. Jako se puno govori o autonomnosti, jako se puno govori o vraćanju tog digniteta učiteljskoj profesiji, ističe Plavišić dodavši kako reforme neće biti bez same podrške učitelja.
Postavlja se pitanje zašto stalno moramo govoriti o povratku digniteta nastavnika, gdje se je on zapravo izgubio, na što Željko Stipić kaže kako je dovoljno istaknuti cijenu rada nastavnika i profesora.
– Ako samo pogledamo zadnje podatke državnog zavoda za statistiku koje redovito prati to kretanje plaća, u prošle je godine zaostajanje prosječnih plaća u osnovnoškolstvu za prosječnom plaćom u Hrvatskoj bilo 850 kuna, ističe Stipić, te kaže kako je u srednjoškolskom obrazovanju to zaostajanje oko 440 kuna.
Naglašava i činjenicu da je u srednjim školama 85% zaposlenih s visokom naobrazbom, a država im nije sposobna ni osigurati prosječnu plaću.
Vesna Dodiković Jurković iz Agencije za znanost i visoko obrazovanje kaže kako bi se kapaciteti obrazovnih djelatnika trebaju promatrati u širem kontekstu.
– Europa preporuča i zahtjeva da s jedne strane tog procesa imamo aktivne profesore i učitelje, a s druge strane aktivne učenike i studente. Možda bi mi kao društvo trebali malo više promišljati i govoriti o vrijednostima i o radu i nagrađivanjima rada kao jednoj od motivacija, rekla je Dodiković Jurković.
Evaluacijske ankete u našem obrazovnom sustavu nemaju nikakvu svrhu
Dotaknuto je i pitanje same kvalitete visokih učilišta. Kada govorimo o evaluaciji kvalitete rada visokih učilišta, postoji zakonska obaveza da svako sveučilište provodi samoevaluacijske ankete, te se tako dokaže njihova efikasnost. Profesori bi sami trebali evaluirati svoj rad. Povjesničar Klasić, koji je zaposlen na FFZG-u, a prethodno je radio i u srednjim školama, tvrdi kako ipak nije sve u novcu, pogotovo kada je u pitanju kvaliteta izvođenja nastave.
– Ja na izbornoj nastavi iz jednog svog predmeta imam otprilike između 60 i 100 ljudi, neki moji kolege imaju ih osam. Ne mislim da sam ja najbolji predavač na svijetu, ali očito nečime uspijem zaintrigirati, isprovocirati ljude da dođu na ta predavanja. Nitko ih ne tjera, govorimo o izbornom predmetu, rekao je Klasić.
Kaže i kako evaluacijske ankete baš i nemaju preveliku funkciju u našem sustavu, već je stvar u radu na sebi i osobnom usavršavanju.
– Još nisam čuo da je netko rekao ‘nisam prošao na anketi’ ili ‘bio sam loše ocijenjen pa mi je to uzeto kako otežavajuća okolnost’, kaže Klasić dodavši kako ankete postoje samo zato što moraju zakonski, te kako se konstantno loše ocjene profesora u nekim zemljama kažnjavaju otpuštanjem.
On smatra i da puno nastavnika uopće niti ne želi ovu reformu, već reformu više žele djeca i roditelji.
– Puno nastavnika se uljulja u svoju rutinu, ispredaje kako ispredaje, međutim kada treba okrenuti priču, kad treba potaknuti raspravu, kad se treba educirati o tome, primjećujem da se jako malo radi na sebi, zaključuje Klasić, upitavši se je li akademska zajednica uopće spremna na ovu reformu.
Stipić na to kaže kako su loše plaće zapravo samo jedan od demotivatora, te su tu još i pitanje lošeg općeg ugleda u društvu, nema puno mogućnosti napretka na poslu. Demotivirajuća je i činjenica da stručno usavršavanje više nije pravo već privilegija nastavnika, jer škole nemaju sredstva za to, kao i uvođenje nepotrebnih administrativnih prepreka kao što je evidencija radnog vremena
Hrvatskoj potrebna promjena klime
Na kraju okruglog stola još jednom je naglašeno kako su reforme neophodne.
– Dug je da ostavimo iza sebe bolju školu od one kakvu smo naslijedili od prethodnika, rekao je Stipić.
S njime se je složio i Klasić koji naglašava koliko je Hrvatskoj potrebna promjena klime.
– Moramo raditi na izgradnji novog demokratskog društva gdje ćemo moći uspostaviti kvalitetan dijalog, reći ono što mislimo bez da strahujemo da ćemo zbog toga sutra biti napadnuti. To je reforma od koje će koristi imati svi, to je društvo koje će biti poticajno za sve, zaključuje Klasić.
