Što je pokazala inspekcija? U školi možete zabušavati koliko želite, ali nikad nećete dobiti otkaz
Premda vam se to takvim ne čini čitajući napise u medijima, ovo je još jedna tipična priča o hrvatskom školstvu. Moćna žena vršila je pritisak na školu. Škola je pod pritiskom popustila pa njenom sinu, koji je, eto, igrom slučaja i sin predsjednika države, poklonila ocjenu. Da ne budu do kraja nepravedni, poklonili su što je pokloniti trebalo i drugim učenicima. Sve su to doznali mediji pa je država, vjerujem nevoljko, morala intervenirati i poslati inspektora da uvede malo reda, što je na koncu ocrtalo cijeli vatromet apsurda u našem sustavu obrazovanja.
Foto: srednja.hr
Inspektor je utvrdio cijeli niz propusta. Ravnatelji, nastavnici, stručni suradnici. Gotovo nitko u ovoj priči nije radio svoj posao. Posao za koji dobivaju plaću iz džepa poreznih obveznika. Oni koji su svoj posao obavljali, obavljali su ga nesmotreno, neodgovorno i nepotpuno.
Nitko ništa ne radi, kazne nema
Ravnateljica nije uvijek rukovodila školom kako bi se od nje moglo očekivati, nije nadzirala svoje zaposlenike, nije kontrolirala provode li se zakonom propisane procedure. Ona je odlučila, kao i niz ravnatelja prije nje, biti ravnateljica prvenstveno na papiru i izvatku tekućeg računa. Nastavnica je mijenjala ocjene nakon što ih je pred razredom zaključila. Stručni suradnici i nadređeni nisu kontrolirali evidenciju.
Zapisnici sjednica i sastanaka nisu se vodili. Ovo je samo dio onoga što nije obavljeno iako je trebalo biti. Tu količinu nemara i nerada uopće se ne moram truditi smisleno sumirati. Nakon što pročitate nalaz inspektora, zaključak će vam se, negdje, sam nametnuti – pa u toj školi gotovo da samo spremačice odrađuju svoj posao kako treba – jer čini se da jedino u njihovoj ingerenciji nema ozbiljnih primjedbi.
Iako mnogi nisu radili svoj posao, nitko za to neće dobiti otkaz ili biti smijenjen. U pogledu sankcija inspektor taksativno nabraja obveze koje stručni suradnici, nastavnici i ravnateljica već dobro znaju, ali ih ne obavljaju. Nalaže im se, jedino i precizno, da konačno počnu poštivati propise i svoje radne obveze. Mi, dakle, zapošljavamo inspektore koji će utvrditi da cijeli niz ljudi, za to plaćenih, ne radi svoj posao pa im onda za ‘kaznu’ narediti da ipak, jel, moraju raditi svoj posao. Pritom plaću iz proračuna, koji hrvatska država puni neskromnim pražnjenjem naših džepova, dajemo i jednima i drugima; i neradnicima i onima koji ih za nerad kontinuirano ne kažnjavaju.
Ovo je opasan presedan
Poklonjene ocjene se neće poništiti. One su, utvrdio je inspektor, pravno valjane. Nema veze što su izmijenjene nakon pritisaka, van svake pameti i predviđene procedure. Izmijenjene su prije sjednice razrednog vijeća i to je ovdje, izgleda, jedino bitno. Tako danas, svi vi koji ne žicate ocjene i svoj posao radite kako priliči, upravo svjedočite opasnom presedanu. Neovisno o tome koju ocjenu učenik dobije u školi i što ju nastavnik formalno zaključi. Tu ocjenu, očito, može po nalogu ili vlastitom nahođenju mijenjati kako poželi. Sve dok to učini ‘na vrijeme’, problema nema.
Dodatni se apsurd ocrtava u još jednoj dimenziji. Nastavnica matematike tvrdi da je mijenjala ocjenu jer je od nje to traženo, a inspektorat, koji ne može zauzimati strane pa se zloupotrebom moći i pritiska ovdje niti konceptualno ne bavi, ipak zauzima stranu. Ravnateljici, onoj nadređenoj, jednoj od rijetkih koja je imala možebitan autoritet tražiti od nastavnice da se ocjena mijenja, daju za pravo da sama odluči hoće li kazniti nastavnicu. Štoviše, još joj predlažu da je ‘kazni’ pisanom opomenom.
Što je pokazao ovaj slučaj?
Inspekcijski nadzor pokazao je da u ovoj školi postoje propusti, da pojedini nastavnici, stručni suradnici i ravnateljica škole svoj posao ne obavljaju savjesno. Pokazao je i da se ova država neće obračunati se s neradnicima u svojim redovima, osim upozoriti ih kako se radne obveze ipak moraju izvršavati, a zakon poštovati. Pokazao je i da ne razumije ili ga, tim gore, nije briga za odnose moći pa onima koji su trebali nadzirati, a nisu, sad legitimira moć kažnjavanja, a njihove podređene, na koje je navodno vršen pritisak, kažnjava više nego sve ostale.
Da ne zaboravimo ni sveučilišnu profesoricu, prvu damu, moćnicu ove crtice. Njenim se ponašanjem, logikom stvari, inspektor nije bavio. Bavit će se eventualno neke druge nadležne institucije. No, naglasimo; ona se krije iza toga da samo upozorava na nepravilnosti te nikako ne traži višu ocjenu za svoga sina. Njeni su postupci rezultirali upravo vanproceduralnim podizanjem ocjena i, samim time, još većim nepravilnostima u školi. Na to se, koliko znamo, nije žalila, a nitko ni za što ne bi ni znao da, kao i nebrojeno puta do sada, mediji nisu, za razliku od svih ostalih u ovoj priči, adekvatno odradili svoj posao.
*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije portala srednja.hr
