Što sve mora raditi tajnik osnovne škole? ‘Ima dana kada se ne dižemo niti na WC’
Otkako je na savjetovanje s javnošću o Obrascu prethodne procjene za Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi stiglo skoro 500 komentara, koji su uglavnom bili o statusu tajnika škola i voditelja računovodstva, upravo se o njihovim poslovima i ulogama u školi počelo sve više pričati. Kao najveći problem istaknuli su to što im je koeficijent prije deset godina smanjen, a količina posla svake je godine samo rasla. O tome što točno sve tajnici škola moraju raditi razgovarali smo s tajnicom jedne osnovne škole u Zagrebu koja taj posao radi skoro 15 godina.
Kada trebate predati neki papir u školi, kome se prvo obratite? Osobi u tajništvu. Kada nedostaje kreda u razredu, kod koga idete po njih? Kod tajnika ili tajnice škole. Kada nastavnicima treba neki dokument vezan uz njihov radni odnos, gdje će ga prvo potražiti? U tajništvu škole. Tajnici škola pravi su sinonim izreke ‘Katica za sve’ jer kada god netko od djelatnika ili učenika škole ne zna odgovor na neko pitanje, svi se prvo sjete tajništva.
Zašto uopće pričamo o poslovima tajnika škola i voditelja računovodstva?
No, što sve zapravo radi tajnik jedne škole? O tome smo razgovarali s tajnicom jedne osnovne škole u Zagrebu koja taj posao radi skoro 15 godina, ali je za potrebe ovog članka željela ostati anonimna. No, prije nego što , podsjetimo zašto se o njima, ali i o voditeljima računovodstva škola u posljednje vrijeme krenulo sve više pričati. Oni su masovno komentirali nedavno savjetovanje s javnošću o Obrascu prethodne procjene za Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Svi su u skoro 500 komentara tražili jedno – da se status tajnika i voditelja računovodstva izjednači sa statusom stručnog suradnika.
– Od 2001. do 2013. tajnici i voditelji računovodstva (VSS) imali su isti koeficijent kao i učitelji, nastavnici i stručni suradnici (VSS). Političkom odlukom koeficijent je smanjen u 2013. i od tada se nije izjednačio s koeficijentom učitelja, nastavnika i stručnih suradnika. Od 2013. poslovi tajnika i voditelja računovodstva u školi postaju sve složeniji tako da se kontinuirano povećava opseg i raznovrsnost poslova koje obavljaju uz visok stupanj samostalnosti u radu, glasio je jedan komentar.
Dodali su i kako i koeficijenti trebaju biti izjednačeni kao nastavnicima i stručnim suradnicima te svima omogućiti napredovanje. Smatraju i da Zakonom treba status tajnika škole i voditelja računovodstva izjednačiti sa statusom stručnog suradnika kako bi se reformski procesi mogli kvalitetno obavljati.
– U sustavu je došlo do velikih promjena koje su se odrazile na sva radna mjesta zbog složenosti i povećanog opsega poslova. Podržavam izmjene i dopune novog Zakona koji će omogućiti kvalitetan odgoj i obrazovanje, no imajte na umu da voditelji računovodstva i tajnici već sada odrađuju preveliki obujam i količinu posla, a to se nikako ne uklapa u ideju racionalnog korištenja postojećih radnih resursa. Modernizacijom sustava odgoja i obrazovanja bi trebali zadržati kvalitetan i stručan kadar te im omogućiti podršku i administrativno rasterećenje u vidu zapošljavanja računovodstvenog referenta (SSS) i administratora (SSS) kao pomoć učinkovitoj i kvalitetnoj provedbi reforme sustava odgoja i obrazovanja, poručili su u komentarima tajnici i voditelji računovodstva.
‘Radimo samo ono što gori i bez čega škola ne bi mogla funkcionirati. Ima dana kada se ni ne dižemo na WC’
Ništa drugačije ne smatra ni naša sugovornica, koju ćemo za potrebe ovog članka zvati Kristina. Kako smo već rekli, kao tajnica škole radi skoro 15 godina, a u tom je periodu promijenila četiri škole u kojima je radila. Na kraju se zaposlila na neodređeno u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi, ali, kako nam je otkrila, radi i dodatan posao i to kao ispomoć u drugoj školi ako se ravnatelji nađu u problemu jer je tajnica na bolovanju, a ne mogu naći adekvatnu zamjenu.
– Važno mi je da shvatite kako ja nisam početnica koja ne zna raditi svoj posao, a iskreno najlakše mi je bilo raditi kao početnici jer sam radila samo ono što su mi rekli da radim. Sada je ipak malo drugačije jer sam puno bolje upoznala materiju i širinu posla te znam što bismo sve trebali raditi te koliko je to nemoguće odraditi u okvirima redovnog radnog vremena, započela je svoju priču Kristina.
Istaknula je kako se administracija svih škola trenutno nalazi u ogromnom problemu, a pogotovo osnovne škole jer je njihova administracija, u većini slučajeva, svedena samo na dvije osobe: tajnik školske ustanove i voditelj računovodstva.
– Po trenutno važećem zakonskom okviru, moja škola je premala za dodatno zapošljavanje u administraciji škole te smo dobili i odbijenicu Ministarstva znanosti i obrazovanja za traženo dodatno zapošljavanje administrativnog referenta jer kolegica i ja više stvarno ne možemo držati ovaj tempo. Ne samo da ne možemo držati ovaj tempo, već se svakodnevno posao i povećava, a koliko god mi fleksibilne bile, ne možemo se toliko rastegnuti. Funkcioniramo po principu ‘Do kada je rok?’ I radimo samo ono što gori i bez čega škola ne bi mogla normalno funkcionirati. Ima dana kada se ni ne dižemo na WC, tj. odgađamo odlazak do krajnjih granica jer samo da još odradim ovo ili završim ono, govori nam Kristina.
Galerija 2 Fotografija
Otvori‘Voljela bih posao gdje bih mogla otići na godišnji bez laptopa, FINI-nog stika i službenog mobitela’
Dodala je kako je njena škola ‘idilična za rad’ jer nema puno učenika – manje od 350, radi se u dvije smjene i ima oko 50 zaposlenih. Njen odnos s učiteljima i ostalim djelatnicima škole je, kaže, odličan te da s njima nema nikakvih problema. No, zato što su vrata njenog ureda uvijek i svima otvorena, često joj se čini da je na autobusnom kolodvoru.
– Trebate li novu plavu penkalu, crvena vam je upravo prestala pisati ili vam treba korektor – pravac tajništvo! Nedostaju vam škare, ljepilo, kuverta, hamer papir, A3 papir ili vam je potrebno otvoriti vrata na parkingu, znate koga ćete pitati za pomoć. Nema tonera u kopirki ili je zapeo papir u istoj, zna se koga ćete prvoga potražiti jer ja kao da imam posebnu vezu sa svim postojećim kopirkama na svijetu i mogu otkloniti većinu grešaka koje javljaju svojim posebnim čarobnim dodirom, a ako niste znali na fakultetu sam očito i slušala poseban kolegij: Kako popraviti kopirku u tri koraka! Nema toaletnog papira ili papira za ruke, eto mojih spremačica u tajništvo kako bi me uputile što trebam naručiti i za taj segment poslovanja škole, opisala je Kristina.
No, naglašava kako ‘ne zamjera svojim djelatnicima’ jer su, kaže, kao i svi u sustavu najčešće prepušteni sami sebi. Razlog zašto za sva navedena pitanja dolaze kod nje leži u tome što škola nema informatički odjel, odjel za narudžbenice, odjel za pravne poslove, odjel za nabavu, odjel za kadrovske poslove, pisarnicu, pismohranu i mnoge druge odjele.
– Osobno iznimno volim svoj kolektiv, vjerujem da sam svojim dosadašnjim radom stekla njegovo povjerenje i poštovanje i najiskrenije još uvijek sam u ‘sustavu’ upravo zbog tih ljudi. Voljela bih da su loši prema meni i da si nismo ovako dobri jer bih već odavno otišla iz sustava i našla normalan posao. Posao gdje bih mogla otići na bolovanje kada mi je dijete bolesno bez ometanja i poziva te rješavanja žurnih mailova i poštivanja rokova. Posao gdje bih mogla otići na godišnji bez laptopa, FINI-nog stika i službenog mobitela. Posao gdje bi me netko zamijenio dok bih bila odsutna, a ne da me dočeka još veći kaos nego kada sam otišla. Još uvijek sam u sustavu samo zato što mi se ta moja škola uvukla u svaku poru moga tijela jer taj život škole te nosi dalje i daje ti snagu da izdržiš, rekla je Kristina.
Tajnici osnovnih škola uz sve još imaju i posao oko školske kuhinje
Posao tajnika u osnovnim školama posebno je zahtjevan jer na njih spadaju još i poslovi školskih kuhinja. Kristinina škola ima ostavu za školsku kuhinju, ali je manja od pet kvadrata, tako da nemaju prostora za ostavu i gdje skladištiti hranu i ovise o dostavama i vozačima.
– Upravo ta mala specifičnost nas posebno fascinira jer i u svojim kućanstvima odvajamo poprilično vremena na ono famozno: Što ćemo sutra kuhati? Što mislite kako to izgleda i koliko se vremena odvaja za funkcioniranje školske kuhinje? U mojoj školi se radi samo o preko 300 mliječnih obroka, preko 200 ručkova i oko 80 užina svaki dan, koje se kuhaju u našoj školskoj kuhinji. Stalno se vrtimo u krug jer nikada ne možemo odraditi posao do kraja, jer kraja nema. Ako ikada i napravimo kompletnu renovaciju kuhinje ne vjerujem ni da će onda biti mir, već će krenuti kvarenje strojeva, pa kvar na ventilaciji za koju ne možete naći majstora kako bi je popravili jer ni majstora nema. Začarani krug, navela je Kristina.
Galerija 4 Fotografija
OtvoriU Zagrebu sustav školskih kuhinja ima posebno bizarna problem
Vlada Republike Hrvatske je krajem prošle godine donijela Odluku o kriterijima i načinu financiranja, odnosno sufinanciranja troškova prehrane za učenike osnovnih škola. Ali, govori nam Kristina, nije donijela odluku o dodatnom zapošljavanju u administraciji osnovnih škola. Zatim je opisala kako naručivati hranu svaki tjedan za potrebe školske kuhinje znači i barem jednom tjedno ući u online aplikaciju Grada Zagreba za one artikle za koje je Grad proveo objedinjenu javnu nabavu. Aplikacija sama po sebi zvuči super, ali Kristina nam otkriva veliki problem koji je njihov posao dodatno otežao i zakomplicirao.
– Aplikacija je još uvijek prilagođena Internet Exploreru te za narudžbe imamo poseban laptop jer nam je potrebna i stara Java, a na našim kompjuterima mora biti instalirana nova Java kako bi sve ostale aplikacije mogle nesmetano raditi. Sve bi to još bilo nekako kada bi i sama aplikacija bila prilagođena našim potrebama, ali mi prilagodljivi koliko jesmo uspijevamo doskočiti i njoj. Pripremamo narudžbe, printamo narudžbenice, nosimo ih u kuhinju te čekamo kada se spoje s otpremnicama kako bismo ih spojili i s računom kada stigne preko Fininog sustava za e-Račune; ma čas posla! Malo naručuj, malo otkazuj narudžbe, reklamiraj, arhiviraj, storniraj. Pretipkaj jelovnik za web stranicu, šalji ga na objavu, printaj za novi tjedan pa poziv u pola sedam ujutro kako nije stigla isporuka, gdje je zapelo? Kombiniraj što sada, djeca moraju jesti za manje od dva sata i tako iz dana u dan, ispričala nam je Kristina.
U životu izvan škole, govori nam Kristina, najdraže joj je pitanje: ‘Ma što ti radiš toliko u toj školi?’ Na to se prije, kaže, znala zamisliti jer joj nije bilo jasno zašto joj izgleda da stalno nešto radi na poslu, ali da ima osjećaj kako ništa ne odradi do kraja, a količina zadataka se samo povećava.
– Taman dok jedno završim s x prekida zbog raznih situacija, već je stigla hrpa novih mailova, nešto pošte, a ni mobitel nije prestao vibrirati od svih grupa za čitanje koje nam je donijela korona zbog brže i lakše komunikacije između djelatnika škole. Hvala Bogu pa smo u 21. stoljeću i svima smo odmah dostupni, ali to oduzima ogroman dio vremena i neprestano pristižu nove informacije koje se ne stignu kvalitetno obraditi. Pošta više ne putuje do nas pet dana ili više, kako bismo dobili neku informaciju i imali još neki razumni rok za odradu. Već smo mi svima dostupni sada i odmah, a rok je danas do podneva, sutra do 10:00 ili žurno do kraja sutrašnjeg dana, nije li to divno? Nije bitno što ste si vi već isplanirali što trebate odraditi taj dan, ali sve to stavljate u neki drugi plan jer stigao je mail žurno! Blažena naša digitalizacija, a opet bez fizičkog papira u našoj državi ne možeš ništa odraditi, objasnila je Kristina.
‘Ja još nisam vidjela niti jednu školsku zgradu kako odrađuje posao koji je škola dužna odraditi’
– Ne znam ni gdje staviti zadnju točku niti ima li je, ali popis je uistinu osebujan i nema mu kraja. Osobno planiram početi tražiti novi posao ako niti sada ne postanemo predmet Zakona jer znam kako moj trud i obavljeni posao vrijedi puno više od 1.088 eura s ugovorenim povećanjem prema Dodatku III TKU i uključenim prijevozom za Grad Zagreb. Makar nije sve u novcu jer ja sama ovaj posao ne mogu obavljati niti za tri tisuće eura jer ga nije moguće odraditi u redovno radno vrijeme. Meni je potrebna pomoć u obliku novog čovjeka u administraciji kako bi i moja škola mogla napokon zakonito poslovati. A ako i kada odem sustav ću teškom mukom izbrisati iz svake pore svoga tijela i on više neće biti moj problem, rekla je tajnica škole Kristina.
Ona, baš kao i svi njeni kolege iz tajništva i računovodstva, stalno slušaju obećanja kako će biti bolje, ali da se promjene ne mogu se dogoditi preko noći. No, Kristina je uvjerena da će se, ako ostane ovako kako je sada, prije ili kasnije dogoditi krah sustava.
– Mi nismo nikada predmet našeg Zakona, ali mi smo onaj mali djelić zakona koji kaže: škola je dužna, škola će, škola treba, škola je u obvezi, ŠKOLA! Ma koja škola! Ja još nisam vidjela niti jednu školsku zgradu kako odrađuje posao koji je škola dužna odraditi. Vidim samo ljude koji žive školu i koji ostavljaju svoje zdravlje, žrtvuju svoj privatni i obiteljski život za školu, ali škola sama bez tih ljudi ne postoji i ne funkcionira, poručila je Kristina.