Tabu tema u Hrvatskoj: ‘Dva puta tjedno javljaju nam se mladi sa suicidalnim mislima, ponekad i s već osmišljenim planom’
Ovih dana javnost je u televizijskom prijenosu uživo svjedočila činu samoubojstva, o čemu se u hrvatskim medijima još uvijek intenzivno izvještava. No, ono čemu se ne pridaje dovoljno pozornosti jest način na koji je taj prijenos i kasnije izvještavanje utjecalo na publiku, posebice mlade. Da je ta tema važna potvrđuju nam i iz Hrabrog telefona, odakle kažu kako izvještavanje o samoubojstvima ima tendenciju izazivanja i promoviranja samoubilačkih preokupacija među mladeži, na koju najviše i utječe. Osim toga, u razgovoru s psihologinjom doznajemo i da se u Hrabri telefon javlja sve više mlađih osoba koje promišljaju o samoubojstvu.
foto: pixabay
Iako je prošlotjedni prijenos samoubojstva uživo bio prekinut vrlo brzo nakon Praljkova čina, postupak ispijanja otrova u obliku videa i fotografija već danima se pojavljuje na različitim medijskim platformama.
Ovaj šokantan čin ostat će zabilježen u povijesti medijskog izvještavanja, ali ne možemo se ne zapitati kako on utječe na gledatelje. O temi samoubojstva i suicidalnih misli među mladima u Hrvatskoj se ne govori mnogo, a kako su nam kazali iz Hrabrog telefona, sve više pripadnika mladenačke populacije obraća im se upravo zbog tog problema. Na naša pitanja vezana uz problem suicidalnih misli i ona o tome kako prepoznati osobu koja se s njima bori te kako je prijenos i izvještavanje o samoubojstvu mogao utjecati na gledatelje porazgovarali smo s psihologinjom iz Hrabrog telefona, Anamarijom Vuić.
Koje su najčešće zablude oko suicidalnih misli i samoubojstva kod mladih? Primjerice, često čujemo onu: ‘osoba koja govori da će počiniti samoubojstvo, to sigurno neće napraviti’, je li to istina?
Svaki razgovor o samoubojstvu važno je shvatiti ozbiljno. Kada se netko odluči na počinjenje samoubojstva, osobe iz njene okoline često naknadno prepoznaju znakove koji su upućivali na to. Kada mladi razmišljaju o samoubojstvu, obično ne znaju izraziti svoje emocije i važno je pružiti im podršku i ne ignorirati njihove pozive u pomoć. Još neke od zabluda koje često čujemo su i da osobu ništa neće spriječiti da počini samoubojstvo ako je to naumila ili da pričanjem o samoubojstvu osobi dajemo ideju o tome da ga počini. Samoubojstvo je i dalje tabu tema u našem društvu i zaista neke ljude ne možemo spriječiti u tome da ga počine. Međutim, većina suicidalnih mladih osoba zapravo ne žele smrt, već prestanak boli koju osjećaju. Baš zbog toga je važno da se razgovorom osvijeste posljedice ovog čina, a kod mladih posebno pratiti moguće promjene u ponašanju i posvetiti im svoje vrijeme.
Kako zajednica, recimo razred, može prepoznati da osoba u njihovu društvu razmišlja o samoubojstvu? Postoje li neki znakovi kao što su pretjerana introvertiranost ili ekstrovertiranost?
Tinejdžeri nam često više govore svojim ponašanjem nego riječima. Kod mladih koji razmišljaju o samoubojstvu često se može vidjeti da se povlače u sebe, izoliraju od drugih i gube interes za aktivnosti u kojima su inače uživali. U školi se to ponekad može primijetiti i kroz često spominjanje teme smrti u školskim zadaćama i razgovoru s drugima, u poteškoćama u koncentraciji, zanemarivanju vlastitog izgleda i higijene… Najvažnije je obraćati pažnju na bilo kakvu naglu promjenu ponašanja jer ona obično govori o tome da se osobi nešto važno događa.
Kome se osobe koje razmišljaju o samoubojstvu, kao i oni koji prepoznaju da njihovi prijatelji imaju takve misli, mogu obratiti za pomoć?
Prije svega, važno je da razgovaraju s nekim iz svoje okoline o tome što im se događa, a okolina bi ove misli trebala shvatiti ozbiljno. U kriznim situacijama može se od 0 do 24 nazvati Centar za krizna stanja i prevenciju suicida na broj 01 2376 470.
Hrabri telefon također pruža podršku djeci i mladima putem besplatne i anonimne linije na broju 116 111 te putem chata. Facebook nas je također uvrstio među svoje partnere u prevenciji suicida.
Kakva je statistika Hrabrog telefona, koliko često vam se javljaju mladi koji razmišljaju o počinjenju samoubojstva?
U posljednje vrijeme sve nam se više javljaju mladi sa suicidalnim mislima – otprilike dva puta tjedno dobijemo upite ovakvog tipa. Ponekad su to mladi koji razmišljaju o samoubojstvu, a ponekad nam se javljaju i s već osmišljenim planom. Iako vidimo povećanje broja upita na ovu temu, ne možemo reći da je to isključivo zato što je i u općoj populaciji došlo do povećanja suicidalnih misli jer razloge možemo naći i u tome da veći broj djece i roditelja prepoznaju Hrabri telefona kao mjesto na kojem mogu dobiti podršku.
Vjerujem da ste upoznati s nedavnim samoubojstvom u haškoj sudnici koje je prikazano na televiziji u prijenosu uživo. Kako takav jedan događaj može utjecati na osobu koja mu je posredstvom televizije svjedočila?
Pokazalo se da je medijsko izvještavanje o samoubojstvima, povezano i s većim brojem pokušaja samoubojstava neposredno nakon, što se naziva i Wertherov efekt. Način izvještavanja o problemu nasilja, samoubojstva i različitih traumatskih iskustava druge ljude može dodatno traumatizirati i izazvati u njima osjećaj bespomoćnosti. Istraživanja također pokazuju da ponavljano i dugoročno izvještavanje o samoubojstvima ima tendenciju izazivanja i promoviranja samoubilačkih preokupacija među adolescentima i mladim odraslim osobama, na koje ima najveći utjecaj. Odgovornost medija je ovdje velika i mogli smo vidjeti da je nakon ovog događaja, vijest postala glavna tema raznih naslovnica. Upravo takvo senzacionalističko izvještavanje o samoubojstvu važno je izbjeći, kao i detaljan opis čina. Nasuprot tome, važno je usmjeriti se na pokazatelje rizika, znake upozorenja te pružiti informacije o različitim oblicima pomoći.
