Zašto ćemo radije snimati nasilje nego intervenirati?
Slučaj tučnjave srednjoškolki u Varaždinu suočio nas je s jednim vrlo zanimljivim društvenim fenomenom. Od svih okupljenih učenika, nitko nije pokušao spriječiti nasilje, ali su se u medijima vrlo brzo pojavile snimke tučnjave.
fotografija čitatelja
Slike dogovorene tučnjave srednjoškolki iz Varaždina nedavno su šokirale javnost. Pet učenica našlo se na Starom gradu kako bi se fizički obračunale. Njihov dogovor nije bio tajan. Strasti su potpirivali dječaci iz škole. Naslađivali su se nad sočnom tučnjavom.
Vijest o tučnjavi proširila se školom. Pardon, školama. Nakon nastave na Starom gradu okupilo se mnogo publike. Prema slikama koje smo dobili, i više od stotinu. Svi u oni došli gledati makljažu pet učenica, i nitko od njih nije učinio ništa da ih spriječi. Čak ni kada bi jedna od djevojaka završila na podu, nitko nije učinio ništa. Umjesto da ih razdvoje, snimali su ih mobitelima. Snimke su brzo došle u ruke novinara.
Nemoguće je da se tog popodneva u Varaždinu okupilo više od stotinu malih sociopata. Sigurno je da je nekome, čak i većini, nakon što su suočeni sa scenama stvarnog nasilja, uzbuđenje zbog tučnjave splasnulo. Sigurno je da svi nisu uživali u stvarnom nasilju priređenom za njihovu zabavu. Neke je to sigurno potreslo. Neki su htjeli se zaustaviti. Znali su da to što gledaju nije u redu.
Nitko svejedno nije učinio ništa.
Efekt promatrača
To što su doživjeli varaždinski srednjoškolci zove se ‘Efekt promatrača’.
Efekt promatrača je sociološki fenomen u kojem ljudi koji svjedoče činu nasilja, bilo fizičkom ili seksualnom, ne čine ništa kako bi spriječili ili zaustavili taj čin ako su prisutni i drugi ljudi. Što je veći broj ljudi prisutan, to je manja vjerojatnost da će netko drugi to učiniti.
Radi se zapravo o vrlo jednostavnom fenomenu. Kada se pojedinac nalazi u velikoj grupi ljudi, instinktivno se prilagođava socijalnim normama skupine u kojoj se nalazi. Za vjerovati je da bi, od svih učenika koji su gledali tučnjavu u Varaždinu, većina njih pokušala zaustaviti tučnjavu ili krađu da su na nju naišli sami ili u manjoj grupi. U velikoj grupi ljudi, gledali su koje su socijalne norme prisutne u skupini. Nitko nije činio ništa, pa nisu ni oni. Održavali su grupu kohezivnom.
Grupa nije činila ništa jer nitko nije bio odgovoran. U velikim skupinama ljudi dolazi do raspršivanja odgovornosti. Kada na čin nasilja naletimo sami, reagiramo jer smo direktno odgovorni za ishod konkretne situacije. Naš postupak odlučuje o tome što će se dogoditi. Kada smo u velikoj skupini ljudi, svi mogu nešto učiniti, što znači da nitko nije izričito odgovoran. Nitko nije ‘morao’ učiniti nešto da spriječi nasilje. Mogao je to učiniti bilo tko od prisutnih. Svi su dijelili odgovornost za ishod situacije, što znači da nitko osobno nije bio odgovoran.
Ponašanje varaždinskih promatrača nije čudno ni nerazumljivo. Takvi slučajevi događaju se na dnevnoj bazi. Jedan je pak element cijele priče oko tučnjave varaždinskih srednjoškolki bio poseban.
Promatrači su imali mobitele.
Promatrači i društvene mreže
Efekt promatrača kod mladih se ljudi danas sudara sa još jedni, mnogo manje istraženim socijalnim fenomenom – društvenim mrežama. Društvene mreže izrazito su kompetitivna okruženja. Korisnici se na njima konstantno natječu za pažnju, za likevoe, shareove, reakcije i bilo kakav drugi oblik engagementa. Nasilje i drugi eksplicitni sadržaji najbolji su mamac. Posebno na društvenim mrežama popu Snapchata i Yetija koje nude osigurač u obliku privremenosti sadržaja.
– Uzbuđenje dokumentiranja nečega što bi moglo izazvati pažnju vršnjaka i osjećaj ‘posebnosti’ kod korisnika društvenih mreža mogli bi dati uvid u motivaciju iza objavljivanja senzacionalnog i neetičnog ponašanja. Mlađe odrasle osobe mogle bi biti sklonije ovakvom ponašanju, s obzirom da je prihvaćenost kod vršnjaka iznimno važna u ovom razdoblju života, ispričala je Huffington Post psihologinja Dara Greenwood, komentirajući sve češće objavljivanje snimki seksualnog nasilja na Snapchatu.
Takvi su slučajevi relativno česti u SAD-u, a tučnjava u Varaždinu prvi je veći primjer koji je dospio u hrvatske medije.
