Stručnjakinja za hrvatski jezik otkriva kako učenike motivirati da čitaju lektiru
Obzirom na okolnosti da se popis lektira za srednje škole nije mijenjao od 1997. godine te da na PISA-inim testovima hrvatski učenici postižu osrednje-loše rezultate kada je riječ o čitateljskim kompetencijama, odlučili smo doznati zašto je tomu tako i jesu li dvije spomenute okolnosti u korelaciji. Profesorica hrvatskog jezika, a također i jedna od sastavljačica pitanja iz ovog predmeta na državnoj maturi Sunčica Podoreški, dala nam je odgovore.
Foto: Ivan Božić/srednja.hr
Kostur popisa lektira nije se mijenjao gotovo 20 godina, a samo sitne promjene su napravljene 1997. Ne bi to bilo sporno da čitateljske kompetencije učenike nisu u padu, o čemu svjedoči i PISA-ino istraživanje iz 2009. na kojem su među 65 nacija, hrvatski đaci zauzeli 36. mjesto. Radi li sustav išta da se negativni trendovi u pogledu čitateljskih navika i kvalifikacija učenika zaustave, pitali smo profesoricu i jednu od članica Stručne radne skupine za hrvatski jezik na državnoj maturi Sunčicu Podoreški.
Izborne lektire i suvremeni tekstovi
Kako se dugo nije mijenjao popis lektira za srednje škole, pitali smo profesoricu da nam objasni kojim je kriterijima baš ovih stotinjak naslova našlo svoje mjesto na listi.
– Odabir književnih djela napravljen je prema trima nastavnim programima za hrvatski jezik: gimnazijski program (4 godine 4 sata), dva strukovna programa (4 sata prve dvije godine i 3 sata druge dvije godine te 3 sata sve četiri godine) koji su temeljeni na književnopovijesnome pristupu koji dominira u nastavnome planu i programu, objašnjava profesorica Podoreški.
Dodaje kako viša razina državnoj maturi odgovara odabranim djelima gimnazijskoga programa, a osnovna razina je pak presjek književnih djela u postojećim strukovnim programima.
Premda su neke stvari dugo nepromijenjene, profesorica objašnjava kako ipak nije da se ne radi ništa u pogledu popularizacije čitanja. Naime, dosta je toga i u rukama predavača.
– Bez obzira na to što je popis lektirnih djela već 20 godina zadan programom, posljednjih nekoliko godina nastavnike se na državnim i županijskim stručnim vijećima u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje educira da poduzimaju mjere kojima će učenike poticati na čitanje, a jedna od njih svakako je i uvođenje izborne lektire, uvođenje novih, suvremenih književnih i neknjiževnih tekstova na kojima će se ispitivati obrazovni ishodi iz područja književnosti, jezika i izražavanja.
Nastavnici su slobodni u kreiranju propisanoga nastavnog plana kako bi što uspješnije ostvarivali obrazovne ishode, objasnila je članica Stručne radne skupine za hrvatski jezik na državnoj maturi.
Eksperimentalni program u strukovnim školama donio velike pomake u rasporedu čitanja
Sve su glasnija razmišljanja dijela stručnjaka o tome kako bi bilo dobro da se promijeni raspored čitanja lektira u srednjim školama. Konkretno da se moderna književnost čita u prvom i drugom razredu, a klasična u trećem i četvrtom.
Naime, dio profesora hrvatskog jezika smatra da je učenicima zahtjevnija te manje bliska klasična književnost pa onda na osnovu toga stvaraju otpor za čitanje već u ranoj fazi srednjoškolskog obrazovanja.
– Veliki je pomak u rasporedu čitanja književnih djela napravljen uvođenjem eksperimentalnoga programa za dvadesetak strukovnih programa koji se temelji na točno određenim obrazovnim ishodima i tematskome pristupu književnosti prema kojemu se djela starije hrvatske književnosti uglavnom čitaju u trećemu i četvrtome razredu.
Obvezna djela čitaju se cjelovito, dok je predložen i veći broj izbornih djela, što je i u skladu sa suvremenim načelima u poučavanju književnosti.
Nadamo se da će taj pristup slijediti i najavljena predmetna kurikularna reforma, govori profesorica Podoreški.
Za kraj smo pitali stručnu sugovornicu da komentira spomenute rezultate (36. od 65 zemalja) hrvatskih srednjoškolaca na posljednjem PISA istraživanju koje je ispitivalo čitalačke kvalifikacije.
– Navedeno 36. mjesto oko sredine ljestvice nije neuspjeh, a vjerujemo da će pri sljedećim testiranjima pokazatelji biti i bolji.
Najvažnije je jasno precizirati ishode za poučavanje čitanja prema kojima bi se čitanje različitih vrsta tekstova poučavalo od predškolske dobi do završetka srednjoškolskoga obrazovanja. Nadalje, čitanje bi trebalo sustavno povezivati s ostalim jezičnim djelatnostima, odnosno slušanjem, govorenjem i pisanjem, zaključuje Sunčica Podoreški.
