I naravno, potrebno je ne odustati i kod najmanjeg neuspjeha! Ne kaže se uzalud:
Još je davnih dana rimski filozof Seneka rekao: Dokle god živiš, uči kako živjeti! Izgleda da naposljetku, učimo cijeli život i da je učenje cjeloživotni proces.
Što je zapravo učenje? Učenje je relativno trajna promjena u ponašanju ili znanju do koje je došlo uslijed iskustva ili vježbe. Naravno, i pamćenje je preduvjet učenja. Kako bismo nešto naučili, trebamo određenu informaciju usvojiti, zadržati i naposljetku koristiti. Postoji više vrsta teorija učenja – učenje uvjetovanjem, pa socijalno učenje i naposljetku kognitivne teorije učenja. No, sada ćemo se ipak osvrnuti na što bolju organizaciju učenja, što dovodi do bolje koncentracije, nema one lude zbrke i kampanjskog učenja i jedinica.
Pa krenimo redom. Kako bi što bolje mogli učiti, prije svega bitno je da kad krenete učiti niste gladni. Kad je to slučaj, tada najčešće zvrdate nakon 10 minuta čitanja neke lekcije, a da ništa ne shvaćate i u glavi vam lete misli kako ste gladni i kako bi vam sada dobro sjeo jedan sendvič. Pa kako ne bi razmišljali o sendviču, nego o npr. jednadžbama s dvije nepoznanice ili Petru Krešimiru IV, prije nego krenete učiti bilo bi poželjno da ste siti kako bi i mozak mogao bolje funkcionirati. Nadalje, važno je i da ste odmorni, koliko je to moguće. Ukoliko možete, malo odspavajte nakon napornog jutarnjeg školskog dana kako bi popodne bili svježi i odmorni (pritom mislim na lagani hrkanac od pola sata, a ne izležavanje od 3 sata nakon kojeg ste još umorniji i pojma nemate koji je dan kad se probudite. Poznato?)
Također, važno je i da je prostorija u kojoj učite provjetrena, da ima dovoljno kisika, da nije u njoj prevruće što bi vas dodatno moglo uspavati, ili pak da je prehladno, pa se smrzavate i ne možete razmišljati o ičemu osim o Sibirskoj hladnoći.OK, kad smo to riješili, krenimo dalje. Najbitnije je imati razrađen plan učenja. Ako vam je naum učiti 2, 3 predmeta isti dan, potrebno je napraviti realan plan rada i aktivnosti. Npr. učim od 16-19h. To znači da krećete u 16h, a ne u 18:30h!
Nadalje, učite u komadu od 45 minuta, jer je to optimalna duljina koncentracije (što mislite, zašto školski sat traje upravo 45 minuta?). Nakon toga možete napraviti kratku stanku od 5-10 minuta kako bi nešto popili ili se malo razgibali.Nakon toga krećete dalje i tako redom. Učite kako ti odgovara, nekome više leži učenje težih pa lakših predmeta, nekome pak obrnuto.
Isto tako, dobro je da razdijelite velike tekstove na manje cjeline i učite odlomak po odlomak i ispisujete ili podcrtavate najvažnije.Na kraju svakog pročitanog, podcrtanog odlomka, poželjno je da na glas ispričate o čemu se tu zapravo radi. Kao da sami sebe ispitujete. Koristite pritom svoje riječi kako bi nešto objasnili, a ne da samo nabubetate tekst napamet i ne razumijete o čemu se uopće radilo u tekstu.
Kako bi gradivo što bolje usvojili, možete koristiti i kognitivne mape za obradu gradiva. One mogu biti u obliku crteža, dijagrama, simbola, brojeva, a izrađuje se na način da se u središtu nacrta glavni pojam, a onda ga se razrađuje što slikovitije. Kognitivne mape spadaju u mnemotehnike.
Što su mnemotehnike? Mnemotehnike su specifične mentalne strategije za poboljšanje pamćenja. Vuku svoje korijene, kao i većina današnjih znanosti, iz stare Grčke. Inače, mnemotehnike se dijele na verbalne, vizualne i mješovite. Spomenut ćemo samo one najvažnije i koje se najčešće koriste. Uspješnost korištenja mnemotehnika ovisi od osobe do osobe: netko je vizualan tip, pa bolje pamti predodžbe, drugima je opet lakše praviti akronime definicija, a treći posežu za kognitivnim mapama. Pa, evo nekih od mnemotehnika:
Skraćivanje – vrsta verbalnih mnemotehnika kojom skraćujemo broj informacija koje trebamo zapamtiti. Koristi se za skraćivanje različitih svakodnevnih pojmova, proizvoda, naziva institucija, pojava i sl., a temelji se na stvaranju akronima za duže oblike riječi koje je teže upamtiti. Tako npr, engleska riječ za obitelj – FAMILY je zapravo akronim od – Father And Mother I Love You.
Elaborirano kodiranje- ovu mnemotehniku koristimo tako što dodamo informacije koje su nam više poznate i prerađujemo ih u zanimljive riječi, fraze ili rečenice koje nam je lakše upamtiti. Na sličan način možemo pamtiti i različite formule tako što od prvih slova načinimo smislenu rečenicu. Formula za računanje brzine v = s/t složimo u obliku rečenice „Vidim Slona Tamo!”
Rečenični mnemonici – stvaramo rečenice ili logičnu priču od pojmova koje trebamo upamtiti. Jedan od primjera za ovu mnemoniku jest miješanje vode i kiseline u kemiji: znamo da to može biti opasno ako se ne zna redoslijed miješanja. Budući da nikad ne smije ići Voda u Kiselinu, prva slova nas mogu asocirati na VUK-a, opasnu životinju, što nam svakako pomaže da zapamtimo ovu važnu informaciju.
Rima i ritam – unošenje rime i ritma u materijal koji treba zapamtiti znatno olakšava učenje, što se posebno očituje kod manjih uzrasta. Vjerojatno su i vama poznata rimovana pravila o minusima i plusevima kod računanja sa zagradama u matematici: Kad je ispred zagrade manje, u zagradi se mijenja stanje., Kad je ispred zagrade više, zagrada se briše.
Metoda prostornog uređenja stranice – temelj ove vrste mnemotehnika jest to da zabilješke razmjestimo na papir tako da dobijemo prostorni raspored prikladan za pamćenje. Dosjećanjem mjesta na kojem su prostorno raspoređene informacije, olakšava nam dosjećanje tih informacija, upravo zbog toga što su raspoređene na nama prihvatljiv način i možemo ih tijekom reprodukcije zapamćenog gradiva vizualno predočiti.
U ovu skupinu mnemotehnika spadaju i kognitivne mape – danas najpopularnija i najraširenija vrsta vizualnih mnemotehnika. Pomažu pri bržem učenju: može se upamtiti veća količina informacija u kraćem vremenskom roku. Lako se mogu dodati kasnije ideje koje su nam naknadno pale na pamet, a pomažu nam da se koncentriramo na strukturu informacija i veze između njih. Mogu također obuhvatiti veliku količinu gradiva u nekoliko mentalnih mapa.
Nadam se da će vam ove mnemotehnike pomoći u daljnjem učenju, a važno je da svatko pronađe onu ili više njih koje mu najviše pomažu!
Nakon što smatrate da ste usvojili gradivo, slobodno se nagradite npr. nekom čokoladicom, slušanjem omiljene glazbe ili pak kratkom serijom (naravno, ocjena će pokazati jeste li dobro procijenili usvojenost gradiva).
I naravno, potrebno je ne odustati i kod najmanjeg neuspjeha! Ne kaže se uzalud:
