U 51. godini preminula omiljena nastavnica iz Splita: ‘Osjećam se prazno, nema više našeg sunca’
Osnovna škola Ravne njive-Neslanovac Split danas je zavijena u crno – opraštaju se ondje od nastavnice likovne kulture Ivane Čupo. Preminula je u 51. godini života, a da nije bila omiljena samo među kolegama, svjedoče i pisma učenika koji se dirljivim riječima opraštaju od svoje nastavnice.
Osnovna škola Ravne njive-Neslanovac oprašta se od nastavnice Ivane Čupo|foto: Facebook škole
– Dragi učenici, roditelji, kolege i kolegice… Naša škola od jučer nije ista. Napustila nas je draga i posebna nastavnica Ivana Čupo. Shrvani smo njezinim iznenadnim odlaskom, tužni jer smo izgubili osobu koja je ovoj školi davala šarm i boju, obavijestili su iz Osnovne škole Ravne njive-Neslanovac Split.
‘Nema te osobe na svitu čija mi je pohvala značila više od njene’
Ivana Čupo preminula je u 51. godini života, a u toj školi predavala je likovnu kulturu. Zato iz škole kažu kako su jutros svima na licima samo neke sive i crne nijanse, strah i neizvjesnost, puno pitanja. Nastavnica Čupo nije bila omiljena samo među kolegama, nego i učenicima, a neki od njih oprostili su se od omiljene nastavnice putem pisma.
– Ma nema te osobe na svitu čija mi je pohvala značila više od njene. I sad svi oni nedovršeni radovi ostaju u onoj rupi od kabineta. Svi oni dovršeni odlaze s njom visoko gore. ‘Drvofiks do kraja 8. razreda i tempere i vodene boje!’ Sve su te riječi na prvi pogled obične i isprazne, ali njihova je veličina u tome što ih je Ona izrekla. Volila je svoj grad. Mali Split velike umjetnosti. Nema sata na kojem sveti Duje nije bija spomenut baren jednom. Kako je šarala po onoj ploči, samo su joj ruke letile… ‘Sori šta je neuredno!’, a mi za šest života ne bismo nacrtali tako nešto. Kratke prezentacije, ražnjići umisto pera, kontrolni priko puta, šinjorine… Sve to ostaje u nama do kraja putovanja zvanog život. Samo još ka zadnje riči šta bi tribali reći: Neka uživa gori, lipo je tamo, a virujen i puno boja. ‘Amo, lipa naša…!’, napisala je osmašica Marija.
‘Ona je bila doista sunce ove škole, uvijek je bila tu’
Neki su nastavnici posvetili pjesmice, a u hodniku škole njoj u spomen gore i lampioni. Da je ostavila veliki trag na svojim učenicima, potvrđuje i pismo učenice Antonie.
– Osjećam se prazno. Ne mogu vjerovati da je nema. Nema više našeg sunca, nema više: ‘Ne igraj se škarama!’, nema više jedne od najboljih nastavnica koju je Bog ikada poslao. Ona je bila doista sunce ove škole, uvijek je bila tu… Ako ne u prvim redovima onda u zadnjima, ali bila je prisutna. Njeni su radovi stvarno obilježili školu kao šareno i veselo mjesto. Njena spontanost, sreća i volja za radom su bile osobine koje je uvijek imala uz sebe. Za mene ona nije bila samo nastavnica Likovne kulture već snažna žena koja je mene i cijelu školu pretvorila u ono što smo sada. Imala je talent, ljubav za umjetnost u svakom radu vidjela je potencijal i ljepotu. Zato ju je Bog i uzeo k sebi jer je bila pravi anđeo, napisala je učenica Antonia.
