Pretraga

U teškoj nesreći preminula omiljena profesorica: ‘Veliki ljudi ostavljaju velike praznine’

A- A+

U prometnoj nesreći koja se dogodila u petak na autocesti A1 poginula je profesorica geografije iz II. gimnazije Split Jagoda Lerotić. Bila je omiljena i među učenicima i među kolegama, koji se od nje opraštaju dirljivim riječima.

Jagoda Lerotić | foto: Unsplash/II. gimnazija Split

‘Leti ko lišće što vir ga vije, za let si, dušo, stvorena’ – stihovi su Tina Ujevića kojim se danas od omiljene profesorice geografije Jagode Lerotić oprostila II. gimnazija Split.

‘Vaš glas i smijeh još nam odzvanjaju u ušima’

Profesorica Lerotić tragično je preminula u prometnoj nesreći koja se u petak u večernjim satima dogodila na autocesti A1.

– Naviknuli ste nas na lijepe vijesti. Kreativnost, radost, humanitarni rad, zelenilo, kolače, božićne ukrase, natjecanja, olimpijade, izlete. Milijun najljepših planova iz neiscrpne radionice Jagode Lerotić. U ovim trenucima nevjerice i neizmjerne tuge hvatamo se za sve ono lijepo što ste prošli s nama. Vaš glas i smijeh još nam odzvanjaju u ušima. Pokušavamo se držati dostojanstveno jer znamo da biste Vi tako htjeli. Da sve odradimo kako treba, uzdignute glave, pedantno i pošteno. Onako kako ste Vi naučili tolike generacije: uvijek raditi moralno, marljivo i s ljubavlju, stoji u nekrologu koji je škola objavila na društvenim mrežama.

Bila je mentorica na natjecanjima, s učenicima sudjelovala u raznim projektima…

Prije samo nekoliko dana učeniku kojem je bila mentorica na natjecanjima dodijeljena su dva Oskara znanja. Kako navode iz škole, inteligencija profesorice Lerotić, nevjerojatan smisao za humor, znanje i savjesnost, ljubav prema poslu i ponos na učenike i sve što rade, nikad neće biti zaboravljeni.

– Nedavno ste s njima sadili stabla. Širili to svoje zeleno srce kroz prirodu i ljude. Nastavit će rasti – i vaši projekti i vaša djeca. Zalit ćemo ih suzama, ali nikad nećemo zaboraviti ono što ste nas naučili. Veliki ljudi ostavljaju velike praznine, no trudit ćemo se puniti taj crni beskraj mislima o svemu lijepome što ste napravili, u nadi da smo svi barem djelomično doprinijeli tom pamtljivom osmijehu. Beskrajno nedostajete. Na kraju ovozemaljskog puta – ostajete zauvijek živjeti u našim srcima, napisali su iz II. gimnazije Split.