Učenici su nam otkrili zašto i koliko markiraju: Opravdaju se ispričnicom koju sami napišu
Prošle školske godine oboren je rekord po broju izostanaka u osnovnim i srednjim školama u Hrvatskoj. Srednjoškolci su izostali s nastave 13.463.453 sata, od čega ih je više od pola milijuna bilo neopravdano. Prošetali smo se oko nekoliko zagrebačkih srednjih škola i pokušali pronaći učenike koji markiraju da ih pitamo nešto više o ovoj pojavi i provjerimo kako si uspiju opravdati te sate.
Foto: pixabay
Protekle godine osnovnoškolci i srednjoškolci izostali su s ukupno 30 milijuna školskih sati. Kada je riječ o srednjoškolcima, njih 145.743 s nastave je izostalo 13.463,453 sati. Od toga su 12.946,752 sata bila opravdana, dok je 516.701 sati neopravdano. Ministrica je zbog prevelikog broja izostanaka bila najavila da će Ministarstvo razmotriri da se broj roditeljskih ispričnica limitira.
Markiraju iz dosade, opravdaju lako
Prošetali smo oko nekih zagrebačkih srednjih škola i pokušali pronaći odbjegle đake. Pokraj jedne škole naišli smo na trojac koji je lagano hodao prema obližnjem kafiću. Drugi sat popodnevne nastave tek je počeo, pa su izgledali kao dobar ulov za ovaj tekst. Zaustavila sam ih, predstavila se i rekla da pišem tekst o markiranju iz škole. Oni su se značajno pogledali pa sam im odmah naglasila da naravno neću pisati njihova imena ni školu što ih je malo opustilo.
– Nee, rekao je jedan kad sam ih pitala markiraju li možda upravo sada i onda su se svi počeli smijati.
– Ni slučajno, rekao je drugi kroz smijeh.
Pitam ih kad obično markiraju.
– Ili kad su ispiti ili kad nam se ne da, kažu.
Idu u obližnje kafiće, ali ne markiraju svaki dan, nego dva-tri puta tjedno. Pitam ih koliko često markiraju ljudi iz razreda.
– Stalno, svaki dan, kažu dečki u glas.
Sate si uspiju sami opravdati i to bez problema, uglavnom ispričnicom koju si sami napišu.
Prvaši prvo kažu da još nisu markirali. Onda su se sjetili da ipak jesu.
Pokraj druge škole nailazim na skupinu srednjoškolaca koja je na jednom od uobičajenih mjesta na koje učenici te škole dolaze kada markiraju ili nemaju sat. Ispostavilo se da su tek prvi razred pa su mi rekli da zato nisu markirali – JOŠ, kako su naglasili.
– Nisi nikad markirala?, pitam jednu od djevojaka.
– Ne, iskreno će ona.
– Mi smo u osnovnoj markirali, uključuje se druga.
– Opa, pa to je dosta rano, čudim se ja.
– Jednom me trebalo pitat matematiku, ja nisam znala, pa nisam došla na prvi sat i razrednica me pitala što je bilo, a ja sam se pravila da sam išla na vađenje krvi. Čak sam si i zalijepila vaticu, nasmijala se jedna od djevojaka iz skupine i dodala da je to upalilo i sat joj je bio opravdan.
Pitam ih markiralju li drugi učenici iz razreda, a oni složno odgovaraju da da. Pitam opravdaju li si lako te sate, a oni kažu da baš i ne.
Onda se odjednom jedan dečko sjetio da je ipak markirao otkako je počela škola ove godine.
– Ja sam dobio neopravdani.
– Nisi si uspio opravdati?
Ne, kažu mi, ne pali im kad si sami pokušaju napisati ispričnicu.
Nailazim na još dvije učenice prvog razreda koje mi kažu da ni kod njih u razredu ljudi još baš i nisu počeli markirati. Nisu sigurne je li lako opravdati te sate, ali znaju da je nekima lakše, a nekima teže, ovisi o školi, razredu… Neki si nađu ispričnice od doktora, kažu mi one.
Stariji učenici iskusniji su u markiranju
U blizini treće škole nailazim na tri nešto starije učenice. One u tom trenutku nisu markirale, bile su na malom odmoru, ali sam ih svejedno pitala nekoliko pitanja jer nije bilo tako lako pronaći ljude koji markiraju na očitim mjestima kao što sam očekivala.
– Naravno, kažu mi kad ih pitam markira li se i dodaju da se najčešće ide u “školski kafić”.
– Ja dosta rijetko markiram, a neki češće jer mogu.
Pitam je kako to misli “jer mogu”, a ona kaže da markiraju do opomene.
Pitam ih markiraju li kada su ispiti ili kada im se samo ne da biti na nastavi.
– Kad je dosadan sat, kaže jedna, a druge dvije kažu da one markiraju i kada su ispiti, pismeni ili usmeni.
Pedagoške mjere
Ukor se učenicima izriče zbog težih neprihvatljivih ponašanja ili zbog jedan posto neopravdanih sati.
Opomena pred isključenje se izriče zbog teških neprihvatljivih ponašanja ili zbog 1,5 posto neopravdanih sati od ukupnog broja sati.
Isključenje iz škole se izriče zbog osobito teških neprihvatljivih ponašanja ili zbog više od dva posto neopravdanih sati od ukupnog broja sati.
*Godišnji broj sati utvrđuje se Nastavnim planom i programom
Kad je razrednik strog učenici manje markiraju
U šetnji oko škole nailazim na dvije učenice. Ni one nisu markirale, samo su imale prazan sat. Puno praznih satova je bilo taj dan, čini mi se, ili su mi samo tako učenici rekli. Pitam ih markiraju li inače.
– Imamo jako strogu razrednicu pa ne markiramo. Nema toga da sam sebi pišeš ispričnice. Roditelji moraju čak i ranije najaviti da nas neće biti i to mailom i još doći u školu. Baš je strogo, užasno, jada mi se jedna od učenica.
– Kod vas se dakle ne markira uopće?, pitam ih.
– U našem razredu ne, ali u našoj generaciji je sasvim druga priča, kažu mi i nasmiju se.
– Oni imaju druge razrednike. Većinom im opravdaju jer ono ‘ajde, nema veze’, objašnjavaju učenice.
Pitam ih mogu li nekad otići sa sata i reći redarima da ih jednostavno ne zapišu (sjećam se da se tako radilo kad sam ja išla u srednju školu). Kimaju glavom i kažu da to može upaliti ovisno o profesoru. Učenici naravno znaju kod kojeg profesora bi to upalilo, a kod kojeg ne.
– Dobro, a kako si ti ljudi iz drugih razreda sami opravdaju sate?, zanima me.
– Ako je bio prvi sat kažu promet i onda se opravda, a zadnji sat kažu tipa nije mi bilo dobro i onda razrednici opravdaju, objašnjavaju mi one.
Razrednik je izuzetno važna osoba kada se radi o markiranju s obzirom na to da očito može barem djelomično utjecati na odluku učenika da odu sa sata ili ne. Ipak, s obzirom na činjenicu da je određen broj neopravdanih sati u školi dopušten, nije čudno da učenici ipak odlučuju markirati pa se tako ili spasiti od jedinice ili od dosadnog petog sata na kojem će ‘onaj iz sociologije’ opet pričati neke gluposti.
