Učiti naglas ili u tišini? Znanstvenici odgovorili na pitanje kojom se od te dvije metode bolje pamti
Vrijeme ispitnih rokova približava se brzinom svjetlosti, a dio se studenata za njih već naveliko priprema. Drugi dio njih već sada razmišlja o tome koja je metoda učenja najefektivnija te kako što bolje i uz što manje truda zapamtiti naučeno. Ovakve dileme bile su i tema jednog znanstvenog istraživanja, kojime je zaključeno kako najkvalitetnije uče oni koji uče naglas.
foto: pixabay
Dijelite sobu s bratom ili sestrom i uvijek vam je išlo na živce to što uče na glas? Možda biste se trebali prestati ljutiti na njih i sami prigrliti ovakav način učenja. Naime, istraživanje pod nazivom ‘This time it’s personal: the memory benefit of hearing oneself’, kojeg su proveli Noah D. Forrin i Colin M. MacLeod, pokazalo je kako je upravo čitanje na glas najbolja metoda pamćenja pročitanog.
U svome istraživanju dvojac je snimio 75 studenata koji su 160 riječi pročitali naglas. Dva tjedan kasnije, isti su studenti učili 80 od tih 160 riječi, pomoću različitih metoda: slušajući vlastitu snimku riječi, slušajući snimku drugih koji su čitali te riječi, čitajući ih u tišini (tzv. ‘čitanje u sebi’) i čitajući ih naglas. Da bi se uvjerili da redoslijed korištenja metode ne utječe na ishod istraživanja, studenti su ove tehnike koristili različitim redom.
Nakon toga, prikazana im je riječ, a studenti su morali reći jesu li ju upravo učili. Zaključeno je kako je najučinkovitija metoda učenja čitanje riječi naglas (77 posto točnih odgovara), a nakon toga slijedi slušanje vlastite snimke pa slušanje snimke drugih koji su čitali riječi. Najmanje učinkovita metoda učenja je čitanje u tišini.
Kako zaključuju Forrin i MacLeod, čitanje sadržaja, u vašem slučaju gradiva, uključuje različite tipove procesuiranja informacija te vas čini aktivnijima i angažiranijima nego kada čitate u sebi.
