Upoznajte najdugovječnijeg srednjoškolskog ravnatelja u Hrvatskoj!
Krešimir Okmažić je ravnatelj s najduljim mandatom na čelu neke srednje škole u Hrvatskoj. Naime on je prvi čovjek Srednje škole ‘Bol’ u istoimenom mjestu na otoku Braču od davne 1982. godine! To je bio i više nego dobar povod da ravnatelja pitamo o najzanimljvijim detaljima u ove 32 godine, promjenama koje je napravio, okolnostima koje su se same događale te uspjesima škole.
Foto: Ravnatelj Krešimir Okmažić (u sredini) s priznanjem za doprinos u izobrazbi i edukaciji turističkih kadrova
Ravnatelj Srednje škole ‘Bol’ u istoimenom mjestu na Braču Krešimir Okmažić, čovjek s najduljim mandatom na čelu neke hrvatske srednje škole. Podatak smo provjerili u ‘Udruzi hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja’, a radi se o duge 32 godine, budući da je ravnatelj Okmažić na ovu funkciju došao 1982. godine. U kratkom intervjuu smo ga pitali što se promijenilo u ovih više od tri desetljeća, koje su njegove ključne odluke te što još želi ostvariti dok je na čelu škole.
S: Za početak bih pitao koliko je učenika u Vašoj školi? Je li se taj broj mijenjao osjetnije mijenjao otkada ste Vi na čelu ili se radi o malim promjenama u broju sve ove godine?
Kada sam počeo raditi kao profesor njemačkog jezika i odgojitelj u Srednjoj školi na Bolu 1980. imali smo 136 učenika u pripremnoj fazi (tzv. ‘Šuvarica’) i završnoj fazi dva zanimanja ( kuhar i konobar ). Te godine pri školi je djelovao i đački dom sa pedeset učenika većinom iz susjedne BiH, ali bilo je učenika i iz Knina i Pakraca.
Nakon što je ukinuta pripremna faza broj učenika je naglo pao tako da je prijetila i opstojnost škole. U spašavanje škole uključilo se je Ugostiteljsko poduzeće ‘Zlatni rat’ prevozeći slijedećih nekoliko godina učenike svojim autobusima, a za uzvrat učenici su praktičnu nastavu i stručnu praksu obavljali u njihovim hotelima i restoranima. Moram napomenuti da je ta suradnja i razumijevanje usprkos promjeni strukture vlasništva ostala korektna sve do današnjih dana što mi rado ističemo kao dobar primjer prakse. Ove godine našu školu pohađa 115 učenika, 67 učenika u programu opće gimnazije i 67 učenika u zanimanju turističko hotelijerski komercijalist.
S: Što Vas toliko godina održava na poziciji prve osobe Srednje škole Bol na Braču? Je li Vas još uvijek veseli taj posao?
Uvijek sam htio biti učitelj, a moj uzor profesor bila je Katarina Dominis. Njoj mogu zahvaliti moj izbor kojega nikad ne bih ni za koje zanimanje mijenjao. Ja sam na čelo Srednje škole došao 1982. i ostao sve do danas. Održao sam se na ovom mjestu radom, korektnim odnosom prema kolegama, učenicima i sredini u kojoj živim i naravno, imao sam i malo sreće.
Kad sam došao na čelo škole sekretar za prosvjetu i kulturu SR Hrvatske bio je doktor Stipe Šuvar i od tada se izmijenilo devet ministara. Promijenio se gospodarski i politički sustav, ali to nije bitno utjecalo na poslovanje škole. Kako tada tako i danas uvijek su škole bile te gdje se je štedjelo. Moram ipak biti pravedan pa reći da su u ono vrijeme privredne organizacije više davale za škole nego danas. Bar je tako bilo u Bolu. Jedino što se je ‘bitno’ promijenilo da od direktora postadoše ravnatelji.
S: Prošli ste uistinu izmjenu nekolicine političkih i gospodarskih sustava kao čelnik ‘SŠ Bol’? Možete li u nekoliko crta reći koje su to najdrastičnije razlike u današnjem obrazovnom sustavu u odnosu na 1982. kada ste postali ravnateljem?
Pozicija ravnatelja vrlo često je u rukama lokalnih političara, tako da ravnatelj kod donošenja odluka mora uvijek misliti, ako želi opstati na tom mjestu, je li njegov stav, njegov svjetonazor u skladu sa mišljenjem onih koji ga biraju. To ga vrlo često sputava kod donošenja odluka što se odražava na rad i napredovanje škole.
Ja sam sigurno mogao napraviti više nego sam napravio da sam uvijek imao podršku nadležnih. Usprkos svemu održao sam školu koja je sada stabilna ustanova. Naši učenici uspješno polažu Državnu maturu (iznad prosjeka RH), zapošljavaju se i napreduju u struci, završavaju u velikom broju studije. Škola je prepoznata u mjestu, dobili smo nekoliko vrijednih priznanja od hotelske kuće ‘Zlatni rat’ Bol, Turističke zajednice Bol, od Općine Bol smo dobili najveće priznanje ‘Grb općine Bol’.
Od škole koja je osnovana odlukom Radničkog savjeta Hotelskog poduzeća ‘Zlatni rat’ Bol 1974. kada smo bili podstanari danas imamo imovine koja se cijeni u milijunima eura. Sve je to zasluga mojih kolega koliko i moja. Imao sam sreću da sam uvijek imao složan kolektiv tako da nisam gubio vrijeme na sređivanje međuljudskih odnosa već sam se mogao posvetiti nastavi i materijalnoj sigurnosti škole.
Velike promjene osjećaju se u odnosu učenika prema društveno korisnom radu. Nekada su učenici s ponosom i rado učestvovali u raznim akcijama koje su se obično događale vikendom. Danas je vikend rezerviran za spavanje, kasne noćne izlaske i kafiće. Ima i iznimaka. Zakazali smo u odgoju kao društvo, a najveći poraz pedagogija je doživjela onaj trenutak kad su se ugradile nadzorne kamere u školama. Mi na sreću još nemamo tu potrebu. Namjerno oštećenje imovine mi ne poznajemo u našoj školi.
S: Koji su najveći uspjesi koji su učenici škole postigli za vrijeme trajanja Vašeg mandata?
Svako napredovanje na radnom mjesto naših učenika smatramo uspjehom. Svaki završeni studij naših učenika smatramo uspjehom. Imali smo državnih prvaka u nekoliko nastavnih predmeta. Ostvarivali smo zavidne rezultate na mnogim natjecanjima u zemlji i inozemstvu
U PISA istraživanju i provjeri znanja metodom slučajnog uzorka testirano je u Republici Hrvatskoj 6153 učenika iz 163 škole, među kojima je testiran i 21 učenik/ica iz naše škole.
Učenici naše škole polučili su izvanredne rezultate.
– u području matematičke pismenosti zauzeli smo šesto mjesto. U području prirodoslovne pismenosti zauzeli smo 13. mjesto, a u području čitalačke pismenosti zauzeli smo četvrto mjesto.
Uspjehom jedne male škole kao što je naša smatram i međunarodnu razmjenu učenika preko AFS i Udruge za interkulturalno učenje – ‘Globus’. Deset naših učenika je pohađalo nastavu od tri mjeseca do jedne godine u inozemstvu, a šest stranih učenika u našoj školi. Sada nastavu kod nas pohađa učenica iz Italije i učenik iz Belgije.
Prekretnica u očuvanju škole dogodila se je 2001. Naime, te godine nismo upisali niti jednog učenika u zanimanje kuhar i konobar što je dovelo do smanjenja broja odjeljenja i satnice nastavnicima.
Slijedeće godine uveli smo eksperimentalno zanimanje hotelijer smjer ugostiteljstvo što se je pokazalo kao dobra odluka. Turistička privreda dobila je kompetentnije ljude za rad u ugostiteljstvu i turizmu a škola je osigurala nastavak rada. Ovu odluku smatram presudnom za opstanak škole!
S: Imate li neki plan koliko ćete još biti na čelu škole? Što biste željeli još promijeniti, poboljšati dok ste ravnatelj?
Moje vrijeme je isteklo i ostalo je malo vremena za promjene. Jedina želja mi je, a nadam se da će se ostvariti je preuređenje jedne devastirane zgrade i preseljenje škole na drugu lokaciju i tako završiti 40 godišnji rad u smjenama.
Urediti dio zgrade za moderan učenički dom i tako osigurati dovoljan broj učenika za nastavak rada škole nekoliko slijedećih godina ( broj učenika koji završavaju osmi razred u Bolu i okolnim mjestima je u padu) . Broj će se naglo povećati 2020., a do tada moramo izdržati. Ako je to ne ostvarim ostvarit će netko drugi. Napominjem da školu ne čini zgrada već zbornica.
