Ustavni sud donio odluku o zapošljavanju ravnatelja škola: Evo zašto se o tome uopće odlučivalo
Tražiti znanje engleskog jezika i osnovnih digitalnih vještina od budućih ravnatelja škola nije neustavno. Ustavni sud tako je odlučio o izmjenama propisa koje su preispitivale strukovne udruge ravnatelja u osnovnim i srednjim školama. Razgovarali smo sa Suzanom Hitrec, predsjednicom Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja, a ona nam je objasnila zašto je uopće ta tužba u startu i podignuta.
Bivša ministrica obrazovanja Blaženka Divjak i njena administracija 2018. mijenjali su Zakon o odgoju i obrazovanja. U nove su propise ušle i dodatne kompetencije pri izboru ravnatelja. Tako je ministričin tim dodao odredbu koja kaže da škole mogu bodovati znanje stranog jezika i digitalne vještine kod kandidata za ravnatelja.
Tome su se usprotivile strukovne udruge ravnatelja osnovnih i srednjih škola, koje su odmah nakon stupanja novih propisa pred Ustavnim sudom podnijele zahtjev za ocjenu ustavnosti. Argumentirali su da bi vrednovanje dodatnih kompetencija moglo dati nepravednu prednost nastavnicima stranih jezika i informatike. Ta je priča upravo dobila epilog.
‘Nisu navedeni kriteriji ocjenjivanja dodatnih kompetencija’
Koncem svibnja Ustavni je sud odlučio da ravnatelji nisu u pravu i da s propisima – sve štima. Konkretno, istaknuli su da je zakonodavac slobodan zakonski ‘propisati i dodatne uvjete koje trebaju ispunjavati kandidati za ravnatelja školske ustanove, a pri čemu je razvidno da je školskim ustanovama prepustio da one same u svojim statutima odrede sadržaj i postupak vrednovanja zakonom propisanih potrebnih dodatnih uvjeta odnosno kompetencija’.
Razgovarali smo sa Suzanom Hitrec, predsjednicom Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja, a ona nam je kazala su tadašnje izmjene Zakona bile problematične iz više razloga. U radnoj skupini ni javnom savjetovanju kompetencije se uopće nisu problematizirale, no kad su propisi stupili na snagu, ispalo je da se ključnih kompetencija za ravnateljsku poziciju uopće ne dotiču, dok dodatne kompetencije otvaraju put nepravednoj prednosti za određene kandidate.
– Još jedan dodatan problem je što u novom Zakonu o odgoju i obrazovanju nisu bili navedeni kriteriji ocjenjivanja dodatnih kompetencija, već je to regulirano Statutima. Za statute su zaduženi Školski odbori, no moraju imati suglasnost osnivača. To znači da za srednje škole u izradi statusa sudjeluju županije, za osnovne gradovi. Drugim riječima, na terenu se praksa oko ocjenjivanja dodatnih kompetencija može dosta razlikovati od škole do škole. Jedna može ocjenjivati ima li ili ne kandidat te vještine, druga može imati ocjene od 0 do 10, pojašnjava nam Hitrec.
Ravnatelji nisu protiv znanja
Kompetencije kao takve, napominje nam, nisu nikada bile problem. Ravnatelji srednjih škola, tvrdi Hitrec, nikad se protiv toga nisu borili. U posljednje četiri godine otkako imamo nove propise, kaže naša sugovornica, preko 90 posto ravnatelja prošlo je kroz izbor i reizbor, što pokazuje da nitko nema problema sa znanjem stranog jezika, iskustvom na projektima i digitalnim kompetencijama.
Ravnatelji, objašnjava, nikada nisu bili protiv znanja i kompetencija, kako neki kažu, već su se zalagali za ključne kompetencije; prethodni rezultati, projekti, sve ono što je navedeno, kaže, u standardima zanimanja i kvalifikacije ravnatelja unutar Hrvatskog kvalifikacijskog okvira. Dodatne kompetencije poput stranog jezika i digitalnih vještina su nešto što se, podcrtava, ne traži ni za ravnatelje drugih ustanova, poput bolnica.
– Mi nismo za to da se ravnatelji biraju političkom spregom. Kriteriji za izbor ravnatelja moraju biti vezani uz rezultate, vještine i znanje. Ove godine donosi se novi Zakon o odgoju i obrazovanju i naša je energija usmjerena na to da u te propise ugradimo sve one potrebne promjene, ne samo po pitanju izbora ravnatelja, nego i drugih aspekata koji su manjkavi, zaključuje Suzana Hitrec, predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja.
Isti smo upit poslali i Antoniji Mirosavljević, predsjednice Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola, no do objave ovog teksta od nje nismo dobili odgovor.
‘Koga su štitili?’
Ova se priča, napomenimo, aktualizirala nakon što je bivša ministrica obrazovanja Blaženka Divjak nedavno na svojem Facebook profilu objavila osvrt na temu. Upravo je ona implicirala da se ravnateljske udruge bore ‘protiv znanja’. Bivša ministrica, sada profesorica varaždinskog FOI-ja, upitala se i koja je motivacija ravnateljima bila za podizanje ustavne tužbe.
– Koga su štitili? Naime, ravnatelji škola koji rade dobar posao (znam ih puno), bez problema ispunjavaju ove uvjete, a i mnoge druge više zahtjeve! Nadalje, moglo bi se reći, a to su mnogi od vas već napisali u komentarima na jučerašnju objavu, da bi taj skup kompetencija trebao biti i puno širi. Početkom 2020. je praktički bio gotov bitno širi standard za ravnatelje u čijoj su izradi sudjelovali predsjednici i/ili članovi ravnateljskih udruga. Međutim, nakon dvije godine ne znam gdje se s time stalo i ne čujem da se udruge bune jer je (i ovo) zaustavljeno. Dakle, ove dodatne kompetencije su stavljene u Zakon 2018., kao prijelazno rješenje dok se ne donese širi standard. Izabrane su baš ove vrlo bazične vještine čije se ispunjavanje jednostavno dodatno razradi u statutima škola i lagano provjeri, istaknula je u svojoj objavi na Facebooku profesorica Divjak.
Spomenute dodatne kompetencije trebale bi, dodala je Divjak, biti vjetar u jedra kvalitetnim ravnateljima i kandidatima jer bi značilo da mogu dobiti dodatne bodove, za razliku od biranja ravnatelja po ‘političkim’ kriterijima.
https://www.facebook.com/prof.dr.sc.BlazenkaDivjak/posts/pfbid036gukSrrtCdYL8YMj5zNg7phpsiXBVuFtQp155U5hJKvDxz5HYrgCZULQZLXvenmNl