Krajem kolovoza završava divno razdoblje bez škole te počinju pripreme za svakodnevno i dugotrajno sjedenje u školskoj klupi, što mnogima nakon bezbrižnog ljetnog odmora teško pada. Za one s odličnim ocjenama kojima škola ne predstavlja zatvor, već prekrasno mjesto novih saznanja to i neće tako teško pasti, ali ‘ljenjivcima’ koji na sam spomen poludnevnog sjedenja u klupi pada mrak na oči, definitivno hoće. No, i lijeni u školi nauče kako najbolje progurati svoje zamisli te kako eskivirati rad na sve moguće načine.
Nekima početak škole predstavlja samo još jednu godinu u kojoj će u školi naučiti toliko novih stvari. To su učenici s odličnim ocjenama kojima nikad nije bio problem ‘zagrijati stolac’. No, ona druga vrsta učenika, koja sjedenje u školskoj klupi doživljava poput najgore vrste mučenja, već se hvata za glavu i ne može vjerovati da je ljeto gotovo te da opet moraju u omraženu školu. No, lijeni učenici i nisu toliko lijeni kao što se to čini na prvi pogled, oni su super vrijedni kada treba smisliti najlakši način eskiviranja škole, gradiva i svega što ide s tim. Oni su lažni angažman i činjenicu da ih se ne uspije uhvatiti kako ne rade ništa dok doslovno ne rade ništa, doveli do umjetnosti, piše Cracked.
Nemoguće ih je uhvatiti u spavanju na nastavi dok stvarno spavaju
Većina ljenjivaca koji školu smatraju tlakom, dolaze u nju umorni jer jednostavno nisu stigli spavati, mada nisu radili ništa posebno navečer zbog čega nisu mogli otići na vrijeme u krevet. Zato se nerijetko odlučuju za drijemanje tijekom nastave. No, tu dolazi do problema koje oni rješavaju vrlo jednostavno, u hodu. Mogućnost da će ih profesori ‘uhvatiti’ na spavanju je velika, ili bi barem bila da se radi o nekom tko je slučajno zaspao, no ne i kod njih. Ljenjivci će neposredno prije sna u školskoj klupi poduzeti sve da se to ne dogodi.
Zato će se dobar ljenjivac uvijek pobrinuti da ispred njega ili nje sjedi malo krupnija osoba od koje ga profesor neće moći potpuno vidjeti te uz to strateški rasporediti stvari po stolu koje mu omogućavaju ujedno i kamuflažu i oslonac te udobnost u drijemanju dok traje nastava. U ovome je, ustvari ključno pozicioniranje iza drugog učenika i dok god ne hrče sve je u redu.
Pravi ljenjivac uvijek zna odabrati idealno mjesto u razredu za biti lijen i dalje
Najveća tajna ljenjivaca je anonimnost. Biti u stanju izgubiti se u moru lica i tijela, a da vas nitko ne vidi, to je umjetnost. Nekreativni ljenjivci koji nisu toliko posvećeni umjetnosti eskiviranja svega što nam se ne da, blesavo će pomisliti da mogu sjesti u zadnju klupu u razredu i ne biti primijećeni. Profesori već odavno znaju da u zadnjoj klupi svojevoljno sjedaju samo ljenjivci i skužit će vas odmah. Puno manje pozornosti privlače sjednu li negdje u sredinu razreda. Otprilike je to kao u igrici Assassin’s Creed – nakon što ubijete negativca, možete bježati i privući pozornost svakog čuvara pored kojeg prođete, a možete se jednostavno stopiti s masom i u moru ljudi neprimjetno pobjeći.
Ukoliko ste ljenjivac, potrebno vam je najbolje moguće mjesto u učionici na kojem baš nećete biti primijećeni. Ako govorimo o tipičnoj učionici u kojoj se nalazi ploča i katedra, a ispred nje tri reda školskih klupa, onda je definitivno najbolje mjesto na kojem ćete ostati neprimjetni srednji red, treća klupa. Ako ispred ljenjivca sjedi još i krupnija osoba, veće sreće jednostavno nema u ovom slučaju.
Doktoriraju kompleksnu umjetnost markiranja nastave
Sličnosti bježanja s nastave i bijeg iz zatvora mogu biti šokantne. Obje situacije imaju isti stupanj planiranja i improvizacije na licu mjesta. Da bi se provele kako treba, potrebna je zavidna razina poznavanja funkcioniranja zgrade i njezinih zaposlenika na dnevnoj bazi.
Samo loš ljenjivac bez iskustva pokušat će markirati preko malog odmora, a mogućnost da će u tome uspjeti vrlo je mala jer su u to vrijeme kada na hodnicima svi profesori koji odlaze s jednog na drugi sat. No, ovo uvelike ovisi o prostornom planu školske zgrade i strategiji rasporeda zbornice, tajništva i ostalih ‘neprijateljskih’ prostorija.
Ako morate proći pored svih tih prostorija iz kojih u svakom trenutku može izići bilo koji profesor da biste došli do vrata koja jamče slobodu, to nije dobro. No, ipak ne čini markiranje nemogućim, iako vam u ovakvom slučaju itekako treba dobar plan. Bacanje torbe kroz prozor i ‘kao slučajno’ prolaženje ispred tih prostorija bolja je ideja od mahnitog trčanja pored njih s torbom na leđima. Jer ako vas uhvate, sve što ste planirali pada u vodu. Ipak, ako vas uhvate i kada ‘kao slučajno’ prolazite bez torbe, imate drugi problem – kako sada do torbe koju ste bacili kroz prozor? Bilo kako bilo, sigurni smo da će pravi ljenjivci smisliti puno, puno bolji plan kako fantomski eskivirati nastavu.
Bljesnu kada drugi to najmanje očekuju i iznenade time kako ipak nešto znaju
Možda njihovi profesori misle kako neće nikada ništa postići u životu, no ljenjivci uopće ne dijele njihovo mišljenje. Često se dogodi da u određenim situacijama, najčešće kada se to najmanje očekuje, oni bljesnu nevjerojatnim znanjem o nečemu za što nitko nije imao pojma da bi uopće mogli znati ili biti u stanju napraviti.
Tako nerijetko ljenjivce ipak uspije nešto zaintrigirati, a kada uspije, obično su u tome jako dobri. Naravno, kada vas ništa ne zanima te kada konačno nađete nešto u čemu ste dobri, niste ludi da se tek tako toga odreknete. Tada i profesori postanu svjesni da ipak postoji nešto što mogu napraviti, a često kada nađu predmet interesa, u tome su i bolji od većine. Stvar je jednostavno u tome da nisu svi isti, niti svi funkcioniraju na isti način. Ne zaboravimo da su i najveći umovi svjetske znanosti proglašavani glupima i nesposobnima u svojim školskim danima.