Znate onaj osjećaj grča u trbuhu kada dolazite u školu, a na svakom od 17 predmeta bi vas mogli prozvati? Je li prozivanje prilikom usmenih najbolji način motivacije učenika za kontinuiranim učenjem? Nije li vrijeme da si ipak priznamo da imamo katastrofalan model usmenih u školama te da je vrijeme da ih ukinemo. Ili da ih barem moderniziramo.
Odgovaranje po dogovoru postoji u našem školstvom sustavu, ali je rezevirano za učenike sportaše, one koji idu u glazbenu školu ili za one čiji su profesori svjesni prednosti takvog sustava. Svi učenici se prozovu, dogovore se termini ispitivanja i to je otprilike to.
U realnosti, većina učenika dolazi u školu s tegobom i strepnjom, a usmeni su jedan od razloga tome. Kako je sreća učenika često floskula, a ne mjerljivi razlog pomoću kojeg rangiramo škole, ništa se po tom pitanju ne mijenja niti diskutira.
Red je da pokušamo barem nešto od toga staviti na dnevni stol, a to su usmeni. Zašto i dalje u školama imamo najgori mogući sustav odgovaranja? Nije li bolje implementirati sustav prozivanja za sve učenike, a ne samo one dodatno opterećene? Tko bi s time uopće nešto izgubio? Učenici tako i tako uče kampanjski, unatoč sluačjnim prozivanjem s kojim bi uvijek trebali biti u stanju pripravnosti.
Ipak, kada bismo uveli odgovoranje po dogovoru i dalje bismo imali jedan problem. A to je da učenik koji neku cjelinu odgovora prvi ima puno manje stranica za naučiti, nego onaj koji odgovara cijelu lekciju. Nije isto odgovarati 10 stranica ili njih 50. Njihove ocjene nisu usporedive, a to je jedna od žarišnih točaka našeg obrazovnog sustava – neusporedivost ocjena. Možda je najbolje uvesti period odgovaranja. Tada bi svi učenici znali kada je na redu usmeno ispitivanje. Možemo li barem krenuti razgovarati o tome?
Pogledajte video i uključite se u raspravu.
