Vladanje u školi ocjenjuje se kao uzorno, dobro i loše: Ima li to uopće smisla, pitali smo mladog pedagoga
Uzorno, dobro i loše. Tri su to opisne ocjene kojima se ocjenjuje vladanje učenika u školi. Djeluje jednostavno, ali ako su kriteriji ujednačeni i konkretizirani te se lako provode u praksi, sve je ok. No, to, nažalost nije tako. Kriteriji se razlikuju među školama, nastavnici često imaju dilemu što sve spada pod vladanje, a što pod znanje, a odličan uspjeh, iako to ne bi trebalo tako biti vezano, gotovo uvijek prati i uzorno vladanje. O svemu za srednja.hr priča Alen Hasikić, mladi pedagog i mentor iz Umjetničke škole Matka Brajše Rašana u Labinu.
Foto: Unsplash
Prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, članku 72. stavku 5. postoje tri opisne ocjene za vladanje učenika – uzorno, dobro i loše. Neke škole na svojim stranicama o tome nemaju baš ništa, a neke navode detaljno propisane kriterije za svaku skupinu.
Učenik koji ima uzorno vladanje ima pozitivan odnos prema školskoj imovini, ugodan je prema vršnjacima i nastavnicima, ima poštovanja i dobro napreduje, u odgojnom smislu. Onaj koji ima dobro vladanje trebao bi biti u većini stvari sličan uzornom učeniku, no s nekim prekidima ili manjkavostima. Učenik koji ima loše, vladanje, pak, pokazuje neke ozbiljnije propuste u ophođenju prema nastavnicima, učenicima i školskoj imovini.
Otvorite li stranice škola, vidjet ćete neujednačene kriterije
Ti kriteriji, ovisno koliko su precizni, službe kao više ili manje jasan prediktor opisne ocjene koju će učenik dobiti na kraju godine za svoje vladanje. No, ti kriteriji, kao i u nekim drugim aspektima kada je domaće školstvo u pitanju, nisu usklađeni. Kaže nam to pedagog Alen Hasikić iz Umjetničke škole Matka Brajše Rašana u Labinu, inače po zvanju mentor. S pedagoškog stajališta, ocjene imaju smisla samo ako su kriteriji ocjenjivanja ujednačeni i konkretizirani, a onda se i adekvatno primjenjuju u praksi.
– Mislim da nije problem u tome je li naziv ocjena iz vladanja prikladan ili nije, problem je što on podrazumijeva, odnosno, kako su pojedine škole navedenu kategorizaciju obrazložile. Škole su dužne roditeljima predstaviti navedene kategorije, kao i učenicima, početkom šk. godine. Otvorite li mrežne stranice škole vidjet ćete neujednačene kriterije, te moguće dvije vrste podjela. Neke škole su napravile podjelu na tri kategorije vladanja; loše, dobro i uzorno, te svaku kategoriju potkrijepile vrstama ponašanja koja pripadaju. S druge strane, neke škole su išle korak dalje, odnosno napravile dodatnu podjelu u vidu odnosa učenika prema imovini škole, odnos prema učenicima i djelatnicima škole, te obvezama i dužnostima učenika, te se na temelju tih odnosa procjenjuje učenikovo vladanje. Najveća problematika jest što pripada kojoj kategoriji, pojašnjava Hasikić.
U praksi se, dodaje, više puta pokazalo da su učitelji i stručni suradnici nesložni po pitanju toga što ulazi pod vladanje, a što ne. Naš sugovornik navodi primjer pisanje zadaća.
– Je li pisanje zadaće dio vladanja učenika ili dio brojčane ocjene učenika koje ima za to predviđenu rubriku za bilješke u e-Dnevniku, pitanje je koje, kaže Hasikić, često potakne polemike među nastavnicima.
Dok jedni zadaće ocjenjuju kroz rubrike znanja, neki to pripisuju vladanju, a nekima možda ostavlja utjecaj na oboje.
Može poslužiti kao sredstvo etiketiranja
Još dok je bio srednjoškolac, kaže nam Hasikić, postoji ovakva podjela na uzorno, dobro i loše vladanje. Ne vidi, ponavlja, u tome problem, ako je sve konkretizirano. Ipak, primjećuje u jednom dijelu mogućnost negativnog utjecaja jedne od tih ocjena, što opet baca svjetlo na širi društveni problem koji nije počeo u školi.
– Vladanje poprima negativan prizvuk u situaciji kada posluži kao sredstvo etiketiranja. Konkretno to znači sljedeće: učenik osmaš pri upisu u srednju školu ima na svjedodžbi vladanje loše. Postoji mogućnost da učitelji u srednjoj školi na temelju vidljive ocjene u svjedodžbi formiraju mišljenje o učenike te se shodno tome i ponašaju, ističe Hasikić.
Kada se ocjenjuje vladanje, mišljenja je pedagog, razrednici, učitelji i stručni suradnici trebali bi imati podjednako utjecaja na formiranje ocjene. Svi oni mogu pratiti učenika shodno svojoj struci i tako dati što realističniju opisnu ocjenu.
Roditelji učenika tumače ‘dobro’ vladanje kao nešto negativno
Našeg sugovornika pitamo i što bi konkretno mijenjao u sadašnjim propisima i procedurama ocjenjivanja vladanja učenika u školstvu, a on nam kaže da možda nedostaje veća podjela, odnosno još opisnih ocjena.
– Navedeni sustav ocjenjivanja je u praksi u potpunosti zakazao u smislu da roditelji učenika tumače ‘dobro’ vladanje kao nešto negativno. Stoga ne prihvaćaju ništa osim ocjene uzorno. O ocjeni vladanja ‘loše’ da i ne govorim. Iznimno su rijetke u osnovnoj školi, skoro da i ne postoje. Razrednici se često dvoje dati učeniku ‘uzorno’ vladanje jer je odličan, a samo ponašanje npr. tijekom nastave je ometajuće. Ponekad se shvati da odličan uspjeh podrazumijeva i uzorno vladanje, premda to tako ne mora biti, zaključio je Hasikić.
Na terenu ipak odličan uspjeh gotovo uvijek prati uzorno vladanja pa tako učenici masovno dobivaju najvišu opisnu ocjenu premda znamo, zaključuje pedagog i mentor Alen Hasikić, da to ne odgovara stvarnosti.
