Voditeljica Centra za medicinu spavanja otkriva što se događa dok sanjamo
Većina nas spavanje smatra monotonim procesom i ne zna kako spavanje može utjecati na brojne bolesti, a i samo po sebi može biti bolest. I to ne samo nekoliko njih, već postoji 82 različitih vrsta poremećaja spavanja od koje boluje polovica ljudi na svijetu. Hrvatska je jedna od prvih zemlja u Europi koja se bavila medicinom spavanja, a danas kod nas djeluju tek dva Centra za medicinu spavanja; jedan u Splitu i jedan u zagrebačkom Vrapču.
Izvor: Srednja.hr
Pretjerana pospanost i nagli napadaji sna u neprimjerenim situacijama definitivno nisu uzrok možebitne neprospavane noći nego bolest spavanja koja se naziva narkolepsija. Uz nju, u sve češći poremećaj spavanja spadaju i parasomnija, hipersomnija te insomnija od koje sada, u ovom trenutku boluje nešto manje od 20 posto Hrvata, a brojka bi se u godinu dana mogla udvostručiti.
Razgovarali smo s Renatom Pecotić, voditeljicom Centra za medicinu spavanja koja nam je otkrila što se događa s našim tijelom i disanjem dok spavamo, što se događa dok sanjamo te mogu li dnevne rutine utjecati na proces spavanja.
REM stadij
Koji poremećaji spavanja postoje i koliko su česti?
Prema svjetskim istraživanjima i klasifikacijama postoje čak 82 različita poremećaja spavanja podijeljena u šest skupina, a vjeruje se da negdje od 30 do 50 posto ljudi ima neki od njih.Ti se prosjeci razlikuju u različitim dobnim skupinama. Prema istraživanjima, samo nesanicu ovaj čas u Hrvatskoj ima oko 11 posto ljudi. Prije ili poslije tijekom života imat će je barem njih 30 ili 40 posto.
Među najčešćim psihičkim bolestima koje imaju nesanicu kao vodeći simptom zasigurno spada depresija. Nesanica može biti okidač za pojavu depresije, te može pogoršati postojeću depresiju. Osim depresije, nesanica može biti simptom drugog psihičkog poremećaja kao što je tjeskoba ili anksioznost, što je čest slučaj u odraslih gdje se dobri terapijski rezultati postižu metodama kognitivno-bihevioralnog terapijskog pristupa ili psihoterapije.
Poremećaje disanja tijekom spavanja, poput apneje, ima barem 5 do 10 posto ljudi, a u muškaraca srednje ili starije dobi taj postotak je puno veći. Neki ljudi istodobno imaju više poremećaja spavanja, pa ih je teško prepoznati samo temeljem simptoma. Na žalost, najveći broj bolesnika ostaje neprepoznat, a onda naravno i neliječen.
Često se poremećajima spavanja ne pridaje dovoljno pozornosti a imaju brojne negativne učinke na zdravlje općenito. Kako spavanje utječe na disanje?
Disanje se tijekom spavanja značajno mijenja.
U usporedbi s budnim stanjem kada je naše disanje značajno promijenjeno pod utjecajem dnevnih aktivnosti poput hranjenja, govora, emocija i drugih čimbenika, kad prelazimo iz budnosti u non REM spavanje disanje postaje pravilno i usporeno. Jedino tijekom REM stadija spavanja disanje ponovno postaje nepravilno kao i u budnom stanju, uz nešto veću frekvenciju disanja u odnos na non REM stadije spavanja.
Mogu li neki procesi prilikom spavanja utjecati na jutarnje rutine?
Zasigurno će najveći utjecaj na jutarnje rutine, osjećaj naspavanosti i raspoloženja nakon buđenja imati ne samo vrijeme provedeno u krevetu već najvažnije kvaliteta prospavane noći.
Učestala buđenja do kojih može doći zbog poremećaja disanja tijekom spavanja, uslijed uporabe nekih lijekova (najčešće uporaba lijekova za povišen arterijski tlak), učestalo mokrenje (zbog uvećane prostate u muškaraca starije životne dobi) imat će za posljedicu prekomjernu pospanost tijekom dana, neraspoloženje, depresiju, smanjenu radnu učinkovitost te utjecaj na uspjeh u školi i fakultetu u mladih.
Važno je probuditi svijest o važnosti kvalitete spavanja i dobrih navika spavanja svim dobnim skupinama kako bi se različiti poremećaji spavanja mogli pravovremeno prepoznati, dijagnosticirati i potom liječiti.
Tri stadija spavanja
Što se događa u našem tijelu kada spavamo i sanjamo?
Prošlo je više od 50 godina od kada su znanstvenici otkrili da je aktivnost mozga tijekom spavanja značajno povećana. Tijekom spavanja moguće je snimiti što se događa u mozgu s pomoću cjelonoćne polisomnografije koja između ostalog uključuje i snimanje moždane aktivnosti s pomoću elektroencefalograma (EEG). Tijekom spavanja mogu se razlikovati tzv. REM spavanje (engleska skraćenica za Rapid Eye Movement) i tzv. non REM spavanje. Tijekom noći stadiji spavanja izmjenjuju se u tzv. ciklusima koji traju u prosjeku 90 minuta i izmjenjuju se tijekom noći 4-7 puta.
Spavanje utječe na imunološki sustav, regulaciju hormona grelina i leptina važnih za regulaciju apetita, sitosti i gladi. Stoga kad je spavanje kratko, isprekidano i nekvalitetno možemo osjetiti povećanu glad i želju za hranom što može doprinijeti povećanju tjelesne mase.
Tijekom povijesti snovima se pridavala velika pozornost kako politička tako i socijalna. Knjige poput Biblije sadrže zapise o važnim vizijama koje su se događale tijekom spavanja. U 19. stoljeću Sigmund Freud propagirao je teoriju o važnosti snova s pomoću kojih se moglo pristupiti psihički potisnutim događajima, dok je primjerice Alfred Adler, vjerovao da su snovi odraz trenutnog životnog stila te da pružaju rješenje trenutnih problema.
Nekada se mislilo da sanjamo samo tijekom REM stadija spavanja, ali danas znamo da sanjamo i u non-REM ili sporovalnom spavanju. Međutim, ti su snovi ponešto drukčiji strukturom i jasnoćom.
Danas dominira mišljenje da zapravo svi sanjamo, ali se neki ljudi ne prisjećaju svojih snova. Neki kažu da sanjaju svaku noć dok drugi kažu da ne sanjanju nikada. Budući da u drugoj polovini noći imamo puno više REM stadija, snovi su tada češći i većina ljudi budi se upravo iz tih stadija. Brojne studije bave se i istraživanjem pojavnosti i sadržaja snova ovisno o aktivnostima koje smo imali prije spavanja. Nije dokazano da će, primjerice, gledanje filmova strave prouzročiti snove baš takvog sadržaja.
Praktični savjeti prof. Pecotić kako održati zdravi san
Čime se bavi Centar za medicinu spavanja?
Budući da je RH jedna od zemalja u kojima je među prvima stvarana medicina spavanja u Europi i to najviše zaslugom prof. Vere Dürrigl iz Psihijatrijske bolnice Vrapče u Zagrebu koja je već 1970-ih započela s cjelonoćnim polisomnografskim snimanjima, a 1981. godine osnovala je prvi Laboratorij za poremećaje spavanja u ovom dijelu Europe, pripada nam značajno mjesto u povijesti europske medicine spavanja.
U splitskoj povijesti medicine spavanja najveće zasluge pripadaju profesoru Zoranu Đogašu i profesoru Goranu Račiću koji su utemeljili Centar za medicinu spavanja u Splitu kao zajednički projekt Medicinskog fakulteta i Kliničkog bolničkog centra Split u skladu s najnovijim europskim i svjetskim smjernicama Centar za medicinu spavanja u Splitu postoji od 2002. godine. Profesor Zoran Đogaš predsjednik je Edukacijskog odbora Europskog društva za istraživanje spavanja (ESRS) i Hrvatskog somnološkog društva – Društva za medicinu spavanja Hrvatskoga liječničkog zbora. Ujedno je jedan od urednika europskog udžbenika za medicinu spavanja, Sleep Medicine Textbook, koji će biti temelj izobrazbe na specijalističkom studiju medicine spavanja u Splitu, ali i u čitavoj Europi i diljem svijeta.
U splitskom Centru obavljaju se cjelonoćna polisomnografska i poligrafska snimanja s ciljem dijagnosticiranja poremećaja disanja tijekom spavanja i drugih poremećaja spavanja poput parasomnija, hipersomnija kao što je narkolepsija, potom poremećaja cirkadijanog ritma, odnosno ciklusa budnosti i spavanja, poremećaja motorike tijekom spavanja itd. od strane posebno educiranih stručnjaka u medicini spavanja, somnologa.
Osim dijagnostičkih postupaka u Centrima se provodi i edukacija i kontinuirani nadzor pacijenata koji upotrebljavaju aparate za liječenje najvažnijeg poremećaja disanja tijekom spavanja, opstrukcijske apneje tijekom spavanja (uređaj se naziva CPAP, engl. Continuous Positive Arway Pressure) koje provode posebno educiran tehničari u području medicine spavanja.
I za kraj, možete li našim mladim čitateljima dati neki
savjet za što zdraviji san i spavanje?
Potreba za spavanjem je individualna te se mijenja tijekom života tako da nekome treba pet sati spavanja dok nekome drugom treba deset sati spavanja. U mladih je inače ritam budnosti i spavanja drugačiji u odnosu na odrasle i starije osobe, potreba za spavanjem je veća, no odlasci na spavanje sve su kasniji, a time je i želja za duljim spavanjem ujutro povećana.
Nadalje, izlasci vikendom ili slobodnim danima nisu više u večernjim satima kao prije, već su pomaknuti na kasne noćne ili rano jutarnje sate. Sve je više elektroničkih uređaja koji emitiraju takozvano plavo svjetlo, dokazano negativnog učinka na spavanje posebno u mladih ali i odraslih i starijih osoba koje imaju naviku korištenja takvih uređaja u večernjim satima u krevetu neposredno prije spavanja. S obzirom da se preko radnog tjedna spava sve kraće, stvara se takozvani “dug spavanja” ili kronična deprivacija spavanja. Izravna posljedica toga je lošiji uspjeh u školi i kronični umor.
Očito je stoga da smo suočeni s mogućim ozbiljnim društvenim problemom kojega bi trebalo rješavati istodobnim provođenjem nekoliko mjera, primjerice društvenim reguliranjem kasnih noćnih izlazaka, ali i ozbiljnim promišljanjem o tome da nastava ne počinje rano ujutro, primjerice umjesto u osam sati ujutro bilo bi preporučljivo da nastava započne najranije u devet sati ujutro. Zemlje u kojima je početak nastave odgođen samo pola sata ili sat, pokazale su dobre rezultate.
