Danas je zadnji dan škole. Pred vama su dva mjeseca zabave i bezbrižnog odmora. Na tome vam malo zavidimo, ali vam, kao ne baš puno stariji klinci, ipak želimo nešto reći o praznicima, slobodi i centrifugama.
foto: YouTube
Danas je zadnji dan škole. Danas je zadnji dan u kojem se prisilno budite i protiv svoje volje žvačete pecivo na putu do škole, zadnji dan u kojem na leđa tovarite teške torbe, zadnji dan u kojem vam je na šest sati oduzeta sloboda kretanja, u kojem morate strogo kontrolirati sve instinkte i porive, u kojem ste strpani u kutije i poredani u redove, zadnji dan u kojem svi morate gledati u istom pravcu.
Danas je zadnji dan u kojem se morate osjećati glupim jer zadatak iz fizike razumijete otprilike jednako koliko i arapsko pismo, zadnji dan u kojem morate trpjeti seljačine iz razreda, zadnji dan u kojem morate gledati tog šupka profesora, zadnji dan u kojem se morate osjećati loše zbog toga što nemate najnovije tenisice, što imate prištiće, što vas one neće, što vas on ne vidi.
I to je stvarno odlična vijest.
Danas je dan koji treba proslaviti. Sutra je prvi dan u kojem možete spavati do kada hoćete, prvi dan u kojem nema nikakve prisile, u kojem možete vidjeti koga hoćete ili ne morate vidjeti nikoga. Sutra je prvi dan u kojem se možete zavući u svoje adolescentske spilje i gledati serije bez da vam itko išta kaže, prvi dan u kojem se s prvim mrakom izvući iz kuće i naći s prijateljima, pa kao čopor majmuna gutati možda i najuzbudljivije noći u životu, u kojima se uspjeh mjeri slomljenim rukama, povraćkom, policijom.
Možete sve, a ne morate ništa i to je stvarno divan osjećaj. Ne može vas se kriviti što ste danas uzbuđeni, što vas sljedeća dva mjeseca golicaju u vesele, što ste sretno uznemireni. Ovakvu slobodu nećete imati uvijek i trebate je što bolje iskoristiti.
Ali kako?
Vi to ne znate, nemate kako znati, ali prvi dio ovog teksta nije istinit. Danas nipošto nije zadnji dan u kojem se prisilno budite i nasilu hranite, hladnom vodom prskate uspavane oči, spremni da ćete taj dan rudariti, naporno raditi, da će vas kuditi i ispravljati, da će vas tjerati da se osjećate glupima.
Takvih je dana više i uvijek će ih biti više. Takvi dani zapravo čine život. Sada imate ferije, ali jednog dana, koji će doći i brže nego što mislite, ni tog ferija više neće biti. Postojat će samo takvi dani, dani u kojima se radi, u kojima se mora biti odgovoran, i za sebe i za druge.
Ljetni praznici koje sada imate zbog toga su još važniji. To je luksuz koji vam je poklonjen, luksuz vrjedniji nego što mislite. Slobodno ljeto nije vrijedno zato što se možete zavući u svoje rupe i gledati serije, što možete izlaziti i cugati, što možete što hoćete. Sve je to lijepo, ali na kraju, ne leži u tome vrijednost ljetnih praznika.
Jednom kada vas život stvarno uhvati u svoju centrifugu, kada vas počne nemilice okretati i gužvati, neće vam faliti spavanje do podne i cuganje u parku. Za to ionako postoje vikendi. Nedostajati će vam vrijeme da postanete bolji. Da živite bolje, da otkrivate i stvarate, da se pronalazite i gradite.
Ta se centrifuga ne počinje okretati kada ste vi spremni. Nije vaš prst na gumbu. Jednostavno vas počne vrtjeti, a vi pokušavate ne ispasti iz kola. Tu ste gdje ste. Nema puno prostora za napredak.
Vaša će se centrifuga sutra zaustaviti. Nećete se više morati panično držati za rub i paziti da ne ispadnete iz kola. Isto tako znate, da će se za dva mjeseca ponovno početi okretati. Vama je poklonjena sloboda, ne da se odmarate i trošite život, nego da, kada se kotao ponovno počne okretati, budete spremniji nego prošle godine.
U sljedeća dva mjeseca imate slobodu da se gradite, da napredujete, da rastete. Imate slobodu da slušate muziku i da se redizajnirate, da čitate, da napišete kratku priču, da osnivate bendove, da pustite kosu ili da je ošišate, da upišete tečaj robotike. Imate slobodu da na sebi napravite sitne popravke, da isklešete svoje ličnosti, da se učinite boljima nego što ste sada. Pa makar i za još jedan ukus koji ćete steći, za iskustvo koje se ne temelji samo na uživanju, da dobijete još neko novo znanje. Da radite nešto konkretno i konstruktivno, samo za sebe, za nikoga drugoga.
Tu slobodu jednog dana nećete imati. Ovo vam je vrijeme važnije nego ono u školi. Jednoga će se dana centrifuga prestati okretati.
Ako na novom početku niste bolji nego prije, niste napravili ništa.
